Evo jedne teme o kojoj nemam nikakvo mišljenje, samo faktore rizika. Kako bi trebalo rasporediti novac u braku (za svrhe ovog članka, trajna kohabitacija se računa kao brak)?
Mnogo je različitih teorija u ovom području: držati sve novce odvojene, spojiti sve novce, spojiti samo onoliko koliko treba za održavanje kućanstva, a ostalo držati odvojeno, itd. Naravno, tu je uvijek i dobri stari "samo budi svoj", kao da to uopće nije bitno ako si pronašao svoju srodnu dušu. Budući da je to pojava ograničena na nekih 1% slučajeva, zadržat ću se na nečem praktičnijem.
a) Sve odvojeno - teoretičar igre u meni (ljubavne, ne ekonomske) kaže da je ovo najbolja opcija. Ne želiš se jednog dana probuditi s riječima svoje žene kako joj je bilo dosadno pa je, eto, čisto tako spavala s nekim slučajnim kretenom i sada ti uz djecu uzima i dobar dio imovine, zar ne? Dobar predbračni ugovor će te zaštititi od ove sudbine, no najviše će učiniti Igra i druge opcije. Ništa u životu nije sigurno - igra ponekad jednostavno ne uspijeva, a sudovi ponekad poništavaju predbračne ugovore.
No, iskreno, ako ste u braku a financije držite striktno odvojeno, onda niste zapravo u braku. Samo ste glorificirani prijatelji koji žive u istom prostoru. Stoga...
b) Odrediti koliko vam minimalno treba mjesečno za kućanstvo i (jednako) pridonositi kućnom fondu, ostalo odvojeno - praktično, iako zeznuto. Kao prvo, rijetko će obje strane jednako zarađivati. Kao drugo, što ako netko bude otpušten? Kao treće, ako se netko već brine za svoju sigurnost, zašto onda ne drži sve odvojeno? Ovo je nekakva siva zona za koju ne vidim toliko izraženu korist.
No barem je zdravo za tvoj stvarni trošak po trofeju.
c) Držati sve financije zajedno - ah, miris romantike. Normalna i nekada jasna opcija, danas zamućena 30-50%-nim stopama razvoda. Osim toga je i vrlo efikasna, jer prepisivanjem imovine kako najbolje odgovara za porez može dovesti do znatnih ušteda, kao i do smijanja u lice pravnim i fiskalnim organima (pogledajte samo što su uspjeli postići Sanader, Kutle, Gucić, Tuđman i ostali - digresija). I dalje mislim da, ako je netko u braku, ovo bi bila najbolja opcija. No budući da su bračne vode zamućene kako sam gore naveo, apsolutno ne krivim nikoga tko želi biti oprezan. Dapače.
U ovom modelu postoji samo jedna slabost - ako su financije zajedničke, ali samo žena radi. Izvrtanje uloga - da žena privređuje, a muškarac stoji doma i radi kućanske poslove, je otrov za "ono nešto" što je, bukvalno rečeno, blaga dominantnost muškarca. Ne postoji ta emancipacija na svijetu koja će ukloniti nezgodan efekt iz ovakvog odnosa, koliko god mi inzistirali na jednakosti. Da, nekima uspijeva, ali većini je u nedostatku novca bolje da imaju igru. A budući da većina nema, to će izmasakrirati njihov odnos s partnericom isto kao što stroj za mljevenje mesa učini s komadom teletine.
O ovome namjeravam još dosta pisati, pogotovo jer sam pronašao sočan i provokativan članak o istoj temi. No o tom potom... za oženjene/udate, kako vi to radite? Ili biste htjeli?
|