Moj glas o....svemu!

Hrvatski nogometni savez donio je odluku o gradovima domaćinima kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu. Iako je još i bivši predsjednik Marković najavljivao da će u ovom kvalifikacijskom ciklusu napokon biti ravnopravno zastupljene regije, da će Split, kao drugi najveći grad dobiti dvije utakmice reprezentacije, iako Šuker redovito ističe kako mu je u planu "pomiriti sjever i jug", iako je Štimac od prvog dana mandata obećavao Srbiju u Splitu, ništa od toga se nije ostvarilo. Naime, Hrvatska će ponovno tri najatraktivnije domaće utakmice odigrati na Maksimiru (otvaranje kvalifikacija protiv Makedonije, te utakmice protiv Srbije i Belgije). Splitu je dodjeljena Škotska, a Osijeku Wales.

Split je još jednom izigran. Splićani će se opet morati zadovoljiti Zagrebu neatraktivnom utakmicom protiv slabašnih Škota. Mnogi će reći da je i to napredak, budući da do prije koju godinu Vatrenima nije ni u primisli bilo spustiti se ispod Karlovca. Spominjalo se prokletstvo Poljuda, govorilo se da reprezentacija u Splitu ne može pobjediti (kao da bi Brazil, Nizozemsku i Njemačku sigurno demolirala da se igralo na Maksimiru). Međutim, nakon što je Hrvatska pobjedila Gruziju u trenucima dok se opako kockala s plasmanom na Euro, uvelike zahvaljujući upravo podršci s poljudskih tribina koja je pridonjela rezultatskom preokretu, vlasti iz Rusanove su nestali i takvi banalni argumenti. Sada će razlog vjerojatno pronaći u prijateljskoj utakmici sa Švicarskom. Slab odaziv, pogrdna skandiranja u prvom, zvižduci u drugom poluvremenu su baš ono što je gospodi na čelnim funkcijama trebalo da mogu reći "vidite da Split ne zaslužuje izabranu vrstu". Nitko neće spominjati vrući ljetni dan, blagdan Velike Gospe, skupu cijenu ulaznice za utakmicu o čijoj važnosti najbolje govori (ne)zalaganje samih igrača na terenu.

Splitska publika je poznata po vjernosti. Hajduk je najbolji svjedok toga. Bilo je protesta navijača protiv raznih uprava, zviždanja lošim igrama, ali posjećenost nikad nije izostala. Čak kad je Torcida bojkotirala jedinu utakmicu Hajduka u povijesti, na druge dvije tribine se natiskalo 20 000 ljudi. Međutim, ignoriranje, nepoštivanje, pa čak i ruganje sa Splitom (i cijelim dijelom Hrvatske i Hercegovine koji gravitira Splitu) ne može se ispravit tek pokojom prijateljskom utakmicom koju "bace" samo da utišaju negodovanje. Ako HNS želi pridobiti Split, onda nema kompromisa, nema Švicarske i Škotske. Kad im je već ždrijeb dao tu mogućnost, onda Split trebaju i mogu "kupiti" samo utakmicom sa Srbijom. Ni slučajno ne želim poticati nekakve nacionalne sukobe ili promicati netrpeljivost. No, činjenica je da je ta utakmica ipak više od nogometa. Tu utakmicu neće htjeti propustiti nitko. Zaboravit će se i nepravda, i godine ignoriranja, a Split će za Hrvatsku stvoriti grotlo.

Mamićeve poslušnike na vlasti je možda malo zatekao "nepromišljen" ispad novog izbornika koji je, za razliku od poslušnika Bilića, davno izjavio da želi baš Srbiju u Splitu. Nakon toga se više ne mogu pozivati na omiljenu izliku da stručni stožer bira Maksimir i da HNS nema ništa s tim. U reprezentaciji u kojoj je gotovo cijeli stručni stožer ponikao na Poljudu, čiji je kapetan bivši igač Hajduka, a i sve veći broj igrača također, da baš nitko nema želju odigrati jaku utakmicu na "svom" stadionu u svom gradu je naprosto nevjerojatno. Dakle, odluka nije na stožeru. Odluka nije na igračima. Odluka je na HNS-u, na predsjedniku i izvršnom dopredsjedniku. A opće je poznato da Šuker i Vrbanović plešu kako Mamić svira. Kad već nitko ne dolazi gledat Dinama niti za kunu, kad se već godinama na tom, očito nacionalnom, stadionu nije osjetila pozitivna atmosfera, Mamić je odlučio doživit je bar u reprezentaciji. Možda će onda, dok bude sjedio u maksimirskoj loži i gledao reprezentaciju koja jedina na svijetu domaće utakmice igra u gostujućoj garnituri (a ona je iz godine u godinu sve plavija, a sve manje kockasta) zatvoriti oči i sanjariti da je ispred njega voljeni mu Dinamo. Da su pune tribine, a na njima nitko ne viče "Mamiću cigane". Još samo da ubaci i Sammira pa će doživljaj biti potpun.

Ovih dana se u Hrvatskij priča o novoj regionalnoj podjeli na jadransku i kontinentalnu Hrvatsku. HNS je napredniji i već odavno je podjelio Hrvatsku na dva dijela: Zagreb i ostatak. Usprkos tome što je Šuker pratio Hajduka u kvalifikacijama Euro lige, nova vlast nije donjela ništa novo. Vjerojatno zato što nova vlast zapravo i nije nova. Zato se ne treba nadati reprezentativnom kampu u okolici Makarske. Koliko god bio financijski isplativ, koliko god klima bila idealna, ipak je duži put od Makarske do Maksimira, neko od Kajzerice do Maksimira. To dobro znaju svi oni Dalmatinci koji će se opet, usprkos svemu zaputiti bodriti svoju nacionalnu vrstu na "hrvatski Wembley". No Wembley u Londonu je nacionalni stadion na kojem, osim polufinalista i finalista kupa, igra samo reprezentacija Engleske, a nije dom ni jednom klubu.

Na kraju bi HNS-u možda bilo najbolje da i tu jednu splitsku utakmicu protiv Škotske otkaže. Ovim potezom su dodatno iziritirali već ogorčenu publiku. S obzirom na šuškanja po gradu koja govore da na vrh Torcide dolaze radikalniji ljudi, bojim se da "repku" u Splitu ne čeka ništa dobroga.