petak, 30.05.2008. 18:57

Cuvar lijepih vremena

Dan sam provela u nostalgicnom raspolozenju,citajuci svoje stare price,pjesme i sastave.Neki su me uistinu nasmijali i na trenutak oraspolozili,dok su me drugi rastuzila.Smijala sam se jer u svakoj recenici moze ocitati naivnost,neznanje i,naposlijetku – ciste gluposti.Cmizdrila sam zbog stvari koje danas dozivljavam kao nesto sto je uobicajeno i sto se,naprosto mora dogoditi.Prije ili kasnije.Takodjer sam shvatila da sve ono sto se tad dogadjalo,sto me rastuzilo DANAS nije ni upola onog sto me moze dokrajciti.Primijetim da sam ojacala.I,duboko se nadam da cu se i ovome zbog cega danas tonem nize,smijati iduce godine kao sto se smijem onom sto se dogodilo prethodne.No,to dijete nije nestalo.I dalje je u meni.Tu i tamo se nakratko pojavi kada se jave uspomene i sjecanja.No,najvaznije je da sam shvatila da zivot nije zivot ako nam ne pruzi teske udarce i ako ih mi ne uzvratimo.Mozda sva iskustva stecena prethodnih godinu dana i nisu najljepsa ali su me ojacala i ucinila osobom kakvom danas jesam.Shvatila sam sto uistinu zelim i za sto se trebam boriti.Ojacala sam kao osoba,postala sam mnogo zrelija i,iako zvuci zaista sebicno,ponosna sam na sebe.Da,da : )
Ponosna sam na ono sto sam uspjela prebroditi.Ponosna sam na to kako sam se borila za sebe i svoje snove : )
Zivot slomi svakog u jednom jedinom trenutku ali nije me slomio.I na to sam ponosna : )
Pocinjem pretjerivati,zar ne ? : )
Na svaki trenutak u mome zivotu u kome sam iskazala hrabrost, dolazi trenutak u kome sam o necemu cutala iz straha. Ma koliko sam voljela sebe, toliko sam puta dozvolila drugima da se prema meni neprijatno ponasaju. Ma koliko jasnoce i vizije da imam, toliko sam imala i trenutaka u kojima sam, u nadi da cu izbjeci konflikt i gubitak, zatvrala oci pred istinom. Mada sam se uvijek borila da mi srce bude otvoreno, priznajem da sam se i sama povremeno iskljucivala od stvarnosti.. Ne zadugo, ali dovoljno dugo da kasnije zazalim nad svakim satom provedenim u gustoj magli zrtvovanja i samoobrane.
The end : )
P.S.Najdrazi moji,s obzirom da se duze vrijeme intenzivno bavim pisanjem,odlucila sam jednu pricu koju sam nedavno napisala,objaviti u iducem postu.I,hvala Vam na komentarima vezanim za prethodni post.
Take care of yourself & be happy : )
Bye,bye ! Kiss & Hug...

subota, 24.05.2008. 17:45

Prekretnica

Ne,nema vise zbunjenog koracanja kroz vrijeme.One nesigurnosti.Okeana suza prouzrokovanih nezadovoljstvom svojim fizickim izgledom.
Da,priznajem,milion puta sam sebi obecavala da cu postati sasvim nova osoba.Samouvjerenija,zadovoljnija sobom.I da,lagala sam i sebi i drugima da sam uspjela postati takva.Jednostavno – glumila sam samopouzdanje ali sam ostala ista – ista kao prije.Nista se nije promijenilo,i dalje mislim da su svi ljepsi i pametniji od mene.Potajno sam ljubomorna na svoje prijateljice jer sve imaju samopouzdanja,vjeruju u sebe.A ja?Ja se osjecam kao zadnja gubitnica medju njima.Znam i sigurna sam da im nije namjera da se ja osjecam lose zbog njih ili zbog neceg sto kazu ali..Ponekad me nesvjesno povrijede svojim komentarima.Znam,znam.Ne misle nista lose ali svaki komentar glede mog izgleda,ostao je trajno zapamcen i nikad preboljen.
Kompleksi su ostali negdje,duboko u meni.I,da odlucila sam im objaviti rat,jednom zauvijek.Ne zelim vise razmisljati o tome da li ce netko reci glede mog fizickog izgleda.Ne,ne zelim !!
Do danas sam dozivjela niz ljubavnih razocarenja.Razmisljajuci o svemu tome,dosla sam do zakljucka da je razlog tome moze biti i manjak mog samopouzdanja jer...U svakom teen casopisu,uvijek se naglasava da je samopouzdanje jako vazan faktor u zavodjenju nekog decka.Jer decko zasigurno nece biti ocaran s curom koja je nesigurna...
Naposlijetku,imam 15 godina.Vrijeme je da pocnem uzivati i ostavim komplekse iza sebe.Neka to bude stvar proslosti.No,mnogo je teze ove rijeci sprovesti u djelo ali,kao i uvijek – vjerujem da cu uspjeti.Ovaj put moram dobiti ovu bitku. : )
I,da...
Ovih dana sam sretna.Jako,jako sretna.Ne skidam osmijeh s lica i odlicno se osjecam.Nadam se da se stanje nece promijeniti. :*)
I ovim putem se zelim zahvaliti svim mojim prijateljicama i mojoj obitelji koji su me,naposlijetku i ucinili ovako sretnom.
Volim Vas do neba :*)
Do slijedeceg posta,dragi moji :*)
P.S. Uzivajte u ovim prelijepim,proljetnim danima.Ne dozvolite da Vam bilo tko ili bilo sto pokvari raspolozenje.Love the world !!! :*)

nedjelja, 18.05.2008. 11:42

Sonata snova

Veliki pozdrav,najdrazi moji.Vasa Magic Dreams je opet s Vama.Sretnija no ikad.Text koji slijedi napisala sam sinoc,razmisljajuci o jednoj,za mene jos uvijek veoma posebnoj osobi.Nadam se da ce Vam se svidjeti : *)
Upirem blagi pogled ka kristalno plavom nebu.Polagano dizem glavu i razmisljam.U tisini lutam...Daleko od svih...Izmedju planina i mora.Put jave i sna.Odjednom se pojavljujes ti...I sami smo.Tvoje tople ruke me njezno miluju..Topli zagrljaji..Nasa strast nema granica i samo nebo joj je zadnja stanica...Tisina..Rijeci u trenutku kao sto je ovaj jednostavno nisu potrebne.Jedino sto je vazno je da si pokraj mene..Da smo skupa..I nase kisne jeseni nikad nece biti zaboravljene kao ni snijezni dani..Posmatram te i prisjecam se onih dana ispunjenim boli, kada sam mislila da sam te zauvijek izgubila.Dani su bili ispunjeni slutnjom..I duboko u sebi znala sam da...Kad nema ljubavi..Nista ne vrijedi !Nista..!I jos uvijek je svaki korak vodio k tebi.Bila mi je prijeko potrebna ona carobna glazba..Ti.Kada volis me.I dotaknes melodijom...Melodija nase ljubavi.Uvijek sam ti u ocima vidjela zvijezde.Uvijek sam imala skrivenu zelju...Sapnuti im nesto.Tajne rijeci.Rijeci ljubavi.One najljepse...I zelja se ostvaruje.U ovom magicnom trenutku kad ti si pokraj mene...Danas sam cekala ljubav i....Dobila sam tebe,andjele.Veceras zelim uploviti u tvoje snove.Cuvat cu te svojom blizinom,milovati milinom.Ti si prekrasna melodija mog sna.Moja sonata snova...!

A sada pomalo o onome sto je obiljezilo protekle dane...
Vecer.Zvijezde pocinju plesati svoj najljepsi ples.Ja....Na krilima vjetra ugledala sam tvoj lik satkan notama sna.I opet ceznja...Ceznja za tobom.Mali milion puta sam obecala da necu dozvoliti da se javi ceznja za tobom no,to kao da je jace od mene.Mozda ovo nije bol ili tuga,mozda je ovo samo ceznja izazvana ocaravajucom ljepotom ove,iznenadjujuce tople veceri.No,i kad sam prolazila kroz najteze trenutke,osmijeh na licu je uvijek bio prisutan.Ni ovaj put nece biti iznimka...
Naposlijetku,sto me ne ubije,ojaca me.Zar ne ? : )
Mozda mi nedostajes ali to je samo veceras.Sutra je novi dan i ,smijesim se jer znam da ce biti bolje.Iako,duboko u sebi znam da je ljubav jedino savrsenstvo u krugu naseg zivota.Ali zasto ljubav uvijek mora biti neka tuzna prica?Zasto...Zasto je ljubav nota u TUZNOJ simfoniji zivota?Milion pitanja...
Zelim..Zelim biti ona koja ce u tvojim nebesko plavim ocima stvoriti sjaj.Zelim biti ona zbog koje ces se ujutro buditi s osmijehom na licu...Zelim biti TA..!!
I uvijek ces biti dio mene.Netko s kim sam naucila biti optimisticna i radovati se svakom jutru...
Nikad za mene neces predstavljati daleku proslost.Nikada...
Dok postojim...
U prethodnom postu opisivala sam svoje razocaranje u odredjene osobe.Od dana objavljivanja tog posta do danas,desilo se mnogo toga.
Ono sto je najvaznije,pomirila sam se s prijateljicom s kojom sam bila nakratko u svadji.Otvoreno smo razgovarale te shvatile da smo i ja i ona pogrijesile.Zatim smo obecale jedna drugoj da cemo od ovog trenutka odredjene stvari promijeniti.Biti,u potpunosti iskrene i cijeniti misljenje onog drugog.Jucer smo ja,ona i jos nekolicina prijateljica iz razreda,isle u grad i moram priznati da mi je bilo odlicno.Vec odavno nije bilo tako lijepo i ugodno...
Shvatila sam da sam i ja pogrijesila...Ali sada mi je najvaznije da smo se pomirile i da i ja i ona ulazemo sav moguc trud da stvari budu kao prije.I stvari teku odlicno...
I putem ovog posta,zelim reci da...
Vas Obozavam.Friends make life so precious !!!...You are the people I believe in !!
Ovih dana sam presretna. : )
Iako...Roditelji,odnosno mama me,doslovce izludjuje.Znam,znam.Svima se to desava ali osjecam da pucam po savovima.
Nadam se da ce ubrzo prestati jer ne znam koliko mogu izdrzati.
Znam da joj nije namjera izludjivati me ali ponekad ne zna stati.Previse se brine,a ponekad nema razlog za to.Mora shvatiti da ni ja,kao ni moj brat nismo malene bebe.Nismo ni previse odrasli,to ne poricem ali ne moze nas tretirati kao petogodisnjake.Naposlijetku,sa svojih nepunih 15 godina,odredjene stvari i znam sama,bez icije pomoci.Kada joj pokusam na lijep i pristojan nacin objasniti da ovako ne moze,na kraju se sve zavrsi prepirkom.
Ali,donekle me tjesi sto sam sigurna da nisam jedina sa ovakvim problemom.
Rijesit ce se i to : )
I ja u to cvrsto vjerujem : )
Veliki pozdrav,najdrazi moji ! : )
Do slijedeceg posta! : )

utorak, 13.05.2008. 19:40

Prijateljstvo !!

Jucer se desilo nesto sto je zauvijek obiljezilo odnos izmedju mene i dvije navodne prijateljice.O onome sto se desilo necu mnogo pisati jer je suvise bolno.Kako vrijeme prolazi,shvatam da nemam toliko pravih prijatelja kao sto sam to mislila.Imala sam mnogo prijatelja i prijateljica i uvijek sam zivjela u lazi da su mi svi oni pravi prijatelja.I previse sam se vezala za njih iako su me mali milion puta razocarali.Iako sam milion puta,dosla iz skole sa suzama u ocima zbog njih.Ipak sam ih zavoljela.Zavoljela sam njihove,ponekad zaista neukusne sale.Jednostavno sam ih prihvatila onakve kakve jesu premda,u posljednje vrijeme imam dojam da oni mene nisu.Istina,uvijek sam slovila za jednu od najomiljenijih osoba u razredu ali.....
Ne znam sto se desava.Sukobi i prepirke postaju sve ucestalije i moram priznati da mi to tesko pada..
Poruke za moje,vec spomenute “drugarice“
Pokusale ste da me unistite ali niste uspjele.“Zaista mi je zao.Vise srece drugi put.“

srijeda, 07.05.2008. 20:05

Ti mislis da je ljubav mirno more da bi njime plovili...Ne,to nije ljubav !

Nikad ne ides putem kojim bi trebao.Nikad ne kazes rijec koju bi trebao...Ceznem da ti otkrijem svoje najskrivenije osjecaje.Ceznem,ceznem za tim ali strahujem da ces mi se nasmijati.Samoj sebi se smijem i svoju tajnu odajem u sali..Olako shvacam svoju bol ali ti nikako da shvatis...Ceznem da upotrijebim najljepse rijeci koje cuvam iskljucivo za tebe ali se ne usudjujem jer se plasim da mi neces uzvratiti istom mjerom,a ni samu pomisao na to ne mogu podnijeti...I opet,dane i noci provodim neprestano misleci o tebi i pisuci stihove o tebi,o neizmjernoj ljubavi koju osjecam..I pitam se sto ti radis..Osjecam miris tvoje kose,tvoj poljubac za laku noc koji mi upucujes svaku vecer i ceznem da si tu kraj mene...Ti si leptir sna...Kao noc si – sutljiv i zvijezdan..Jedna tvoja rijec i pogled bit ce sasvim dovoljni.Nista vise od toga ne trazim jer sam savrseno dobro svjesna da vise od toga,od tebe nikad necu dobiti..Tvoja odsutnost me lomi i unistava..Osjecam da tonem..Dotakla sam dno..Ali idem da te trazim jer moram...Idem da te otimam iz tame sna..Ceznem za tobom,za nama..Za onim sto smo nekad bili.Svaku vecer,u snu te tiho dozivam ali ti kao da ne cujes..Kao da ne osjecas svu moju bol..Svu ljubav koja me svakim danom polako unistava.Kada ti bude potrebna potpora ili bilo sto,ja zauvijek bit cu tu – uz tebe.I sto god da se dogodi,voljet cu te.Svakim danom sve vise i vise....

petak, 02.05.2008. 15:49

Sanjar...

Ja sam veoma cudna osoba i toga sam oduvijek svjesna.Nikad nisam imala potrebu povjeravati se nekome,otkrivati svoje tajne,najskrivenije osjecaje.I cinilo mi se da je na taj nacin sve bolje.Volim biti sama.Sama sa svojim mislima.Iako imam mnogo prijatelja i prijateljica,i dalje najvise volim vrijeme provoditi sama.Ne znam zasto,no neprestani izlasci mi ne predstavljaju uzitak iako i ja sama cesto izlazim ali to je vise zbog prijatelja i prijateljica.No,ipak se najljepse osjecam kada se zaogrnem toplom dekicom,sa ledenim cajem od sumskog voca i Dorinom s keksom pokraj mene i,dakako upaljenim TV – om ili upaljenim laptopom.To su stvari koje mene usrecuju.Nedavno sam otkrila da pospremanje kuce,usisavanje i ostali kucanski poslovi i ne moraju biti tolika gnjavaza.Kada me nitko ne tjera na to,mogu pospremati kucu cijeli dan ali...Kada se mama,bijesna pocne derati na mene i naredjivati mi da pospremim kucu,logicno je da ce mi to biti najomrazeniji posao.No,ne okrivljujem je zbog toga.Bas naprotiv,u potpunosti je razumijem jer sa mnom je zbilja tesko.Komplicirana sam i kao sto sami,na osnovu mojih postova mozete zakljuciti,veoma cudna.No,nikad ne pozelim biti netko drugi.Napokon sam zavoljela sebe ovakvu kakva jesam.Volim onu Lanu koja
- Zivi u svom svijetu prepunom beskrajnog mastanja,
- Uvijek o svemu misli pozitivno ali,dakako to nekad ne polazi za rukom,no trudi se.
- Se uvijek trudi ostvariti svoje ciljeve
- Koja se uvijek trudi siriti pozitivnu energiju u svom drustvu
...Zavoljela sam tu Lanu...No,kompleksi zbog fizickog izgleda,jos uvijek su ostali.No,trudim se ne pridavati preveliku paznju tome.Na koncu,nije ni vazno kako izgledas.
Valjda..
Pozdrav od Vase Lane :*)
Veliki cmok!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.