Moj glas o....svemu!

EURO je u punom jeku. Nacija je u transu, zastavice vijore na automobilima, "kockasti" retrovizori su na svakom koraku, a čak i žene, one koje su tradicionalno grintale pred natjecanje, znaju sve rezultate i imaju svoje favorite. Lijepo je to vidit! Mi smo narod koji je stvoren za ovakav šušur i mene, kao nogometnog fanatika, baš veseli ova naša zaluđenost.

Cijelu tu euforiju oko Europskog nogometnog prvenstva meni malo kvari HRT2. Ne može se poreći da se ekipa s Prisavlja trudi. Osmislili su (ili da kažem prekopirali su) zanimljivu emisijicu koja je informativna i relativno dinamična. Napokon su odustali od onog "zabavnog" u sportsko - zabavnoj emisiji. Ne dave nas više raznim pjevačkim gostima koji na silu moraju hinit interes za nogometom, a tu su samo da bi lansirali novi "hit" na javnoj televiziji. Nema više ni kupljene publike, sastavljene mahom od anemičnih studenata i "wannabe" manekenki. Emisija je posvećena isključivo nogometu i Euru, baš kako bi i trebalo biti.

No, ono što ljudi s HRT-a nisu uspjeli popraviti u odnosu na neke prošle projekte ovog tipa su ljudi koji taj projekt nose - komentatori, stručni sukomentatori, voditelji i gosti. Iako su, vjerujem, nogometni zaljubljenici tokom godina naučili na uspavljujući glas Stjepana Baloga, na šokantno brzi skok od kamilice do histeričnog urlanja Drage Ćosića (koje vrlo često nema apsolutno nikakve veze s događajima na terenu), čini mi se da je ove godine gore nego ikad.

Drago Ćosić je legenda HRT-a. Njegovi orgazmički vriskovi su već godinama atrakcija na YouTube-u i njemu se puno toga može progledati kroz prste samo zato što je to on (Drago je razlog zbog kojeg na portalima uvijek nakon utakmice još jednom pogledam golove naše reprezentacije - u navali adrenalina, vlastitom slavlju i sveopćem urlanju ljudi koji me okružuju propustim njegovu reakciju na pogodak). Međutim, nikako mi nije jasno kako čovjek s desetljećima iskustva, koji utakmicu gleda u živo, a ispred sebe ima i monitor s TV prijenosom toliko puta može spomenut krivog igrača! Njemu očito ne pomažu ni broj na dresu, ni fizionomija igrača, ni pozicija na terenu....uz sve to Dragi opet nekako Srna postane Modrić.

Stjepan Balog je još jedan veteran s Prisavlja. Ako za Ćosića i možemo naći pozitivnu stranu, Balog dobru stranu jednostavno nema. Čovjek ima izrazito monoton glas, zapetlja se u besmislene rečenice iz kojih ne zna pronaći izlaz, a podizanje atmosfere mu je totalna nepoznanica. On slovi kao najveći poznavatelj HNL-a, pa je gledanje "uzbudljivih" dvoboja Lučko vs. Inter vjerojatno ostavilo traga i na njegov način komentiranja. Stjepan Balog je u stanju i najzanimljiviju utakmicu učinit dosadnijom. Njegova najveća mana je to što ga je netko okrutno prevario uvjerivši ga da je duhovit čovjek....na žalost svih onih koji gledaju njegove prijenose.

Fraza koja najbolje opisuje Sašu Sušeca je ona o jabuci i stablu. Tata Božo je svom sinu, osim životnog, bio i profesionalni uzor. Istina je da Saša ne radi loš posao što se tiče samog komentara utakmice. Pravovremen je, nije dosadan, dopuni informacijama, ali ne zatrpava previše statistikom. Za razliku od umirovljenog Bože, mlađi Sušec izbjegava bedastoće (tipa "od kamena SATKAN?!?), a ni isprika nakon pogreške mu nije nepoznanica (Božo se apsolutno nikad nije ispričao, a imao je provala i provala). Međutim, Saša je od tate pokupio ono iritantno naglašavanje suglasnika "R". Kao što je nekoć, kada je Božo bio alfa i omega sportskog programa, uši paralo ono "Rrrrrrrobert Kovač, Rrrrrrobi Prosinečki", sada slušamo "Rrrrronaldno, Rrrrrroben", a sve to uklopljeno s nevjerojatno glasnim srkanjem vlastite pljuvačke.

Najnoviji član komentatorskog društva HRT-a je Krešimir Čampa, prekaljeni sportski novinar Hrvatskog radija. Čovjek ugodnog glasa, načinom komentiranja malo asocira na Ivicu Blažićka (ali bez Blažičkove iritantne subjektivnosti). Njegov problem je što ne zna granicu između gledateljima zanimljivog podatka i zatrpavanja istih besmislenom statistikom. Tako se Čampin prijenos često pretvori u zamorno nabrajanje brojeva koje nikoga ne zanimaju. Upamtio sam ga još i po izjavi da je "zanimljivo istaknuti da je Portugal u svojoj povijesti igrao samo dva puta u Ukrajini". Krešo, zar su ostale reprezentacije igrale po 10, 15 puta???

Posebnu pažnju zaslužuju stručni sukomentatori - Igor Štimac (u paru s Dragom Ćosićem) i Velimir Zajec (u paru sa Sušecom). Da sam ja netko tko donosi odluke na HRT-u, kada bih već plaćao gospodu Štimca i Zajeca za sudjelovanje u ovakvom projektu, pobrinu bih se da prođu makar kratkotrajni tečaj hrvatskog jezika. Naprosto me šokira razina nepismenosti, pogotovo kad je Zajec u pitanju. Postoje li na državnoj televiziji neki lektori, jezikoslovci, profesori koji će upozorit Velimira da gol nije postignut S glavom, nego glavom?! Da igrač nije "šutnuo loptu S nogom" nego nogom?! Zna li Zajec da ne mora svaka rečenica započinjat sintagmom "Pa sigurno....."?! Može li ga netko upozoriti da nisu "igrači od Ukrajine" nego ukrajinski igrači?! Možda me to ne bi trebalo toliko čuditi ako uzmemo u obzir da i profesionalci na televiziji griješe u najosnovnijim stvarima. Pa tako eter redovito odzvanja onim V u vjeroVatno, od čuvenog "no, međutim" mi se koža ježi, a sve je očitije da, koliko god mi to smetalo, hrvatski jezik gubi bitku s gramatički neispravnim "Da li...". Igor Štimac je nastavio "tradiciju" hrvatskih izbornika (Ćire, Otta, Kranjčara) koji koriste, a ponekad i izmišljaju, neobične i nerazumljive izraze, pa tako i on "predmnijeva" da je od iznimne važnosti "galvanizirat" igrače da budu "disponirani". Čak je i stručnost kod naših stručnih sukomentatora upitna. Veća je šansa da Cristiano Ronaldo postane najbolji strijelac Eura, nego da Zajec iskomentira utakmicu, a da sva imena sudionika točno izgovori. To su ljudi koji nisu u stanju prepoznati i najočitije formacijske postavke koje vidi svaki prosječni navijač koji shvaća nogomet. Ako je sudit po njegovom "stručnom komentaru utakmica", plakat ćemo mi za Bilićem kad Štimac postane izbornik. Jer, ako vam je promaklo, Štimac je zaključio da "Biliću sigurno neće bit drago što smo primili ovaj pogodak." Ma vidi, stvarno, Igore?! U ovu priču o stručnim analitičarima se savršeno uklapa i Goran Vlaović, čovjek koji ima iznimno dobar govor tijela i izraz lica kojima ostavlja dojam da zaista pametno zbori. Problem se dogodi kad upalite zvuk na televizoru. Tada možete saznati da je "Italija tradicionalno napadačka ekipa".

Voditeljski dvojac u studiju su Robert Ferlin i Mila Horvat. I jedno i drugo su došli u sportski program iz nekih drugih redakcija. Nisu se razvijali kao sportski novinari i to se vidi. Mila se trudi, uči, i znatno je napredovala od prvih angažmana na ovakvim projektima. Međutim, još uvijek imam dojam da joj je sve ovo skupa neudobno okruženje. Baš sam nedavno pomislio da Mila super izgleda za ženu svojih godina....a onda sam saznao da je rođena 1981. godine. Više ne izgleda dobro za svoje godine! Ferlin je simpatičan, opušten, djeluje pristupačno i nesuzdržano (za razliku od Mile), ali čovjek jednostavno nema pojma o nogometu. Voditeljima pomaže nezaobilazni Antun Samovojska. Možete ga voljeti ili ne voljeti, ali mu morate priznat enciklopedijsko znanje i zavidnu sposobnost analize utakmice. Meni i nije nešto simpatičan, ali je bez sumnje najveći stručnjak cjelokupnog projekta na HRT-u. Za kraj bih još istaknuo Ivana Katalinića, koji ima ulogu analitičara. Pravo je osvježenje u jednoj ovakvoj emisiji, u kojoj već po navici dominira zagrebački dijalekt kao nešto najnormalnije, čuti Katu i njegovo "moredu, oni ćedu...". Znam, nije ispravno, ali nekako godi uhu. Samo, Kate, daj nauči više da nije oPsajd, nego ofsajd!



Sad bih napravio malu digresiju od ove teme. Naime, medijima ovih dana dominira paranoja i strah koji šire Talijani oko potencijalnog "dogovora" Hrvata i Španjolaca da utakmicu odigraju 2:2, te time osiguraju drugi krug natjecanja i Talijane pošalj kući. Neću pričati o tome da su Bilićevi momci poštenje dokazali na Wembleyu, kada su rasterećeni razbili Engleze i "pustili" Ruse na Euro. Neću pričati ni o Trapattonijevoj izjavi da će protiv svojih Talijana "odmarati neke igrače", te da će dati priliku svima da "osjete nastup na Euru". Neću navoditi ni sve afere koje su se događale u Italiji oko namještanja utakmica, oduzeta prvenstva, izgone u niže rangove, oduzimanje bodova. Samo ću citirati Gianluigia Buffona, kapetana reprezentacije Italije i najglasnijeg u upozorenjima u regularnost utakmice Hrvatska vs. Španjolska. Upitan da prokomentira sumnju namještanje neodlučenog rezultata utakmice Novarra - Siena, Buffon je rekao: "Tko živi s nogometom svakodnevno, zna što se događa! Ako i jednoj i drugom momčadi odgovara neodlučeno, zašto ne bi i odigrali tako? U nekim se slučajevima kaže se da je bolje imati dva ranjena nego jednog mrtvog…"!