Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ilovemysweetheart

Marketing

Sonata snova

Veliki pozdrav,najdrazi moji.Vasa Magic Dreams je opet s Vama.Sretnija no ikad.Text koji slijedi napisala sam sinoc,razmisljajuci o jednoj,za mene jos uvijek veoma posebnoj osobi.Nadam se da ce Vam se svidjeti : *)
Upirem blagi pogled ka kristalno plavom nebu.Polagano dizem glavu i razmisljam.U tisini lutam...Daleko od svih...Izmedju planina i mora.Put jave i sna.Odjednom se pojavljujes ti...I sami smo.Tvoje tople ruke me njezno miluju..Topli zagrljaji..Nasa strast nema granica i samo nebo joj je zadnja stanica...Tisina..Rijeci u trenutku kao sto je ovaj jednostavno nisu potrebne.Jedino sto je vazno je da si pokraj mene..Da smo skupa..I nase kisne jeseni nikad nece biti zaboravljene kao ni snijezni dani..Posmatram te i prisjecam se onih dana ispunjenim boli, kada sam mislila da sam te zauvijek izgubila.Dani su bili ispunjeni slutnjom..I duboko u sebi znala sam da...Kad nema ljubavi..Nista ne vrijedi !Nista..!I jos uvijek je svaki korak vodio k tebi.Bila mi je prijeko potrebna ona carobna glazba..Ti.Kada volis me.I dotaknes melodijom...Melodija nase ljubavi.Uvijek sam ti u ocima vidjela zvijezde.Uvijek sam imala skrivenu zelju...Sapnuti im nesto.Tajne rijeci.Rijeci ljubavi.One najljepse...I zelja se ostvaruje.U ovom magicnom trenutku kad ti si pokraj mene...Danas sam cekala ljubav i....Dobila sam tebe,andjele.Veceras zelim uploviti u tvoje snove.Cuvat cu te svojom blizinom,milovati milinom.Ti si prekrasna melodija mog sna.Moja sonata snova...!

A sada pomalo o onome sto je obiljezilo protekle dane...
Vecer.Zvijezde pocinju plesati svoj najljepsi ples.Ja....Na krilima vjetra ugledala sam tvoj lik satkan notama sna.I opet ceznja...Ceznja za tobom.Mali milion puta sam obecala da necu dozvoliti da se javi ceznja za tobom no,to kao da je jace od mene.Mozda ovo nije bol ili tuga,mozda je ovo samo ceznja izazvana ocaravajucom ljepotom ove,iznenadjujuce tople veceri.No,i kad sam prolazila kroz najteze trenutke,osmijeh na licu je uvijek bio prisutan.Ni ovaj put nece biti iznimka...
Naposlijetku,sto me ne ubije,ojaca me.Zar ne ? : )
Mozda mi nedostajes ali to je samo veceras.Sutra je novi dan i ,smijesim se jer znam da ce biti bolje.Iako,duboko u sebi znam da je ljubav jedino savrsenstvo u krugu naseg zivota.Ali zasto ljubav uvijek mora biti neka tuzna prica?Zasto...Zasto je ljubav nota u TUZNOJ simfoniji zivota?Milion pitanja...
Zelim..Zelim biti ona koja ce u tvojim nebesko plavim ocima stvoriti sjaj.Zelim biti ona zbog koje ces se ujutro buditi s osmijehom na licu...Zelim biti TA..!!
I uvijek ces biti dio mene.Netko s kim sam naucila biti optimisticna i radovati se svakom jutru...
Nikad za mene neces predstavljati daleku proslost.Nikada...
Dok postojim...
U prethodnom postu opisivala sam svoje razocaranje u odredjene osobe.Od dana objavljivanja tog posta do danas,desilo se mnogo toga.
Ono sto je najvaznije,pomirila sam se s prijateljicom s kojom sam bila nakratko u svadji.Otvoreno smo razgovarale te shvatile da smo i ja i ona pogrijesile.Zatim smo obecale jedna drugoj da cemo od ovog trenutka odredjene stvari promijeniti.Biti,u potpunosti iskrene i cijeniti misljenje onog drugog.Jucer smo ja,ona i jos nekolicina prijateljica iz razreda,isle u grad i moram priznati da mi je bilo odlicno.Vec odavno nije bilo tako lijepo i ugodno...
Shvatila sam da sam i ja pogrijesila...Ali sada mi je najvaznije da smo se pomirile i da i ja i ona ulazemo sav moguc trud da stvari budu kao prije.I stvari teku odlicno...
I putem ovog posta,zelim reci da...
Vas Obozavam.Friends make life so precious !!!...You are the people I believe in !!
Ovih dana sam presretna. : )
Iako...Roditelji,odnosno mama me,doslovce izludjuje.Znam,znam.Svima se to desava ali osjecam da pucam po savovima.
Nadam se da ce ubrzo prestati jer ne znam koliko mogu izdrzati.
Znam da joj nije namjera izludjivati me ali ponekad ne zna stati.Previse se brine,a ponekad nema razlog za to.Mora shvatiti da ni ja,kao ni moj brat nismo malene bebe.Nismo ni previse odrasli,to ne poricem ali ne moze nas tretirati kao petogodisnjake.Naposlijetku,sa svojih nepunih 15 godina,odredjene stvari i znam sama,bez icije pomoci.Kada joj pokusam na lijep i pristojan nacin objasniti da ovako ne moze,na kraju se sve zavrsi prepirkom.
Ali,donekle me tjesi sto sam sigurna da nisam jedina sa ovakvim problemom.
Rijesit ce se i to : )
I ja u to cvrsto vjerujem : )
Veliki pozdrav,najdrazi moji ! : )
Do slijedeceg posta! : )



Post je objavljen 18.05.2008. u 11:42 sati.