petak, 19.09.2008. 15:21

• Ja zaboravljam na druge,s tobom stojim usred duge . . S tobom sati ne postoje,nebo topi modre boje .

Ne znam da li da budem sretna ili tuzna jer . .
Osjecam da se zaljubljujem ali nisam sigurna da sam izabrala pravu osobu.Naime , on je trenutno u vezi s mojom prijateljicom ali sve upucuje na to da ona nije zaljubljena u njega , odnosno da joj se on samo dopada.No,unatoc tome,ljuta sam na sebe jer ponovno cinim ono sto sam sebi obecala da to vise nikad necu uciniti . Zaljubljujem se u krivu osobu . Kada ga pogledam , osjetim toplinu oko srca . Zudim za njegovom blizinom jer se ,uz njega osjecam lijepo , onako kako vec odavno nisam . Nisam sigurna da je ovo ljubav , mozda je to samo moja zelja da imam nekog uz sebe jer vec odavno nisam bila u vezi . Mozda . . .
U srijedu navecer smo plesali zajedno . Ja , on i moja prijateljica . Stekla sam dojam da me je krenuo zagrliti te da je htio da tako zagrljeni plesemo ali sam se okrenula i nastavila plesati sa prijateljicom premda ne poricem da sam se , u tom trenutku zaista htjela naci u njegovom zagrljaju , kao sto to zelim i sada . Nisam pravedna , znam. Samo moje razmisljanje o njemu nije pravedno i , jednostavno nije u redu . Ja i on nemamo nikakvu buducnost . Apsurdno je uopce razmisljati o tome . Svjesna sam toga ali ne mogu prestati misliti o njemu . Prije nego sto sam pocela sa pisanjem , gledala sam njegove slike . Ne trebam ni spominjati da je predivan na njima . Nije poput drugih , to je ono sto se odmah primijeti . Nije jedan od onih koji se trude istaknuti pokazivajuci svoju snagu i cineci lose i ,nadasve neprikladne stvari za svoju dob . Bas naprotiv , on je njezan i ima divan pogled na koji nitko , htio to ili ne , ne moze ostati ravnodusan . Bez imalo susprezanja , pokazuje svoje emocije .Ne,nikad nije zaplakao,barem ne onda kada sam ja bila tu ali , bez ustrucavanja otvoreno prica i izrazava svoje osjecaje,a to mi se uistinu dopada . Ne dopadaju mi se tipovi decki koji se ophode i previse zastitnicki prema svojim ljepsim polovicama samo da bi pokazali da su „ frajeri“ . Takvi me nikad nisu privlacili .



Moram spomenuti da sam se , napokon odmorila , u pravom smislu te rijeci . Sada sam odmorna , ne vise onako umorna i bezvoljna kakva sam bila kada sam pisala prethodni post . Osjecam se kao druga osoba . Sretnija i zadovoljnija . Da , problemi o kojima sam pisala jos uvijek nisu nestali ali sada mnogo lakse podnosim odredjene stvari i osjecam da imam i vise nego dovoljno za snage . Shvatila sam da ne postoji nista sto nas moze sprijeciti u nakani da ostvarimo nase snove i da budemo sretni , osim nas samih . Trebamo znati kada je pogodan trenutak da se zaustavimo , odmorimo i razmislimo o svemu .
Cvrsto sam obecala i sebi i svojim roditeljima da cu se ove godine potruditi te da cu vise uciti ali i uvesti odredjene promjene u nacinu mog ucenja i organiziranost svojih obaveza kojih , osim skole i nemam napretek . Jedna od spomenutih promjena je i ta da mi Internet radnim danima nece biti dostupan pa cu Vam se javljati samo subotom i nedjeljom,a tada ce i postovi biti objavljivani .
Uzivajte .
Pozdravlja Vas Vasa sretna Madame Agnes.
: )

nedjelja, 07.09.2008. 11:11

Modro svitanje jutra .

Zasto cekati i teziti ka ostvarenju sna kada znamo da se on nece ostvariti ? Jer snovi se ne ostvaruju . Zasto osjecam da u ovom trenutku ne postoji netko tko moze nacrtati osmijeh na mojim usnama ? Zasto osjecam da je ovo vrijeme kada moji snovi zauvijek odlaze daleko od mene ,a moj spokoj prestaje . Zasto osjecam da se nikad necu , u potpunosti oporaviti od ovog sto mi se trenutno dogadja ? Ne,nije rijec o njemu kojeg sam cesto nazivala svojom jedinom ljubavi . Rijec je o necemu mnogo dubljem i mnogo vaznijem . Kojim putem da krenem ? Da li uopce postoje putevi stvoreni za mene ? Gdje je nestao oblak ljubavi i radosti koji se uvijek nalazio iznad mene ? Oblak koji nije dopustao da budem tuzna .Gdje je nestalo sve ono cemu sam tezila , cemu sam se radovala i cemu sam se nadala ? Sada shvatam da moji osmijesi nikad nisu bili osmijesi vec tek nastojanje da budem sretna . Shvatam da ,zapravo nikad nisam bila sretna . Mnogi kazu da poslije kise uvijek dolazi duga . Zasto ja onda slutim da lijepe dugine boje nikad necu pronaci u sebi , u svom srcu ? Zasto pisac scenarija mog zivota , nije zamisljao moj zivot kao period lijepih i manje lijepih trenutaka vec kao period trenutaka u kojima dolazim do spoznaje da smisao mog postojanja,naprosto ne postoji .
Sada nemam pravo ni sanjati niti odmoriti se . Niti voljeti niti mrziti . Ja vise ne znam sto je ljubav. Ne osjecam je prema nikome . Ne znam u sto sam se pretvorila . Tko sam ja ?
Zasto u svom sjecanju ne pronalazim lijepe trenutke ? Zasto ne osjecam nista osim boli i nemira? Drhtim i placem . Nebo prestaje i polako gubi svoju kristalno plavu boju . Zrak drugacije mirise . Miris cvijeca nestaje . Radosne boje raznolikog mnostva cvijeca nestaju . Sada je ono crno , na trenutke sivo . Zvijezde vise ne plove . Valovi mora se povlace . Vecer se spusta mnogo ranije nego inace .
No,znam zasto sam jos uvijek tu . Zbog svojih najdrazih . Zbog njih pronalazim snagu za svako novo svitanje . No,da li cu dugo izdrzati ? Sumnjam .
Kazu da je zivot mjesavina suncanog dana sa nesto kise . Ne bih se slozila .
Zatvaram oci i srce . Ne zelim osjecati . Ne zelim promatrati . Ne zelim nista .
Ovo su rijeci tkane drhtajima , placem i bolom . Nisam sretna !
S ljubavlju .
Vasa Madame Agnes .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.