Moj glas o....svemu!

Tisuće usporedbi, milijuni brojeva u statistikama, debate na temu je li bolji Messi ili Ronaldo, Mourinho ili Guardiola...sve će to kulminirati večeras u 22:00, kada će oči MILIJARDA ljudi biti uprte u zeleni tepih Santiago Bernabeua gdje će na teren izići momčadi Real Madrida i Barcelone (naravno, HRT neće prenositi tu utakmicu...zašto i bi? Serija "Fringe - Na rubu 1" će sigurno biti gledanija).

Najave utakmice iz Barceloninog tabora su ovom prigodom poprilično šture i tihe. Tako se ponašaju i navijači. Kao da je godinama akumulirano samopouzdanje naglo nestalo. Svjesni su oni, kako Guardiola i igrači, tako i navijači da ovo više nije El Classico iz prošle sezone. Mourinhova prva sezona prilagodbe je gotova, Kastiljanci nisu više raštimani orkestar virtuoza nego su postali moćan stroj koji melje suparnike. Iz kola u kolo Ronaldo i ekipa obaraju neke nove rekorde. Trenutno su u nizu od 15 pobjeda za redom u kojima su postigli impresivnih 57 pogodaka, a primili samo 9. Imaju igru, imaju samopouzdanje. Prava je šteta što Barcelona nije ona Barca od prije dvije godine, jer to bi onda bila vjerojatno i najbolja utakmica ikad odigrana.

Barcelona više nije ona stara. Katalonci se muče u prvenstvu. I dok je njihov Nou Camp još uvijek mjesto gdje se bodovi teško odnose (remis 0:0 sa Sevillom), Barca na gostovanjima rasipa bodove više nego ikad u zadnjih par godina. Barcelona igra kad igra Messi. Ove sezone je Argentinac postigao 16 pogodaka, ali je zapanjujući podatak da je čak njih 14 postigao na domaćem terenu, a samo 2 u gostima. Sve utakmice španjolskog prvenstva u kojima igraju Real i Barcelona protiv slabijih ekipa su slične: grčeviti bunker protivnika dok ne padne prvi gol. Ako zabiju u prvom poluvremenu, Real i Barca redovito napune protivničku mrežu do vrha. Tada su i jedni i drugi kreativni, atraktivni, opušteni. Ako protivnik čuva nulu do zadnjih pola sata, onda velikani upadaju u probleme. Ove sezone se Real puno uspješnije nosi s takvim stilom igre od Barcelone. Barcelona je čak i gubila neke dobivene utakmice (Real Sociedad od 0:2 do 2:2). Kad ne ide, Katalonci ostaju na dvije napadačke opcije. Prva je jako dobro uigrana akcija u kojoj je igra premjesti na lijevu ili desnu stranu protivničke polovice, navuče se velik broj igrača na mali prostor, lopta dođe na 30ak metara od gola do Messija ili Xavija koji onda šalju teledirigiranu dijagonalu preko protivničke obrane na Alvesa ili Villu (Sancheza). Nakon toga je sve stvar rutine: brza lopta na drugu stativu i gol. Druga opcija je daj loptu Messiju, odvuci igrača i ne smetaj. Hoće li to proći protiv Reala? Ne vjerujem...Mourinho je prestudiozan da bi mu to promaklo. Sprema li Guardiola neko drugo iznenađenje? Vjerojatno...

Sve češće se može čuti izjava da je Pep Guardiola najbolji trener na svijetu. Definitivno nije...ako se mene pita, on je jako daleko od toga. Naime, poznata Barcelonina tika-taka igra nije Guardiolin proizvod. To je ideologija barcine omladinske škole koja se dječacima usađuje od najmlađih dana, isto kao što se usađivala Xaviju, Iniesti, Fabregasu. Dok je Pep puštao momčad Barcelone da igra na takav način, Katalonci su bili najbolji na svijetu. Međutim, sada mi se čini da je Guardiola počeo doživljavat sebe bitnijim od momčadi, a to je skupa pogreška. Barcelonina igra je bila atomski nogomet. Da, svi su govorili da je pročitana, i bila je, svi su protivnici znali u detalje kako Barcelona igra...ali opet ih nisu mogli zaustavit. Onda je Guardiola odlučio eksperimentirat. Počeo je igračima miješati pozicije. Messi je postao centrali vezni, Fabregasa konstantno gura u špicu, a čak i kad su mu Pique i Puyol - najbolji stoperski par na svitu - zdravi, on forsira borbenog, ali malenog zadnjeg veznog (a ne stopera!!) Mascherana i Abidala koji je totalno van forme i daleko najgori barcelonin igrač ove sezone. Pokušava revitalizirat zastarjelu formaciju s 3 igrača u zadnjoj liniji, iako je to samoubilački potez kad na drugoj strani ima formaciju s centarforom i dva brza krilna napadača (Valencija ih je izluđivala na taj način). Ono što mi je nejasno više od svega je David Villa na poziciji krila. Čovjek je ime izgradio kao centarfor. Španjolska reprezentacija je postala prvak svijeta kad je del Bosque vratio Villu na svoju prirodnu poziciju, a Guardiola, koji osim Ville nema pravog napadača u momčadi, od njega radi krilo (a za tu poziciju ima Messija, Iniestu, Pedra, Sancheza), da bi mu Cesc bio glavna špica. Istina, Fabregas se odlično uklopio u ekipu, nadavao se golova, ali je Barcelona suveukupno izgubila na prodornosti, brzini i učinkovitosti.

S druge strane, Real je tradicionalno jak domaćin, kao i sve Mourinhove momčadi. Na Bernabeu nitko ne može računati na bod protiv njih. U klubu vlada euforija, publika je uz igrače, trener je obožavan i atmosfera je dosta drugačija nego prošlih sezona. Kada je Mourinho došao u Real, govorilo se da će nametnuti svoju ratničku filozofiju, taktiku "primit gol manje" umjesto "dat gol više". Lani je to pokušao, i nije prošlo. Međutim, Mourinho je preveliki trener da ne nauči iz vlastite pogreške. Usadio je obrambeni mentalitet u ekipu, ali je isto tako pustio kreativce u svojim redovima da se razmašu. Tako je od najavljivanog defanzivnog Reala Jose stvorio najatraktivniju momčad u povijesti Madrida. Ciljanim kupovinama je dobio po dva odlična igrača na svakoj poziciji (jedina kritična točka je desni bek, jer po mom mišljenju Alvaro Arbeloa nije materijal za Real Madrid), momčad je odmorna, potentna, fizički na maksimumu...a opće je poznato da Morinhovim ekipama motivacija nikad nije upitna.

Vjerojatna postava Reala će biti (4-2-3-1):

Casillas; Arbeloa, Pepe, Ramos, Marcelo; Xabi Alonso, Khedira; Ozil, Ronaldo, Di Maria; Benzema

Barcelona bi trebala nastupiti u formaciji (4-3-3):

Valdes; Alves, Puyol, Pique, Abidal; Xavi, Busquets, Iniesta; Messi, Cesc, Sanchez

Casillas je trenutno najbolji vratar na svijetu i tu je da spašava eventualne propuste Pepea i Ramosa. Primireni Pepe ove sezone ostvaruje svoj pravi potencijal. Igrač koji je lani praktički već u tunelu dobijao žuti karton sada igra bez svojih black outa, mirno, pažljivo, odmjereno. Pored njega je uvijek latentan opasnost Sergio Ramos. Njegova najveća mana je ta što ne shvaća da stoper ne mora bit atraktivan neko učinkovit. Već dugo vremena nije imao svoje ispade tipa pokušaja čišćenja lopte škaricama umjesto glavom, ali s njim se nikad ne zna. Budući da Barcelona igra bez klačnog napadača, realov stoperski par će morati dobro surađivati s dvojicom zadnjih veznih kod preuzimanja igrača uslijed barceloninih rotacija. Još jedna bitna napomena je da zadnji red Reala mora jako paziti da drže liniju i ne ostaju predaleko jedni od drugih. Barcelonina napadačka igra bi se trebala bazirati na bokove gdje ih čekaju relativno nepouzdani Arbeloa, te s druge strane Marcelo koji se voli zaigrati na protivničkoj polovici. Veza će odlučiti pobjednika. Kad imaju loptu u posjedu, Katalonci umrtvljuju protivnika beskonačnim dodavanjima. No, ove sezone Real prakticira čvrsti presing po cijelom terenu. Ako Barcelona uspije odoliti brzini i čvrstini madrdžana i uspije zadržati loptu bit će u prednosti.
Real s loptom igra drugačije od Barcelone. Puno brže i okomitije idu u realizaciju. Budući da je Dani Alves ljubitelj napada kao i Marcelo, a Abidal nije dovoljno kvalitetan, moglo bi se dogodit da Ronaldo i Di Maria ostaju često jedan na jedan s Piqueo i Puyolom, gdje su madridžani u prednosti. U ovoj utakmici se Guardiola napokon odlučio staviti prave stopere na stoperske pozicije, međutim duga pauza, što zbog ozlijeda, što zbog neigranja zajedno iz Guardiolinih hireva je možda ostavila traga na ovom dvojcu. Zanimljiv podatak je da se u dosadašnjim susretima ovih dviju ekipa Cristiano Ronaldo nikad nije naigrao kad ga je čuvao Dani Alves. Brazilac je uvijek odlično zatvarao Portugalca čvrsto, bez nepotrebnih prekršaja. Ali ako mora pazit na Ronalda, Alves će nedostajati Kataloncima u fazi napada. Barcelonin stimulans bi trebao biti povratak Inieste. Otkako je Xavi počeo posustajati i padati u formi, Iniesta postaje sve bitniji kotač u vezi blaugrane. Najbolji primjer Mourinhovih motivatorskih sposobnosti je Karim Benzema. Taj dečko se u prve dvije godine u Madridu nije mogao niti probuditi kako treba, a sad je motiviran, nabrijan, željan igre, trpa golove i uživa na terenu. Što se tiče klupa, prednost bih dao Realu. Barcelonini Pedro i Thiago Alcantara su ipak razinu ispod kvalitete prvotimaca, dok su Kaka i Higuain u stanju zadržati isti nivo igre kao i Di Maria (Ozil) i Benzema.

Za krajnji ishod utakmice je možda i najbitnije tko će zabiti prvi. Ako Baca povede, podignit će im se samopouzdanje, a Realovim igračima će se u misli ponovno uvuć kompleks Barcelone i pitanje je hoće li ovosezonska nagomilana samouvjerenost uspjeti neutralizirati ožiljke iz prošlih sezona. Međutim, povede li Real, tada bi Barcelona mogla bit u gadnim problemima. Iako je razlika na tablici 3 boda, to je realnih 6 bodova jer Real ima utakmicu manje. Ako Real pobjedi, prvenstvo je odlučeno, 9 bodova je kapitalna prednost. Dakle, ako žele ostat u igri, Barcelona ne smije izgubit. Ako Real povede, Barcelona mora napasti, mora tražiti izjednačenje. A Mourinho čeka samo to. Real ima trenutno najbolji kontranapad na svijetu. Ostavi li Barcelona previše prostora natrag, mogla bi se skupo platiti taj potez.

Sve se zna, predviđanja su izrečena, tajni nema. Sad nam samo preostaje čekat početak utakmice, izvalit se u fotelju i uživat u umijeću najboljih na svijetu. AKCIJA!!