Moj glas o....svemu!

Nakon jučerašnje najave prodaje karata za utakmicu Hajduk - Inter, između ponuđenih prodajnih lokacija (fan shop na Poljudu, fan shop u Marmontovoj, fan shop u City Centru, od 9 do 19 sati) strateški sam odabrao potonji. Procjenio sam da će tu gužva biti najmanja, a ako se i ne uspije izbjeći čekanje u redu - bar je klimatizirano. Oko 8:45 sam ušao u spomenuti trgovački centar, stao na kraj reda od 50ak ljudi koji su već čekali ispred zatvorene prodavaonice. Sretan što mi je plan za eskiviranje dugog čekanja upalio, već sam počeo planirati ostatak jutra računajući na to da ću ulaznice imati u rukama najkasnije za pola sata. 

Počela je nova sezona Hrvatske nogometne lige. Hajduk u nju napokon ulazi onako kako se već godinama najavljuje - pomlađen, uzdajući se u vlastitu mladost, u vlastitu školu. Istina je da to opet nije bio hvalevrijedan zaokret poljudske uprave, nego nevolja, teško financijsko stanje i nemogućnost kupovanja nekog novog Jamesa Densa, Miličevića i sličnih "igračkih veličina". No dobro, bolje i ovako nego nikako. Valjda će sada napokon netko shvatiti da se skupo plaćeni (nedokazani) talenat s Grobnika nikad neće zalagat na terenu kao osamnaestogodišnjak rođen u Splitu, koji je do jučer ostavljao glasnice na sjevernoj tribini Poljuda. Takvi nemaju kvalitetu? Čudno, tu kvalitetu "nisu imali" ni Perišić, ni Jelavić.

Stanje u Hrvatskoj je iz dana u dan gore. Država nepovratno klizi prema dnu. Svakodnevno slušamo nove crne prognoze, svjedočimo novim štrajkovima, prosvjedima. Političari su omraženi, povisuju cijene, smišljaju nove poreze, naplaćuju sve što se naplatit može (u ovo vrijeme suša i toplinskog udara otočani i Zagora će po enormno visokim cijenama plaćati čak i vodu za piće). Oni koji prate moje tekstove znaju da sam ispisao riječi i riječi protiv trenutne (a i prošle) vlasti. Mogao bih i još, Čačić & co. su nepresušna inspiracija za jalom intonirane tekstove. Međutim, ovog puta sam odlučio situaciju pogledati iz druge perspektive. Koliko mi Hrvati uopće imamo pravo očekivati bolji život? Koliko ga zaslužujemo? Što radimo da stanje popravimo?

Biblija kaže da je Bog dao čovjeku talenat i slobodnu volju da taj talenat prepozna, oplemeni, razvije i iskoristi. Slično je i s našom domovinom: tek na očaranim licima stranaca zapravo shvatimo u kojem raju živimo. Jedna od najljepših obala u Europi, kristalno čisto more, zemlja s tisuću otoka, blaga, za ljetni turizam idealna klima u Dalmaciji. Ravna Slavonija s hektrima i hektrima plodnog tla omeđenog rijekama. Lika - bistri izvori, brdovit krajolik o kojem Austrija i Bavarska mogu samo sanjati. Postoji li i jedna druga nacija na svijetu koja je iz nepunih 5 milijuna ljudi proizvela toliko svjetskih i olimpijskih medalja? Kako izreka kaže "izmislite sport, dajte nam 5 godina i mi ćemo vam dati svjetskog prvaka". A što smo mi sa svim tim bogomdanim kvalitetama učinili?

Da, najlakše je dizat glas na političare. Oni su nas pokrali, oni su nas srozali, vode nas u propast, svaka vlast je ista. No, mi smo ti koji političare biraju. Mi smo ti koji dovode ljude na vlast, pa onda opet vraćaju one prošle, i tako redom. Jednom sam čuo da je demokracija vladavina budala. Broj natprosjećno inteligentnih ljudi je manji od broja ljudi ispodprosjećne inteligencije. Samim time, po teoriji jedan čovjek = jedan glas, ispada da vlast bira većina, odnosno - budale. Teorija je malo ekstremna, međutim ako analiziramo presjek hrvatskog društva i kulturnu scenu, shvatit ćemo da nije ni daleko od istine.

Pogledajmo glazbenu industriju. Naime, u Hrvatskoj je jedina prava glazbena zvijezda amaterska porno glumica očajnih glasovnih sposobnosti i tragikomičnih tekstova. Kod nas koncerte rasprodati mogu samo izvođači čiji nastupi neodoljivo asociraju na pireve. Budući da je piratstvo zavladalo glazbom i od prodaje albuma se ne može živjeti, lako je zaključit da od glazbe zarađuju samo i isključivo oni koji nastupaju, dakle pjevači lakih nota i banalnih stihova. Sobzirom da publika stvara zvijezde, jasno je da je većinska hrvatska glazbena publika željna isključivo glazbe uz koju alkohol lakše klizi, a čaše zvonko pucaju.

Hrvatska je država u kojoj se mise uplaćuju za stradale u sapunicama. Država u kojoj većina ljudi nikad nije pogledala filmski trilogiju "Kum", ali je "Larin izbor - izgubljeni princ" tjednima najgledanija predstava u kinima. Hrvatska je zemlja u kojoj 90% ljudi nije niti pročitalo članak o najboljima na državnoj maturi, ali zato svi znaju nabrojat top pet bisera Ave Karabatić. Kod nas književnici, pjesnici, romanopisci svoj talent tretiraju kao hobi. Kao ono čim se bave kad imaju vremena, a ne kao izvor zarade. U isto vrijeme starlete, modni kritičari, skandal - majstori, eventuše i slični žive od svog "rada".

U Hrvatskoj cijene goriva, struje i plina rastu jer su "među nižima u Europi". Pri tom se misli na EU, gdje je kvaliteta života višestruko bolja, a prosjećna plaća neusporedivo veća od naše (realne, a ne one prevarantske koja se spominje u medijima). U isto vrijeme plaće se smanjuju jer su "najveće na Balkanu", premda su na tom istom Balkanu troškovi života neusporedivo manji. Hrvatska je zemlja u kojoj takvi argumenti onih na vlasti prolaze.

Hrvatsko društvo čine oni koji uvijek imaju rješenje za tuđe probleme. Međutim, sa svojima se ne snalaze najbolje. Hrvati su uvijek spremni ismijat trud drugog da ukaže na nepravdu, da se izbori za sebe, ali su onda zapanjeni i izrevoltirani nedostatkom podrške ostalih kad se oni sami odluče borit za sebe. Eklatantan primjer su prosvjedi: danas prosvjeduje Jadrankamen, jučer su prosvjedovale radnice Kamenskog, sutra će prosvjedovati brodogradilišta ili netko treći. Svi su nezadovoljni istim stvarima, ali nisu u stanju pružit potporu jedni drugima. Nisu u stanju stvoriti kritičnu masu koja je sposobna isprovocirat promjenu.

Hrvatska može napravit bojno polje od Gay PRIDE-a iz prostog razloga što nedostaje odgoja, društvene razvijenosti, obrazovanja i inteligencije da se sjedne i razgovara argumentima. Hrvatski "argumenti" su:
a) "Ti podržavaš paradu?? Razbit ću ti glavu, pederska nakazo!!!!"
b) "Kažeš, ne podržavaš paradu?? Homofobna, primitivna, katolička seljačino!!!!"

Hrvatska je zemlja u kojoj je već danima jedina bitna vijest hoće li Luka Modrić potpisati za Real. Ide se toliko daleko da jedan od posjećenijih portala ima kronološke, iz minute u minutu vijesti koje prate taj "događaj od životne važnosti za sve nas". Kao da će se ikome od nas život promjenit ako nacionalni heroj Luka ostane u Londonu.

Hrvatska je zemlja u kojoj ljudi javno, bez trenutka zadrške, bez razmišljanja žele smrt nekome koga možda nikad nisu ni upoznali zbog navijačkih afiniteta. "Želim ti smrt u najvećim mukama!!" javno, na očigled svih, na internetu napiše momak od svojih 25 godina samo zbog različitog viđenja nogometne utakmice! Ako on, u najboljim i najproduktivnijim godinama svog života ne razmišlja o tome što, kad i kome govori, ako nema dovoljno inteligencije da razluči važnu stvar od nevažne, kakvu perspektivu ima? Što on može pružiti društvu?

Hrvatska je država u kojoj svatko studira. Država koja ima enormno velik postotak visoko obrazovanih. Ali ima i enormno visok postotak onih koji rade posao za koji su prekvalificirani ili ne rade uopće. Daj, nabavi potvrdu od doktora, od psihijatra, od države! Otac ima PTSP, mama u invalidskoj mirovini, plati doktoru da napiše da dijete ima astmu, sklepaj 59 bodova i upiši ga u gimnaziju. Nije dorastao programu? Ma nema veze, upisat će pravo, ekonomiju. To ionako svi završe. Interesantno kako baš u Hrvatskoj, pored toliko magistara ekonomije državna ekonomija propada, a pored toliko pravnika baš pravosuđe ne funkcionira.

Ako smo od Seve i Vjekoslave Huljić stvorili umjetnice, ako su nam Ava i Modni Mačak viđene ličnosti čije se mišljenje uvažava, ako nam je Luka glavni problem, pa zar nije logično da nam onda i Čačić bude alfa i omega?! Ako se onaj tko ode iz države smatra pametnim, ako je mladima smisao života subotnji izlazak, ako je jedina potrebna, ali neophodna kvalifikacija u potrazi za posao rodbinska veza, je li zaista iznenađujuće što su Kerum i Bandić od naroda izabrani vlastodršci?!

Da, Bog nam je dao mnogo, dao nam je potencijal i resurse. Ali Bog nas jei kaznio davši nam talenat destrukcije i sposobnosti da sami sebe dovedemo do dna....i na tom talentu nije štedio.

Hrvatskim medijskim prostorom zavladale su sapunice. Na svakom kutu se citira omiljena Nives "Seke" Ivanković, a, iako Lara nikako da odabere, filmska verzija pupularne telenovele obara rekorde gledanosti. Sapunice su zabava sa široke mase, jeftina razbibriga nezahtjevne publike koju zadovoljava neuvjerljiva gluma i predvidivi zapleti. Vidjevši što pali i zadovoljava ukus kritične mase, promjene u Hrvatskom nogometnom savezu su se odvile po sličnom scenariju.

Nakon poprilično agresivnog dolaska gospodina Željka Jovanovića na mjesto ministra prosvjete i sporta, nakon prijetećih priča o isušivanju močvare, redatelj, scenarist i producent sapunice koja se zove HNS je shvatio da mora nekako umirit nadobudnog ministra i promijenit nešto prije nego se netko odluči ispitati zakonitost i poštenje "djelatnika najprofitabilnije tvrtke u Hrvatskoj". Prvo je trebalo utišati "glavnog negativca" Igora Štimca. Kao što u filmu Hrabro srce engleski kralj pametno zaključi da je lakše potkupiti škotske plemiće nego se boriti s njima, tako i Mamić shvaća da će najlakše smiriti Štimca tako da mu da ono što Štimac želi. Ne zavaravajmo se, Igor Štimac nikad nije stvarno htio biti predsjednik HNS-a. To je pozicija na koju je ciljao tek kada je shvatio da neodlazak na svjetsko prvenstvo neće eliminirati Bilića s mjesta izbornika. Imajući to u vidu, Mamić je prvo porazio Igora u predsjedničkoj utrci, suspendirao ga, da bi ga testirao nakon reprezentativnog debakla u Ateni. Tada je Mamić kroz medije dao mig da će Bilić bit smjenjen odmah, a da će u kvalifikacije za EP vatrene voditi Štimac. Na kraju je to ispao samo blef kojim je Zdravko želio vidjeti tko kako "diše" pred prave promjene koje su nastupile prije nekoliko dana.

Vidjevši da je Štimac spreman zakopati ratnu sjekiru "za dobrobit hrvatskog nogometa" (u prijevodu: da je beskičmenjak s maskom ulickanog fajtera), Mamić je posložio sve kockice u glavi. Nakon 14 godina vladavine Vlatko Marković je ponuđen Jovanoviću na pladnju. On je žrtvovani pijun koji još uvijek živi u zabludi da je s mjesta predsjednika HNS-a odstupio samoinicijativno. Na njegovu poziciju je doveden Davor "Brand" Šuker kojeg je Mamić "izmislio" u trenutku kad je osjetio prijetnju od dvostrukog napada Štimca i Jovanovića. Pozicija tajnika HNS-a je ukinuta. Međutim, kako je Zorislav Srebrić očito jedini zapravo sposoban vojnik Markovićeve vlade, bilo bi preneodgovorno tek tako ga se riješiti. Stoga je popularni Zorko povućen u sjenu, na mjesto prvog čovjeka struke, odakle će neprimjetno nastaviti s obavljanjem svih birokratskih funkcija.

Budući da Mamić još uvijek nema potpuno povjerenje u Šukera, bilo je potrebno postaviti svojsvrsnog psa čuvara koji će kontrolirati situaciju i paziti da vrlo jaki tzv. osječki lobi ne ugrize ruku koja ga hrani (Šuker, Vučemilović, Širić, Djedović - ako potonju dvojicu ne osude). A tko je bolji za tu poziciju od istreniranog dinamovog terijera Damira Vrbanovića? U tu svrhu je stvorena pozicija izvršnog predsjednika saveza. Zanimljivo, istu titulu ima i Zdravko Mamić u Dinamu, a svima je jasno koliku vlast ima predsjednik kluba Barišić, a koliku Mamić. Dakle, Vrbanović bi trebao biti Mamićeve oči, uši, ruke, usta, a u isto vrijeme bi trebao paziti da Šuker ne bi kojim slučajem prestao ljubiti vlastiti odraz u ogledalu, te da ne bi pomislio da je bitan (kao što je nakratko Marković pomislio pa pokušao izbjeć odlazak).

Kada su sve uloge konačno definirane, krenulo se u završni čin sapunice - sjednicu Hrvatskog nogometnog saveza na kojoj se sve zamišljeno trebalo provesti u djelo. Kao pravi retadelj, Zdravko se skrio daleko iza kamera. Siguran u svoj scenarij, siguran u svoje glavne protagoniste, "master of puppets" se zavalio u fotelju i odgledao svoje remek-djelo u stvaranju. Šuker je najavljivao reprezentativni kamp (onaj isti kojeg je Marković najavljivao svih 14 godina dok je reprezentacija punila slovenski državni proračun), Vrbanović je mucao na rubu suza, tobože šokiran što je jednoglasno izabran (kao da ne zna da ovce glasaju po nalogu pastira), Markoviću su se pjevale ode... Baš kao u Larinom izboru - loša gluma i očiti raspleti.

Primirio se i Jovanović. U njega sam polagao nade. Djelovao je inteligentan, hrabar, odlučan. Na kraju ispada da nije ništa od navedenog. On vjeruje u Šukera?? Kao da će se sad odjednom promjenit sve u savezu. Kao da će močvara postati prekrasno jezero. Kao da je svo zlo u hrvatskom nogometu nestalo povlačenjem jednog starca. Ako Jovanović zaista ne vidi ovdje opisane zakulisne igre, onda je on samo bučni čovjek ograničene percepcije kojem je Mamić prelako zamazao oči.

Ustoličenjem Štimca na izborničku funkciju Mamić se vodi izrekom "prijatelja drži blizu, neprijatelja još bliže". No, da bi imenovanje novog izbornika bilo moguće, bilo je potrebno ukinuti suspenzije Štimcu i njegovim pučistima. Kao što ne vjeruje Šukeru, Mamić Štimcu vjeruje još manje, pa je odlučio uklonit svaki mogući rizik ponovne pobune time što je pomilovan samo mali dio bivših Štimčevih jurišnika. Igor na poziciju izbornika dolazi s iskustvom od tri trenerska angažmana u HNL-u. Hajduka je vodio zadnjih šest kola i skoro izgubio već osvojeno prvenstvo. Cibaliju i Zagreba je spasio od ispadanja, ali teško baš da se iskazao kao vrli trenerski stručnjak. Naprotiv, ako je sudit na temelju Štimčevog "stručnog komentara" za HRT na netom završenom Euru, ne piše nam se dobro. Novi vrh HNS-a na to ima spreman odgovor da ni Bilić nije imao velikog trenerskog iskustva. No, zaboravljaju da je Bilić prije A selekcije vodio mladu reprezentaciju, te da je upravo od te U-21 selekcije stvorio kostur današnje reprezentacije Hrvatske.

Čovjek koji me možda i najviše razočarao u cijelom ovom igrokazu je Alen Bokšić. On je pristao na Štimčevu ponudu da bude dio stručnog stožera reprezentacije. Od njega stvarno nisam očekivao da će tako brzo promjeniti stavove. To je čovjek koji je do jučer bio sa Štimcem na sudu oko ulaganja u Hajduka i kladionice. Nisam niti siguran je li taj spor gotov. Danas Alen spremno prihvaća ponudu. Očito je zov novca i pozicije toliko jak da ne ostavlja mjesta za karakter.

Pred HNS-om je nova sezona domaće lige, početak novih kvalifikacija za SP u Brazilu. Hoće li s novom vlasti doći do promjene u odnosu HNS-a prema HNL-u? Hoće li reprezentacija bar ostati na istoj razini igre? Iskreno, ne vjerujem. Vrijeme će pokazati. No, u svakom zlu ima malo dobra, kaže kineska poslovica, pa tako i za nas navijače u cijeloj ovoj priči ima i nešto pozitivno. Prihvaćanjem izborničke funkcije Štimac neće više moći "smetati" svojim komentarima dok gledamo utakmice! Mamiću, imaš li koju funkciju i za Zajeca, pa da u novu sezonu sapunice krenemo lišeni terora za uši?