Nakon jučerašnje najave prodaje karata za utakmicu Hajduk - Inter, između ponuđenih prodajnih lokacija (fan shop na Poljudu, fan shop u Marmontovoj, fan shop u City Centru, od 9 do 19 sati) strateški sam odabrao potonji. Procjenio sam da će tu gužva biti najmanja, a ako se i ne uspije izbjeći čekanje u redu - bar je klimatizirano. Oko 8:45 sam ušao u spomenuti trgovački centar, stao na kraj reda od 50ak ljudi koji su već čekali ispred zatvorene prodavaonice. Sretan što mi je plan za eskiviranje dugog čekanja upalio, već sam počeo planirati ostatak jutra računajući na to da ću ulaznice imati u rukama najkasnije za pola sata.
Već se okupilo oko 70 do 80 ljudi kada su zaposlenice fan shopa otvorile vrata. U tom trenutku je uslijedilo neugodno iznenađenje za sve okupljene: "Ovdje vam još nema karata! Neće doć prije 10:30, 11." prozbori gospođica. Grupa ljudi se začuđeno pogledavala pitajući se jesu li oni krivo vidjeli ili je zaista najavljen početak prodavanja u 9:00. Suočeni s dilemom odustati ili ostati i čekati, većina prisutnih je odabrala ovu drugu opciju. Vrijeme je prolazilo, red je postajao sve duži, ljudi sve nervozniji. Ta nervoza se prenosila i na dvije djelatnice koje su nemirno hodale po prodavaonici znajući da će upravo one najviše osjetit nezadovoljstvo kupaca iako ni najmanje nisu krive za nastalu situaciju. Do tada su već dolazile i vijesti o redovima na drugim prodajnim mjestima. Čak se kod nekih javila bojazan da ulaznice uopće neće ni stići do nas.
Kada su napokon karte stigle (oko 10:45), red je sezao kroz ulaz u City Centar pa preko parkinga, u dužini od preko 50 metara. Prvi kupac je nagrađen gromoglasnim pljeskom, a ljudi koji su preko dva sata čekali odahnuli su. Ubrzo sam i ja došao do svoje dvije ulaznice. Prilikom kupnje sam upitao djelatnika fan shopa zbog čega su karte kasnile. Jedino objašnjenje koje sam dobio jest da je Hajduk kasnio sa štampanjem i distribucijom.
U vrijeme kada se karte za svaki koncert, za svaku utakmicu (ne samo vani, nego i u Hrvatskoj) printaju na licu mjesta iz zajedničke baze, nakon što prodavač klikom označi točnu poziciju koju kupac odabere, Hajduk svoj stadion rasprodaje zastarjelim metodama prenošenja blokova ulaznica od poslovnice do poslovnice.
Uprava kluba bez imalo srama radi na zamjeni domaćinstva s Interom, javno pokazuju da su se u ovoj utakmici odrekli svih sportskih ambicija, te da je jedini cilj prodat što više ulaznica po što većoj cijeni. Klub računa na pune tribine, klub računa na financijsku injekciju iz džepa navijača. Međutim, klub nema toliko obraza ni poštovanja prema tim istim navijačima da prodaju ulaznica organizira kako treba. Bezobrazno, ponižavajuće, nepravedno! U tom redu su bili ljudi s malom djecom, starci, žene, ljudi u kombinezonima koji su očigledno pobjegli s posla ne bi li se dokopali toliko željenog komadića papira. Znaju li ovi u Hajduku da svi ti ljudi imaju život? Znaju li da oni imaju i pametnijeg posla od stajanja u redu za karte kojih u prodavaonici još ni nema, a sve zbog toga što je netko u Hajduku zadužen za ulaznice nesposoban za posao koji radi?!
Ljubav Splićana prema Hajduku je ogromna, nekom neutralnom promatraču vjerojatno i neshvatljiva. Hajduk je u krizi i novac mu je prijeko potreban. No, Hajduk (pri tom mislim na upravu) je totalno socijalno neosjetljiv prema svojim navijačima, koji su također u krizi. Dok se na nekim travnjacima Liga prvaka gleda za 1 kn, susret pretkola Lige UEFA Bijelih s Interom se plaća od 80 do 500 kn. Iako je recesija, iako je besparica, Split stoji u redovima. Splićani pomažu svom ljubimcu, a taj voljeni ljubimac im uzvraća totalnim nepoštivanjem.
Što nama navijačima to treba? Zašto ne odmahnut rukom i reći " ma gonite se i vi i Inter!"? Zato što to nisu zaslužili djeca koja su sinoć onako porazila Split u gradskom derbiju. Oni su pravi Hajduci! Hrabri, beskompromisni borci! Oni zaslužuju pune tribine. Oni zaslužuju huk cijelog Poljuda. Zbog njih će Splićani pregoriti vrlo visoku cijenu karte. Zbog njih će čekati u redovima i istrpiti glupe pogreške kolektiva koji vodi klub. Zbog njih će gubiti glas, pjevati i navijati. Hajduku mnogi zavide na navijačima, na atmosferi, na vjernosti onih koji dolaze na tribine. Sramotno je da baš vodstvo Hajduka te navijače uzima zdravo za gotovo.