Latice vijore na vjetru. Sve pažljivo promatram.
Osjećam toplinu na svojoj koži i pjev ptica koji je tako nezamjenjiv.
Obožavam takva jutra. I osmijeh uzvračen.
Samo promatram i toplina koju osjećam preusmjeri se do mog srca.
Uživam u tom trenutku. Gledam kako vjetar počinje manipulirati drvećem.
Kao da plešu kako ono svira.
Najednom, tmina nadvlada nebo koje je netom bilo prepuno ptica. Kapljica po kapljica i sve se počinje odvijati svojim tokom.
Više nikog nema, a ja još samo na kratko želim ostati. Okrenem lice prema nebu i želim osjetiti svaki njen dio. I jedini osmijeh, koji je ostao, je moj.

Podižem sebe
Bacam se u ocean
Sve oko mene je samo kamenje
Izjedalo me iznutra
Sve ono neizgovoreno
Pozvala bih sijene
Kako bi se nahranile mojom
Sve u meni je tako krhko
To me dovelo do nečeg
Treba mi sve, ne znam gdje počinje
Moji snovi su sada veći od mene
Sve što sada znam
Došlo je u bojama
Trajalo je jedan
Predivan trenutak