Moj glas o....svemu!

U subotu, u sitnim noćnim satima, pred kompleksom Bačvice u Splitu nepoznati muškarac je pretukao šesnaestogodišnjakinju. Udarcem nogom u glavu joj je izbio zube, a kad je djevojka pala na pod, još ju je nekoliko puta udario nogom i otišao. Na žalost, ovakve vijesti su davno prestale bit iznenađenje na hrvatskim ulicama. Naravno, čim se dogodi ovakav nekakav gnjusan akt, mogu se čuti uvijek isti komentari. Kombinacijom izjava onih koji podržavaju jednu, odnosno drugu tezu, događaj bi se mogao opisati ovako: Iskompleksirani pijani, nadrogirani nasilnik, nesiguran u svoju muškost i premali penis premlatio pijanu maloljetnu droljicu koja nije imala sto radit vani u tu uru, izazivala ga je, pa mu nije dala, dobila je što je tražila. U novinskim izvještajima se navodi da napad nije bio ničim isprovociran. Iskreno, ne vjerujem...teško baš da će netko bez povoda odabrati neku curu i mlatnut je nogom u glavu. Istina uvijek ima dvije strane. Sad neću ulazit u to da se ja slažem s oba dijela ovog opisa (i on je kompleksaš i ona je fufica o kojoj mama i tata ne vode računa). Međutim, ono što me iskreno šokira je što uopće netko može i izustit tvrdnju "ona je to zaslužila"! Što je tako strašno u tome što je ona sa šesnaest godina bila vani do 5 sati? Da, ja sam prvi koji će vani prokomentirat baš takve, koje u štiklama i minićima, prekrivene tonom šminke žele dobit koju godinu više, a većinom izgledaju nakaradno. Ali zar je to toliko veliki grijeh da je se kažnjava nogom u glavu?! Bi li njena garderoba, njeno vrckavo ponašanje, nebriga njenih roditelja gdje je i što radi bila opravdanje da ju je dotični "muškarac" silovao?! Zbog čega bi njegov postupak bio grozniji i brutalniji da je riječ o curi od 25 godina?! Ono što me najviše iznenađuje je da stav "tko joj je kriv, šta nije stala doma u tu uru" brane većinom žene.

Policijski izvještaj govori da se incident zbio pred brojnim svjedocima. U to vrijeme su Bačvice pune ljudi koji napuštaju klubove. Ja osobno sam također bio tu možda pola sata ili 45 minuta prije. Dakle, od cijele te gužve koja je svjedočila napadu nije se našla ni jedna jedina razumna i suosjećajna osoba koja će podivljalog manijaka spriječiti, makar nakon tog prvog udarca, ako već ne stigne reagirat prije. To je ono što je gadljivo. Nitko se ne želi petljat, nitko ne želi pripomoć...to nije moja stvar. Pa ljudi, zapitajte se što bi bilo da se vama nešto tako dogodi. Bi li se zgražali nad tim što su vas svi koji su u blizini nepomično gledali? Kako možete očekivat da će vam netko priskočit u pomoć ako vi to niste u stanju napravit za drugog?

Najveći problem nije u maloljetnici koja želi biti starija nego što jest, pa onda kasno shvati da će netko drugi očekivat da se ponaša u skladu s garderobom. Nije ni u primitivčini koji je vjerojatno od doma naučio da se muško ženski problemi rješavaju nogom u lice. Nije ni u policiji koja ne provodi zakone pa onda dijete može bit vani nakon 23 sata, nije ni u izbacivačima na ulazima klubova koji trebaju zatražit osobnu kartu prije puštanja u klub. Tim problemima se moraju pozabavit ustanove zadužene za to. Najveći problem je to što postajemo bešćutni ljudi. Što smo u toj utrci na Zapad izgubili ljudskost. Do prije par godina sam se smijao gledajući izvještaje iz Amerike gdje, po meni, sumanuti ljudi satima čekaju pred vratima da se otvori nekakva prodavaonica i u trenu kada se vrata otvore oni jurnu pustošit police, upadaju u međusobne sukobe, svađe, tuče jer baš moraju prvi dohvatit neki novi proizvod. Glupi Ameri, jel da? A onda se otvorio H&M u Splitu.... Onda se otvorio Tehnomarket... Onda je izašao novi model iPhonea. Ostao sam šokiran kad sam vidio da se na otvaranje trgovine krpicama čeka u gomili koja se nekoć mogla vidjeti samo na dočecima planetarno popularnih rock zvijezda. Nisam shvaćao da u ljudima postoji tolika doza primitivizma da će sa svojih 40 ili 50 godina doslovno trčat, nagurivat se, gazit druge samo da dođu do štapnog miksera od 19.99kn. Nisam shvaćao da netko može kampirati cijelu noć ispred t-mobilea da bi prvi uzeo u ruke iPhone 4S. Mislio sam da to u Splitu neću nikad doživit.

Što je toliko dobro u tom Zapadu da se tako lako počnemo sramit svog tradicionalnog odgoja i prihvaćat njihov moderan način ponašanja? Kad su tradicija, kršćanstvo, suosjećajnost postali negativni pojmovi? Polako, ali sigurno postajemo društvo kojem prvi refleks nije pomoć drugom u nevolji, nego izvadit mobitel i snimit ga, da bi njegovu nevolju senzacionalno objavili na internetu ili prodali medijima.

Prije mjesec, dva je na vijestima izašla snimka iz Kine na kojoj su nadzorne kamere snimile dvogodišnju curicu koja se odvojila od majke i izgubila se. Na ulici ju je pregazio kombi, vozač se zaustavio, ali nije izašao pogledati što je udario, nego je i zadnjim kotačem prešao preko nje. Dijete je ostalo ležati na sred ceste u lokvi krvi. Pet, šest ljudi hoda pored nje, a da je nitko ni ne pogleda. Nakon toga još jedan automobil prelazi preko nje, ljudi i dalje ignoriraju, da bi napokon, nakon tko zna koliko vremena jedna gospođa prišla djevojčici i zazvala pomoć. Djevojčica je umrla nekoliko dana poslije u bolnici. Dakle, vjerojatno bi preživila da joj je pomogao netko prije. Kina je istočno, ali je odavno poprimila zapadnjački mentalitet.

Ako je to naš cilj, ako tome težimo, ako se u to pretvaramo, bi li zaista bilo tako tragično da se ispuni neko od brojnih proročanstava o sudnjem danu? Možda 21. 12. 2012. i nije dovoljno blizu...