Da li znate pratiti svoju intuiciju? Znate li kako iskreno znati što učiniti u bitnom trenutku?

Svaki put kad sam osjetila da to više nisam ja, okrenula bih se sebi, odjavila sa društvenih mreža i jednostavno smo tu bile ja i ja, pričale sa sobom. Zamišljala sam je kao osobu koja je odlučna i zna što želi u svakom takvom trenutku, hrabru i nedostižnu, ponekad tvrdoglavu, ali kao osobu koja zna što želi i kud ide. Danas je ta ja hrabra i nedostižna promatrala nju, neodlučnu i odmaklu s kursa i shvatila sam da je ta izgubljena ja bila u potrazi za onim višim ja...ma da, dosta filozofiranja. Shvatila sam da je taj izgubljeni dio mene oduvjek nekako našao pravi put i to samo slušajući intuiciju. Onaj osjećaj kad znate da se to nešto ne uklapa u dio vas koji želite postati, jednostavno znate ili barem duboko u sebi čujete glas koji vam govori da to niste vi.
Odete li nekad krivim putem zapravo možete doći do pravog sebe. Esencijalno je da odete, bilo kuda. Ništa vas neće odvesti k pravom sebi ako i dalje ostanete u zoni udobnosti, praveći grimase ljudima koji pogriješe, ali hej oni barem znaju kud idu ili možda ne znaju, ali u svakom slućaju rade više od vas, trude se. Trud nikad nije bio nezamijećen.
Dakle, što nam je cilj? - Obilje. Obilje truda na sebi, obilje tišine i uspješne meditacije, obilje zabave i smijeha, obilje pisanja, obilje plesanja, obilje pjevanja, obilje Netflixa u kombinaciji sa kišnim danom, obilje šetnje do predivog izvora, obilje tog neizvanvrednog osjećaja zahvalnosti...Toliko toga za što vrijedi pratiti intuiciju i ne pratiti standarde koji ne znaju tko su zapravo. Male stvari čine velike nebitnima.

Imala sam dobar posao na neodređeno sa 20 godina i pitala sam se dali je to to? Radit ću u ovoj firmi 30 i nešto godina ako ne i više, imati dijecu, plačati režije i ići u penziju? Pratila sam svoju intuiciju i vjerovala u sebe da mogu promjeniti svoj život na bolje. Dala sam otkaz nakon dvije godine. Počela sam raditi u inozemstvu. Putovala sam i radila po Europi sa tadašnjim dečkom. Mislila sam da ne mogu bolje, ispunilo mi se toliko snova putujući. No, s vremenom sam osjetila neku napetost u vezi tog posla, a i u vezi dečka, osjećala sam se kao da smo dva različita svijeta, sa drugačijim svijetonazorima. Shvatila sam da želim pratiti intuiciju, vratili smo se doma i nakon par mjeseci prekinuli. Ponovno izgubljena, ali i dalje prateći intuiciju odselila sam se od svojih na stan. Maštala sam o tome i znala sam da mi je to potrebno da imam vlastiti mir da mogu meditirati, pjevati, plesati, hodati gola, ali ono najvažnije da ponovno počnem pisati. Uz to sve, bez da sam ga i tražila, došao je on. Ljudi, ne vjerujte nikom nikad kad vam kaže da se različitosti privlače! Nisam ga tražila, ali sam razmišljala o njemu, i te misli su ga privukle meni kao i mene njemu, jer smo razmišljali isto. Sada smo izgubljeni zajedno na neko kratko vrijeme i pišemo naš scenarij. Toliko toga divnog nas čeka, znamo to jer pratimo intuiciju i vjerujemo u naše vizije i nije bitno što oni misle o tom. Ono gdje ste sada ne prikazuje ono tko ćete biti. Umirite misli, probudite maštu i vjerujte u sebe.