Moj glas o....svemu!

Priča prva:

Trupe premijera Milanovića su izišle pred sabor s proračunom za sljedeću godinu. Proračun koji Vlada naziva pametnim i realnim oporba osporava. Priča poznata, samo su uloge promjenjene. Kosoričin tekst od prije godinu dana sada izvikuje Milanović, a SDP-ovu lanjsku retoriku iz saborskih klupa sada kopira HDZ. I dok se koalicijski proračun temelji na povećanju PDV-a na 25%, uvođenju dodatnih poreza na imovinu, na otkazima u državnim tvrtkama, "poklanjanju" Croatia osiguranja i HPB-a (kao da smo malo banaka do sad rasprodali) za ukupno dvije milijarde kuna, te na dodatnom zaduživanju, utiho je premijer pripremio zakon po kojem će država ministrima i vladinim zaposlenicima koji ne žive u Zagrebu plaćati stanarine i režije! To je pošteno, kaže Milanović, zbog toga što iste privilegije već imaju saborski zastupnici. Dakle, uz vrhunske plaće, uz sve moguće beneficije koje uživaju zastupnici i ministri (od jeftinih zrakoplovnih karata, preko ručkova za par kuna, osobnih vozača i službenih automobila, do mirovina) još će imat i besplatan smještaj u metropoli. Zaista su ga zaslužili svojim preplaćenim poslom koji loše rade!

Povukao bih paralelu s "malim čovjekom". Moja sestra, magistrica ekonomije, je nakon nikakve mogućnosti zapslenja u Splitu, pronašla sreću, trbuhom za kruhom, u Zagrebu. Zanimljivo, nju na razgovorima za posao nitko nije pitao kako će riješit stambeno pitanje u Zagrebu. Nije dobila nikakav bonus na plaću jer radi van mjesta stanovanja. Tvrtka joj nije dala stan na korištenje. Ako uzmemo u obzir da su se saborski zastupnici i ministri svojevoljno prijavili na POSAO kojem je očito područje djelovanja Zagreb, zbog čega je onda njihov poslodavac (država) dužan osigurat stan?! Slažem se, gospodine Milanoviću, nije pošteno da ministri i zastupnici nemaju ista prava. Ali isto tako nije pošteno ministrima dat tu mogućnost, nego je pošteno i zastupnicima ukinut tu privilegiju. Pogotovo kad su vam puna usta štednje, recesije, kresanja rashoda...nije pošteno da stanove dijelite ministrima, dok udarate novi porez najmodavcima i fizičkim osobama koji imaju na sebe prijavljenu i drugu nekretninu. Interesantna crtica iz Sabora: jučer, za vrijeme HRT-ovog prijenosa rasprave preko 140 zastupnika se revno javilo za riječ. Međutim, kad su shvatili da je prijenos završio i da su se kamere ugasile, od tih 140 ostalo je tek dvadesetak voljnih. Kao da je najviša državna institucija show Hrvatska traži zvijezdu pa da su tu zbog pojavljavanja na televiziji.
Ali dobro, nema veze što ćemo s proračunom i zastupnicima. Pustimo sad to. Pa Seve je rodila!

Priča druga:

U utorak je opet poskupilo gorivo. Cijene najskupljeg derivata, Eurosuper 100, su probile psihološku granicu od 11 kn/litri. Vlada mirnim tonovima izjavljuje da stanje nije zabrinjavajuće, a ministar Linić kaže da će Vlada braniti tek granicu od 12 kn/litri, jer sve do te cijene nije skupo. Baš me zanima koliko puta je Linić sam, iz svog džepa platio rezervoar benzina....
Kao izlika za dodatno poskupljenje se koristi ona već dobro poznata: čim netko zazvecka oružjem na bliskom istoku, nafta poskupljuje. Prvo je bio Irak, zatim vječni "zločesti dečko" Iran, pa Egipat, Libija, a sad je Sirija. Naravno, cijena je vezana i uz tečaj dolara u odnosu na kunu. Iz Vlade govore "nije do nas, pratimo svjetske trendove". Međutim, je li to baš tako? Država ubire 5, 23 kn/litri na trošarine, obavezne energetske zalihe, doprinose za ceste.... Dakle, skoro 50% cijene ne ovisi o situaciji na svjetskom tržištu nego o gramzivosti naše Vlade! Trošarine će se smanjivati tek kad cifra dosegne 12 kn/litri, tada će vlada ipak moći napraviti nešto da zadrži cijene...nešto što danas, iz sebi znanih razloga, ne mogu. Poskupljenje goriva sa sobom nosi i domino efekt kojim poskupljuje sve ostalo. Opet će se oglasiti pekari, ribari...mljekari već i ovako prosvjedima blokiraju ceste, pridružit će im se i ostali seljaci...i sad na sve to dodajmo "obećanih" 25% PDV-a. A ja jednostavno ne mogu, a da se ne zapitam gdje su oni pusti (pred)pristupni fondovi koji su toliko obećavani u predreferendumskoj kampanji, a koji su trebali spasiti hrvatsku poljoprivredu.
U javnosti je početna reakcija na poskupljenje bila relativno glasna. Prijetilo se bojkotom, ljudi su bili ogorčeni, svjesni da automobil i vožnja sve više postaju luksuz. Međutim, onda je Seve rodila Aleksandra....poskupljenje goriva je stara vijest. Na to smo već navikli. Pusti to, kažu da je mali isti mama.

Priča treća:

Pred turističku sezonu 2007. godine otvorena je potpuno obnovljena splitska Riva. Bila je bijela, moderna, tehnobetonska, s bijelim stolovima, bijelim sjedalicama, bijelim svjetiljkama, bijelim tendama, bijelim "jarbolima". Projekt je koštao "boli glava", ugostitelji su bili ucijenjeni da koriste skupe i nekvalitetne sjedalice talijanskog proizvođača koje nisu mogle izdržati malo većeg čovjeka i moderne stolove jeftinog, plastičnog izgleda, a paprene cijene. Od samog početka su ljudi loše prihvatili novitete. Em što se naglašavala ružnoća jarbola, em što se govorilo da se tehnobetonske ploče neće moći čistit, ali to se sve pripisivalo tradicionalnom splitskom grinatnju.
Pet godina kasnije, Riva je opet bila bijela. Bijeli snijeg je prekrio sive, izgažene tehnobetonske ploče, šarene stolove svih oblika, sjedalice od različitih materijala, boja i dimenzija. Kad se snijeg otopio, bijeli kao i 2007. su ostali samo čuveni nosači za tende, popularna vješala. Međutim, neće ni oni dugo. Ministarstvo kulture je odlučilo da se uklone jer "narušavaju vizualni identitet pročelja Dioklecijanove palače". Uopće nije pitanje trebaju li se ukloniti ili ne. Stvar je ukusa jesu li ti objekti nakaradni ili moderni, a ja niti sam dizajner niti umjetnik da se izjašnjavam o tome. Mene jako smeta jedna druga stvar. Naime, u današnje vrijeme arhitekti svoje projekte izlažu uglavnom u AutoCAD-u, programu koji uz pomoć odlične 3D vizualizacije jako vjerno prikazuje izgled budućeg projekta. Zar nitko od mjerodavnih nije mogao na temelju takvog projekta dokučit da bi takve konstrukcije kvarile dojam palače, pa da se, prije nego što se krene u taj iznimno skupi zahvat, zatraži njihovo uklanjanje na nacrtu? Ovako se potrošilo previše novca na postavljanje, potrošit će se previše na uklanjanje, a na kraju ispada da su ti svi milijuni bili jeftiniji od četiri klika mišem na kompjuteru. Ponovno na djelu hrvatski pojam antirecesijskih mjera. Ma nema veze, platit će poreznici. Nego, jeste li čuli da Milan Sevki poklanja njen omiljeni restoran u Beogradu kao poklon povodom rođenja sina?

Priča četvrta:

Danas je na slobodu pušten R. L., devetnaestogodišnjak koji je 2008. godine, s još četvoricom prijatelja, bez ikakvog povoda napao i pretukao mladog Luku Ritza, zadavši mu izlijev krvi na mozak, od čega je nesretnik nakon par dana preminuo. R. L. je jedini od petorice koji je osuđen na zatvorsku kaznu, i to u trajanju od godine i pol. Nakon izdržavanja 2/3 kazne (9 mjeseci), dotični je pušten na slobodu. Ostaloj četvorici huligana je određen boravak u turopoljskom zavodu gdje vrijeme zadržavanja ne može biti duže od tri godine, a ovisi o procjeni odojitelja. Sva četvorica su već na slobodi.
Jučer je bio (ili bi bio) 18. rođendan Antonije Bilić, cure koja je prošle godine nestala i čije tijelo nikad nije pronađeno. Njezin ubojica još uvijek nije osuđen. Nakon brokratske bitke između Hrvatske, Bosne i Republike Srpske početak suđenja je zakazan za 1. ožujka, skoro 9 mjeseci nakon samog događaja u kojem je mlada djevojka oteta i (vjerojatno) ubijena.
Nego, jeste li znali da je Severina odabrala krevetić za malog "balkanskog princa", te da je Milan svaki dan posjećuje i obasipa pažnjom?

Ma dok je nama Seve, lako ćemo za probleme. Rođenje najiščekivanije bebe Balkana u drugi plan baca sve druge vijesti. Više ni Keruma ne prozivaju, zaboravilo se na snijeg, na nefunkcioniranje grada, na proračun, Vladu, Čačićeve izjave, Pusićkine bisere.... Ni Angelinin film nije više IN! Naći će se i nešto love da se otkupe i slike malog bebača (to je sad popularno u svijetu). Koga briga za recesiju, treba vidit jel mali ima Sevina usta i tatinu kosu. Kruha i igara, mili moji! Dok je estrade, politika i problemi društva u Hrvatskoj nikoga ne zanimaju. Bitno da se "rodija sin", balkansi mesija, Aleksandar Ivan, koji je valjda predodređen da opet pobratimi dva "zavađena ali bratska" naroda! Ne, na Balkanu granice ne otvaraju ni političari, ni poslovnjaci, ni kapital.... Na balkanu to radi Severina!

Nakon tri dana snježne krize u Splitu i proglašavanja elementarne nepogode u djelovima Dalmacije, nakon dogradonačelnika Šundova i dogradonačelnice Visković napokon se oglasio i gradonačelnik "glavnog grada Dalmacije". Sa smrznutog tehnobetona na splitskoj Rivi, tek kad je, nakon 2 dana snježnih padalina, granulo zubato sunce gospodin Kerum je, vjerojatno vesel od poneke jutarnje rakijice "da se ugrije" u kafiću svoje družbenice, stao ispred kamera i šokirao. Ne želim ovdje optužit gradonačelnika i saborskog zastupnika za alkoholizam, ali sudeći po njegovoj izjavi, on je bio ili pijan ili lud, jer onakvu izjavu ne može dati gradonačelnik koji je uračunjljiv i svjestan situacije. Naime, gospodinu Kerumu je situacija koja zadnja četiri dana vlada u Splitu smiješna i prenapuhana. Ljudi nepotrebno dramatiziraju, a situacija uopće nije toliko strašna. Što je to tako smiješno? Možda preko dvije stotine ljudi koji su zbog raznih lomova primljeni na hitni kirurški? Je li smiješno što je u Splitu više autobusnih linija "u toplom" u prometovoj garaži nego li na cesti? Je li smiješno što ljudi riskiraju ekstremitete da bi došli do svojih automobila, a onda i živote pokušavajući automobilima doći do radnih mjesta po neočišćenim i zaleđenim prometnicama? Je li smiješno što već drugi dan splitske škole ne rade? Ne, gospodine Kerum! Smiješno je to što je jedina reakcija gradskog poglavarstva na najveće nevrijeme u povijesti bila proglašavanje "sniježnog dana". Smiješno je što, usprkos brojnim upozorenjima meteorologa, grad Split nije na vrijeme osigurao pojačanje u smislu mehanizacije iz sjeverne Hrvatske. Smiješno je što u bolnici u Splitu nema dovoljno gipsa za polomljene. Smiješno je to što, kad su djeca guštla u snijegu, gradska uprava nije radila na umanjivanju posljedica, nego su se vjerojatno i oni međusobno grudali i radili snješke (kolika je količina samoljublja kod nekih, ne bi se čudio da su oni sami izradili određene snjegoviće koji podsjećaju na "vladajuću dinastiju" grada Splita). Smiješno je što ni jedan Prometov autobus nema zimske gume. Smiješno je što je očito potrebno vladajućima (naravno, iz gradskog proračuna) uplatit zimovanje negdje u Austriji da bi isti došli do zaključka da bi bilo mudor posut ulice krupnom solju... Sve je to jako smiješno, ali zbog toga se ne bi trebao smijat Kerum, nego mi njemu.

Sve ovo što pišem osobno nisam vidio. O tome sam saznao iz medija. Razlog tome je to što, iako živim u Klisu, na 360 metara nadmorske visine, iako cijeli Split i splitski arhipelag imam na dlanu, iako sam udaljen 15 minuta autom od Splita već četvrti dan stojim u kući izoliran od svijeta 300 metara dugim i metar visokim snježnim nanosom. Gospodin Kerum je očito smetnuo s uma da Split ne čine samo Splićani. On je zaboravio da u Splitu rade, studiraju, školuju se tisuće ljudi od Solina do Sinja. Oni ne mogu doć na posao jer su im automobili zameteni, a autobusne linije danima ne voze. Oni ne grintaju zbog malo snijega i leda, nego zbog nestašice hrane, zbog smrzavanja vodovodnih cijevi, zbog nepristupačne medicinske pomoći bolesnicima. I kod nas ima duhovitih situacija. Zar nije smiješno da komunalnom radniku koji dobiva naknadu da bi u ovakvim situacijama čisto snijeg baš kada je napotrebnije smrzne njegov bager (jer zašto bi čovjek koji je na sebe preuzeo odgovornost čišćenja snijega održavao svoj jedini alat)? Zar nije smiješno da se ljudi sami moraju boriti s nanosima po lokalnim cestama ne bi li osigurali kakav-takav prolaz za bolesnike, trudnice, ljude koji moraju na dijalizu? "Tko je zameten, neka stoji doma." reče splitski gradonačelnik. A što je s onima koji nemaju privilegiju ostat doma nego moraju ići vani? Hoće li šefovi, nadređeni, profesori imati isto toliko razumijevanja kao i Kerum? Ironično, zaista, da baš Željko Kerum zaboravlja koliko Split i zaleđe ovise jedno o drugom, sobzirom da svi znamo da Kerumi i nisu baš generacijama stanovnici Meja i fetivi splićani. A možda se gradonačelnik vodi time da, kad su već seljačine emigrirale u Split, ljudi sa sela više nisu ni bitni.

"Pa šta da je pa snig? Otopit će se! Ljudi guštaju, nek padne i dogodine!" prkosno će Željko novinaru. Splićani ko splićani: prvi dan su svi bili zadivljeni, oduševljeni, sretni i radosni. Skidali su se do gole kože, bacali u more, igrali picigin, pretvorili ulice Splita u spustaške staze, natjecali se tko će napravit većeg, dugovitijeg, perverznijeg snješka s neizostavnim hajdukovim šalom, bacali se u snježne nanose na glavu, sve to slikali i objavili na društvene mreže. Već u subotu su počeli malo realnije i sabranije gledati na ovu situaciju koja je Splitu skroz neprirodna. Shvatili su da baš i nije zabavno kad su auta imobilizirana u ulicama i garažama. Već su krenuli s komentarima "Je, dobro je sve to bilo, al sad molin te prestani padat!". Shvatili su da je proklizavanje i pad na smrznutom asfaltu puno manje smiješan kad si ti taj koji pada. Shvatili su da u gradu u kojem većina nema niti adekvatnu obuću za snijeg, a kamo li zimske gume na automobilima snježne radosti vrlo brzo prelaze u snježne gadosti. Shvatili su da je ponedjeljak, da se mora ić radit.....a kako?? Baš me zanima koliko njih bi se danas složilo s gradonačelnikovom željom za snijegom i dogodine.

"Kako žive ljudi u Sibiru?" retorički pita gradonačelnik. Ma ne trebamo mi ić toliko daleko da se uspoređujemo sa Sibirom. Dovoljno je pogledati Osijek. Sve komunalne službe organizirane, spremne, s jasnim planom, mehanizacijom, ljudima. Ulice prohodne, tramvajske tračnice čiste, ljudi veseli. Eto kako ljudi žive uz snijeg! Nitko od gradonačelnika Splita ne traži da mi snijeg dočekamo kao Sibir. Jednostavno nismo navikli, nismo spremni, a nije ni prirodno da se ovako nešto događa kod nas. Vjerujem da bi svi imali razumijevanja za probleme koji su nastali, samo da su gradski vođe napravili NEŠTO umjesto NIŠTA. I ne samo da nisu napravili ništa, nego nam se gradonačelnik još i smije! U petak je bio sniježni dan. Hoće li ponedjeljak biti ledeni dan? Ledeni tjedan? Koliko će se trebati čekati da
se ulice oslobode ledenih okova uz temperatura koje su konstantno oko nule? Ako je sudit po gradonačelnikovoj izjavi, baš čekanje je jedino što grad planira napraviti. Otopit će se! Hvala, Željko, to nismo znali bez tebe!

Koliko je gradonačelniku stalo do njegovog posla, koliko ga je voljan raditi vidi se i po tome što je ova njegova izjava uopće dospjela u medije. Da je Kerum svjestan ozbiljnosti situacije, da ga je uopće briga za grad i građane, onda bi imao nekoga tko bi ga pripremio za prvu izjavu za medije nakon trodnevne šutnje, a ni najnesposobniji menadžer za odnose s javnošću ne bi dopustio da mu klijent u javnost izađe s ovom izjavom koju nam je Kerum prezentirao.

Možda bi se u Splitu u nadolazećem karnevalu trebala ukinuti onaa primopredaja grada maškarama. Jednostavno ja ne vidim smisao te ceremonije. U gradu u kojem su oni što se po mećavi skidaju u bokserice, igraju picigin dok ih gledaju ljudi sa skijama, zabijaju glavu u snijeg, skijaju po prometnicama......face i kraljevi, a ne luđaci, u gradu u kojem je gradonačelnik čovjek kojeg zabavlja elementarna nepogoda krnjeval ionako traje cijele godine!

Za kraj bi poručio Željku da sjedne u svog Hummera, za prednje odbojnike zavari dvije metalne ploče, usput u Keruma kupi kruh, mlijeko i malo mesa za ručak i dođe kod mene na kavu. Meni će očistit jedinu cestu kojom mogu doć do civilizacije, a on sam možda shvati da je situacija u Splitu i okolici sve samo ne duhovita.