Moj glas o....svemu!

Split je šokiran monstruoznim zločinom koji se dogodio na Marjanu, jednom od simbola grada. Meksička turiskinja, tridesetjednogodišnja Selena Margarit Graciano Macedo brudalno je ubijena, prema neslužbenim informacijama i silovana, te zakopana nedaleko od Marjanskog vrha.

Šokantan zločin, koji asocira na slučajeve iz američkih serija o psihopatskim zločincima, zbio se u sred bijela dana, na mjestu koje je prepuno turista, šetača, rekreativaca. Upravo to je ono najstrašnije u ovom slučaju: činjenica da je netko toliko hrabar ili toliko poremećen da ovako brutalno zlodjelo počini ne mareći kolikom se riziku izlaže. Prve indicije su sumnju bacale na žrtvinog brata. Moram priznati da sam se u tom trenutku čak i ponadao da je on krivac. Jednostavno nisam mogao zamisliti da je taj monstrum netko od naših sugrađana, netko pored koga sam možda prošao na Rivi, netko tko je možda sjedio stol do mene u kafiću. Ne! Ovakve stvari se ne događaju tu, u našem Splitu! To je moguće samo negdje daleko, nikako tu kod nas, u stvarnom svijetu. Međutim, nakon Anđele Bešlić, Kristine Šušnjare, Antonije Bilić, obezglavljenih leševa u Jarunu, mafijaških smaknuća, moramo konstatirati da su filmske scene došle i na naš prag. Možda će netko reći da je to još uvijek mali broj izoliranih slučajeva, ali ako uzmemo u obzira da cijela Hrvatska ima trećinu broja stanovnika jednog New Yorka, postotak monstruoznih zločina je alarmantan.

Slučaj je daleko od riješenog. Sve što možemo iščitati iz medija su nepotvrđene indicije pa mi ni u primisli nije sumnjičit nekoga. No, činjenica je da u blizini mjesta na kojem je tijelo nesretne djevojke pronađeno postoji primitivna nastamba beskućnika i narkomana. Kako je moguće da tu grupu lutalica nitko nije prijavio policiji? Predsjednik društva „Marjan“, prof. Ivo Lozić tvrdi da društvo za te nastambe od kartona i šiblja ne zna. Kako je moguće da jednoj takvoj udruzi, koja se rado hvali kako brinu o „plućima grada“ promakne locirati i prijaviti beskućnike? Briga o Marjanu ne prestaje zaustavljanjem Fani Horvat u prokušaju podizanja ugostiteljskog objekta. Šuma postaje park-šuma tek ako je uredna, prohodna, očišćena. Udruge koje se brinu za Marjan (od Parkova i nasada do spomenute udruge „Marjan“) crpe sredstva iz proračuna za održavanje. Svatko tko je ikad trčao trim stazom svjedok je da je šikara s gornje strane ceste sve samo ne održavana i prohodna.

Sada su na potezu policija, pravosuđe i mediji. Od ovog slučaja se mora napravit primjer. Ekspresnim utvrđivanjem počinitelja, još bržim procesuiranjem i maksimalnom osudom krivca, te medijskim praćenjem slučaja trebamo poslati poruku svima koji i u primisli imaju želju ili potrebu za počinjenjem nečega sličnog da ovakve stvari ne prolaze nekažnjeno. Ne smije se dozvoliti da nakon pronalaska krivca utihne medijska prića. Ovakvi sulučajevi moraju imati prioritet, te ne smiju zapeti u briokratskoj džungli domaćeg pravnog sustava. Ne smije se ponoviti slučaj Bilić pa da se suđenje otegne godinama. Hrvatska također mora poslati poruku svojim državljanima i budućim turistima da smo sigurna država, da se monstrumi kažnjavaju oštro i beskompromisno. Jedino tako ćemo izbjeći eskalaciju ovakvih strahota od kojih se ledi krv u žilama.