Moj glas o....svemu!

"Nadam se samo da će engleski sudac imat milosti i pokazati samo jednu minutu sudačke nadoknade." Tom rečenicom komentatora HRT-a završila je Dinamova sezona u Ligi prvaka. Ta rečenica je sažeti opis svih šest utakmica hrvatskog prvaka. Može se to opisati i sažetije: BLAMAŽA, KATASTROFA, TUGA, JAD, CRNA KOMEDIJA!! ......a nama se to prodaje kao uspjeh vrijedan divljenja i poštovanja. Da, gospodo, Zdravko Mamić, Kruno Jurčić i ekipa i dalje ističu kako je povijesno postignuće biti najlošiji klub u povijesti Lige prvaka. Pa u jednu ruku gore navedeni i imaju pravo. Dinamo je ovom sezonom definitivno upisao svoje ime u kronike europskog nogometa. Messi i C. Ronaldo su male bebe za broj rekorda koje su oborili zagrebački modri: rekorderi po negativnoj gol-razlici, rekorderi bo broju primljenih pogodaka, rekorderi po primljenim zgodicima u dvije uzastopne utakmice, najbrže primljena četiri pogotka, najviše primljenih pogodaka u istoj minuti, sudjelovanje u jednom od najvećih obrata u povijest kada je Lyon preko Dinamovih leđa stigao enorman zaostatak u gol razlici u odnosu na Ajax.... a Kruno kaže "moramo biti ponosni...". Kruno kaže da se ti statistički podaci moraju shvatiti na pozitivan način i da iz toga učimo. Kako, Krunoslave, kako??? To učenje i usporedbe Dinamovog puta u Ligu prvaka s fakultetom su posebno drage sad već bivšem treneru modrih. Nakon svakog poraza, nakon svakog beskrvnog i sterilnog izdanja njegovih pulena priča o tome da su iz srednje škole došli na fakultet i da sad oni uče. Ako je tako, Kruno, onda ste ti i igrači pali sve ispite, a Dinamo je izgubio pravo školovanja.

Ajmo malo o sinoćnjoj utakmici. Igrači i vodstvo Lyona su optuženi za aroganciju, nepoštivanje protivnika, bahato najavljivanje potopa Dinama u gostima. Novinari su, u svrhu motivacije modrih, izvlačili podatke da Lyon godinama nikoga nije dobio s više od tri gola razlike, Jerko Leko je izjavljivao da je došlo vrijeme za prvi bod ili bodove (!!) u Ligi prvaka, Lyon je ponovno omalovažavan, ponovno je to bila "ekipa koja nije na razini Reala i Ajaxa", a Dinamo će "pokazati snagu i karakter". Baš kao i prije svake utakmice do sada, Dinamo je bio spreman eksplodirati, a Lyon je trebao biti žrtva frustracija donesenih iz Madrida, zajedno sa šest komada u mreži. Od prvog zvižduka bilo je jasno da Dinamo želi sačuvat mrežu, a da se Lyon boji krenut ozbiljnije u napad. Vjerojatno ni sami nisu vjerovali u čudo kojim bi stigli sedam golova razlike, prednost koju je Ajax imao nad njima. U utakmici bez pravih napada i pravih šansi, Dinamo je uspio čak i povesti (i za to su im trebala tri odbijanca). Tada Lyonu dolazi do mozga da ih vodi ekipa s kojom se svi rugaju i ubacuje u drugu brzinu, što je dovoljno za izjednačenje. No, kad je na poluvremenu Lyon saznao da Real u Amsterdamu odrađuje posao za njih, na teren su izašli pravi "lavovi". E, tada Jerko Leko daje izliku Kruni Jurčiću za debakl koji će uslijediti. Već je imao žuti karton iz prvog dijela, a onda je, u nemogućnosti da zaustavi neusporedivo jačeg i moćnijeg Gomisa, počeo dotičnog povlačit čime god je stigao. Čisti žuti karton. Dakle, nije sudac usmjerio utakmicu....usmjerio ju je Leko svojom glupošću, Jurčić svojim neznanjem da ga upozori na startove i Mamić koji se pobrine da Kovačić, Marić, Strahonja i ekipa u HNL-u takve stvari ne sude.
Nakon toga svatko počinje igrati svoje prave uloge: Lyon je europska momčad s glavom i repom, Dinamo je kanta za napucavanje. Golovi padaju jedan za drugim, "arogantni" Lyon radi ono što je "bahato" najavljivao - do vrha puni mrežu "karakternog, moćnog" Dinama kojem su "realni" novinari predviđali bod(ove). Utakmica postaje ono što bi mi Dalmatinci rekli šamaranje mrtvog magarca. Međutim, mene kao Hrvata nije bilo toliko sram zbog rezultata od 1:7 , koliko zbog onog što se događalo u zadnjih desetak minuta utakmice. Naime, kad je Lyon dostigao željenu gol-razliku, uzeo je loptu i sigurno nekih 8 do 10 minuta nije uopće dao priliku da je igrači Dinama dotaknu. Totalna nemoć tih jadnika koje nam prodaju za igrače. Hrvatska reprezentacija se hvali devetom pozicijom na FIFA-inoj ljestvici. U momčadi tako visoko plasirane reprezentacije definitivno nema mjesta za momke koji u dvije utakmice prime 13 golova, pogotovo kad se zna paradoksan podatak da je u tim utakmicama najbolji bio - GOLMAN!! Ako se nakon ovog debakla na popisu putnika za Euro nađu Vida, Vrsaljko, a pogotovo Badelj i Sammir (reče Zdravko da nam samo njih dva trebaju da budemo prvaci Europe), onda Vlada treba rastjerat gamad iz vrha HNS-a...jer nitko drugi ionako ne može.

Od Reala se može primit šest komada ("oni su najbolja ekipa na svijetu, nismo mi jedini koje su napunili"), ali od Lyona na svom terenu dobit Supersedmicu na lotu....to je već previše da bi neznalica od trenera koji uvijek ima opravdanje u nekom drugom i nikad nije ništa kriv opstao na klupi. Iskreno, očekivao sam to još i prije, kad je Mamić prošli tjedan isticao svoju neupitnu potporu "treneru koji je tu na duže vrijeme". Obično dan, dva nakon takvih Gazdinih provala taj "sigurni trener" kupi kofere iz Maksimira. Nema straha, Cico Kranjčar, Branko Ivanković su šefu ionako na brzom biranju. Naći će Zdravko nekoga da osvoji prvenstvo Hrvatske. Možda i bracu Zorana proba prodat za trenera (pa da jednom bude i izbornik, zašto ne, lakše će Sammir debitirat), usprkos tome što je vidno nesposoban. Zašto Mamić neće dovesti pravog trenera? Pa zato šta je probao (s Halilhodžićem). Ali ni dobar rezultat, ni igra, ni odštetna klauzula u ugovoru nisu prevelika cijena za gušt koji Zdravko ima kad se sjuri u svlačionicu i počne igrače hvatati za vrat. Pravi trener traži prave uvjete: traži kontrolu nad ekipom, traži autoritet, a za uzvrat daje rezultat. Neznalice bespogovorno, sa sramežljivim smješkom gledaju Mamićeve ispade, a za uzvrat daju....ovakav Dinamo u Ligi prvaka.

Hvala Jurčiću, hvala igrači....učinili ste da o Dinamu, hrvatskom prvaku, priča cijela Europa! Dogodine se iskreno nadam da ćete ostat u Ligi UEFA...na te blamaže smo navikli.