Moj glas o....svemu!

Priča prva:

Trupe premijera Milanovića su izišle pred sabor s proračunom za sljedeću godinu. Proračun koji Vlada naziva pametnim i realnim oporba osporava. Priča poznata, samo su uloge promjenjene. Kosoričin tekst od prije godinu dana sada izvikuje Milanović, a SDP-ovu lanjsku retoriku iz saborskih klupa sada kopira HDZ. I dok se koalicijski proračun temelji na povećanju PDV-a na 25%, uvođenju dodatnih poreza na imovinu, na otkazima u državnim tvrtkama, "poklanjanju" Croatia osiguranja i HPB-a (kao da smo malo banaka do sad rasprodali) za ukupno dvije milijarde kuna, te na dodatnom zaduživanju, utiho je premijer pripremio zakon po kojem će država ministrima i vladinim zaposlenicima koji ne žive u Zagrebu plaćati stanarine i režije! To je pošteno, kaže Milanović, zbog toga što iste privilegije već imaju saborski zastupnici. Dakle, uz vrhunske plaće, uz sve moguće beneficije koje uživaju zastupnici i ministri (od jeftinih zrakoplovnih karata, preko ručkova za par kuna, osobnih vozača i službenih automobila, do mirovina) još će imat i besplatan smještaj u metropoli. Zaista su ga zaslužili svojim preplaćenim poslom koji loše rade!

Povukao bih paralelu s "malim čovjekom". Moja sestra, magistrica ekonomije, je nakon nikakve mogućnosti zapslenja u Splitu, pronašla sreću, trbuhom za kruhom, u Zagrebu. Zanimljivo, nju na razgovorima za posao nitko nije pitao kako će riješit stambeno pitanje u Zagrebu. Nije dobila nikakav bonus na plaću jer radi van mjesta stanovanja. Tvrtka joj nije dala stan na korištenje. Ako uzmemo u obzir da su se saborski zastupnici i ministri svojevoljno prijavili na POSAO kojem je očito područje djelovanja Zagreb, zbog čega je onda njihov poslodavac (država) dužan osigurat stan?! Slažem se, gospodine Milanoviću, nije pošteno da ministri i zastupnici nemaju ista prava. Ali isto tako nije pošteno ministrima dat tu mogućnost, nego je pošteno i zastupnicima ukinut tu privilegiju. Pogotovo kad su vam puna usta štednje, recesije, kresanja rashoda...nije pošteno da stanove dijelite ministrima, dok udarate novi porez najmodavcima i fizičkim osobama koji imaju na sebe prijavljenu i drugu nekretninu. Interesantna crtica iz Sabora: jučer, za vrijeme HRT-ovog prijenosa rasprave preko 140 zastupnika se revno javilo za riječ. Međutim, kad su shvatili da je prijenos završio i da su se kamere ugasile, od tih 140 ostalo je tek dvadesetak voljnih. Kao da je najviša državna institucija show Hrvatska traži zvijezdu pa da su tu zbog pojavljavanja na televiziji.
Ali dobro, nema veze što ćemo s proračunom i zastupnicima. Pustimo sad to. Pa Seve je rodila!

Priča druga:

U utorak je opet poskupilo gorivo. Cijene najskupljeg derivata, Eurosuper 100, su probile psihološku granicu od 11 kn/litri. Vlada mirnim tonovima izjavljuje da stanje nije zabrinjavajuće, a ministar Linić kaže da će Vlada braniti tek granicu od 12 kn/litri, jer sve do te cijene nije skupo. Baš me zanima koliko puta je Linić sam, iz svog džepa platio rezervoar benzina....
Kao izlika za dodatno poskupljenje se koristi ona već dobro poznata: čim netko zazvecka oružjem na bliskom istoku, nafta poskupljuje. Prvo je bio Irak, zatim vječni "zločesti dečko" Iran, pa Egipat, Libija, a sad je Sirija. Naravno, cijena je vezana i uz tečaj dolara u odnosu na kunu. Iz Vlade govore "nije do nas, pratimo svjetske trendove". Međutim, je li to baš tako? Država ubire 5, 23 kn/litri na trošarine, obavezne energetske zalihe, doprinose za ceste.... Dakle, skoro 50% cijene ne ovisi o situaciji na svjetskom tržištu nego o gramzivosti naše Vlade! Trošarine će se smanjivati tek kad cifra dosegne 12 kn/litri, tada će vlada ipak moći napraviti nešto da zadrži cijene...nešto što danas, iz sebi znanih razloga, ne mogu. Poskupljenje goriva sa sobom nosi i domino efekt kojim poskupljuje sve ostalo. Opet će se oglasiti pekari, ribari...mljekari već i ovako prosvjedima blokiraju ceste, pridružit će im se i ostali seljaci...i sad na sve to dodajmo "obećanih" 25% PDV-a. A ja jednostavno ne mogu, a da se ne zapitam gdje su oni pusti (pred)pristupni fondovi koji su toliko obećavani u predreferendumskoj kampanji, a koji su trebali spasiti hrvatsku poljoprivredu.
U javnosti je početna reakcija na poskupljenje bila relativno glasna. Prijetilo se bojkotom, ljudi su bili ogorčeni, svjesni da automobil i vožnja sve više postaju luksuz. Međutim, onda je Seve rodila Aleksandra....poskupljenje goriva je stara vijest. Na to smo već navikli. Pusti to, kažu da je mali isti mama.

Priča treća:

Pred turističku sezonu 2007. godine otvorena je potpuno obnovljena splitska Riva. Bila je bijela, moderna, tehnobetonska, s bijelim stolovima, bijelim sjedalicama, bijelim svjetiljkama, bijelim tendama, bijelim "jarbolima". Projekt je koštao "boli glava", ugostitelji su bili ucijenjeni da koriste skupe i nekvalitetne sjedalice talijanskog proizvođača koje nisu mogle izdržati malo većeg čovjeka i moderne stolove jeftinog, plastičnog izgleda, a paprene cijene. Od samog početka su ljudi loše prihvatili novitete. Em što se naglašavala ružnoća jarbola, em što se govorilo da se tehnobetonske ploče neće moći čistit, ali to se sve pripisivalo tradicionalnom splitskom grinatnju.
Pet godina kasnije, Riva je opet bila bijela. Bijeli snijeg je prekrio sive, izgažene tehnobetonske ploče, šarene stolove svih oblika, sjedalice od različitih materijala, boja i dimenzija. Kad se snijeg otopio, bijeli kao i 2007. su ostali samo čuveni nosači za tende, popularna vješala. Međutim, neće ni oni dugo. Ministarstvo kulture je odlučilo da se uklone jer "narušavaju vizualni identitet pročelja Dioklecijanove palače". Uopće nije pitanje trebaju li se ukloniti ili ne. Stvar je ukusa jesu li ti objekti nakaradni ili moderni, a ja niti sam dizajner niti umjetnik da se izjašnjavam o tome. Mene jako smeta jedna druga stvar. Naime, u današnje vrijeme arhitekti svoje projekte izlažu uglavnom u AutoCAD-u, programu koji uz pomoć odlične 3D vizualizacije jako vjerno prikazuje izgled budućeg projekta. Zar nitko od mjerodavnih nije mogao na temelju takvog projekta dokučit da bi takve konstrukcije kvarile dojam palače, pa da se, prije nego što se krene u taj iznimno skupi zahvat, zatraži njihovo uklanjanje na nacrtu? Ovako se potrošilo previše novca na postavljanje, potrošit će se previše na uklanjanje, a na kraju ispada da su ti svi milijuni bili jeftiniji od četiri klika mišem na kompjuteru. Ponovno na djelu hrvatski pojam antirecesijskih mjera. Ma nema veze, platit će poreznici. Nego, jeste li čuli da Milan Sevki poklanja njen omiljeni restoran u Beogradu kao poklon povodom rođenja sina?

Priča četvrta:

Danas je na slobodu pušten R. L., devetnaestogodišnjak koji je 2008. godine, s još četvoricom prijatelja, bez ikakvog povoda napao i pretukao mladog Luku Ritza, zadavši mu izlijev krvi na mozak, od čega je nesretnik nakon par dana preminuo. R. L. je jedini od petorice koji je osuđen na zatvorsku kaznu, i to u trajanju od godine i pol. Nakon izdržavanja 2/3 kazne (9 mjeseci), dotični je pušten na slobodu. Ostaloj četvorici huligana je određen boravak u turopoljskom zavodu gdje vrijeme zadržavanja ne može biti duže od tri godine, a ovisi o procjeni odojitelja. Sva četvorica su već na slobodi.
Jučer je bio (ili bi bio) 18. rođendan Antonije Bilić, cure koja je prošle godine nestala i čije tijelo nikad nije pronađeno. Njezin ubojica još uvijek nije osuđen. Nakon brokratske bitke između Hrvatske, Bosne i Republike Srpske početak suđenja je zakazan za 1. ožujka, skoro 9 mjeseci nakon samog događaja u kojem je mlada djevojka oteta i (vjerojatno) ubijena.
Nego, jeste li znali da je Severina odabrala krevetić za malog "balkanskog princa", te da je Milan svaki dan posjećuje i obasipa pažnjom?

Ma dok je nama Seve, lako ćemo za probleme. Rođenje najiščekivanije bebe Balkana u drugi plan baca sve druge vijesti. Više ni Keruma ne prozivaju, zaboravilo se na snijeg, na nefunkcioniranje grada, na proračun, Vladu, Čačićeve izjave, Pusićkine bisere.... Ni Angelinin film nije više IN! Naći će se i nešto love da se otkupe i slike malog bebača (to je sad popularno u svijetu). Koga briga za recesiju, treba vidit jel mali ima Sevina usta i tatinu kosu. Kruha i igara, mili moji! Dok je estrade, politika i problemi društva u Hrvatskoj nikoga ne zanimaju. Bitno da se "rodija sin", balkansi mesija, Aleksandar Ivan, koji je valjda predodređen da opet pobratimi dva "zavađena ali bratska" naroda! Ne, na Balkanu granice ne otvaraju ni političari, ni poslovnjaci, ni kapital.... Na balkanu to radi Severina!