Komentari

igniss.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • UterusBicornis

    Znaš kako? Ja do pred par mjeseci nisam nikada u životu imala svoj račun. Jednostavno uzmem što mi treba od Gospodina Uterus, a taj pak misli da pare rastu na stablu i bez da trepne spizdi par tisuća na neku dekicu u kojoj se nosi beba. Uopće ne respektira pare. Tako da pod zadnje pokušavam plijeniti sav novac koji se pojavi prije nego on obriše guzicu s njim. Dakako, takav stav možemo zahvaliti njegovim roditeljima i divnom odgoju.

    avatar

    02.12.2011. (00:09)    -   -   -   -  

  • Igniss

    To me prilično iznenađuje, uvijek sam zamišljao da ti i Gospodin Uterus dijelite sve živo po pola :D Odličan opis.

    avatar

    02.12.2011. (00:45)    -   -   -   -  

  • uoblacima

    vjerojatno je svaki brak priča za sebe...evo ja bi poludila da se tako dijelimo, kod nas je sve zajedničko i tu nema ko je koliko zaradio. Muž trenutno više zarađuje od mene, ali ja sam više doma i glavna i odgovorna za odgoj djece, tako da u tom pogledu više "potežem" a to nema nigdje na papiru. Danas svatko ulazi u brak s razmišljanjem:ako se rastavim, meni to nikad nije palo na pamet, vidim da u svijetu ima sve više razvoda, nisam toliko u oblacima, ali čvrsto iskreno vjerujem u svoj, vjerujem da je dok nas smrt ne rastavi.... :)

    avatar

    02.12.2011. (08:07)    -   -   -   -  

  • zuzi

    spadam u kategoriju koja je u brak usla bez imovine, zaljubljena preko usiju, sto znaci da je muz rekao da idemo zivit na Himalaju, bila bi isla. Iz samog te cinjenice proizlazi moj stav da je zajednicka kasa idealno rjesenje kad su odnosi u normali. Medutim isto tako smatram da imovina koju dobijem nasljedstvom od mojih roditelja ni u kom slucaju ne pripada mom muzu, dakako ni obrnuto, iako zivimo u stanu njegovih roditelja u koji sam i ja materijalno ulagala, pa je i to upitno. I osvrt na Reimember: Podjela prema tome koliko ko zaraduje nije pravedna, pogotovo u nasim balkanskim okvirima, jer u 90% slucajeva zena je ta koja obavlja gro kucanskih poslova pored redovnog posla. Vrijednost tog posla :kuhanja , ciscenja,peglanja svakodnevno lako se da izracunati- ima agencija s cjenicima pa ti vidi.

    avatar

    02.12.2011. (08:35)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Hm, slučajno pišem malo više "mainstream" tematiku i odmah opet dobijem link na dnevniku. Beskrupuloznija osoba od mene bi to možda prigrlila i uhvatila se samo ovakvih "feel good" tema...

    Rememberov pristup je zdravo razumska reakcija na današnje događaje. Svi misle da nikada neće postati dio statistike, i u slučaju svih osim Amiša to ostaje samo misao. U stvarnosti bi i ja isto tako gledao na stvari - ako ženi to smeta, to ima relativno mali negativni efekt, a u slučaju najgoreg omogućava ti puno lakše nastavljanje vlastitog života i smanjuje motivaciju da dođe do razvoda zbog neke banalnosti. No opet, tko zna.

    Prikladna racionalizacija za sve ovo je, naravno: "ako me voliš, zašto ti je bitan novac?"

    U oblacima vjerojatno ima pristup koji bi htio imati, samo poučen iskustvom nisam siguran da bi ga u stvarnosti odabrao. No, za 20 godina ćemo komentirati pa vidjeti...

    Zuzi: To sve stoji. Zanimljivo mi je kako sve cure iz mlađih generacija koje još nisu udate (a u nekom prošlom dobu bi bile) danas sve manje znaju raditi ikakve kućanske poslove. Možda ih je tek nekoliko znalo kuhati, ali većina je ideja da napravi neki kućanski posao bila nezamisliva, kao tamjan vragu. Pitam se ima li tu trenda...

    avatar

    02.12.2011. (09:23)    -   -   -   -  

  • Padawana

    da se uključim u raspravu sa zuzi: ignise, i te cure koje sada niš ne znaju raditi će kada počnu samostalno živjeti ipak morati čistiti, prati, čak i ako će se obitelj hraniti preko dostave i zamrznutom hranom. lako je niš ne raditi kad živiš sa starcima, ali kad si prepušten sebi moraš se primiti krpa i ostalih čuda, koliko god ih ne voljeli. osim naravno ako se bogato udaš pa imaš kućne pomoćnice, ali to baš nije prečesta varijanta. tako da kako god okreneš, svaka će se žena naraditi u kući. odgoj djece i sve oko njih da ne spominjem, na mamama je uvijek preko 50, pa i do 100 %. A sve to itekako vrijedi (novaca), iako se nikakav novac ne obračunava i ne isplaćuje. Rememberove riječi su tipično razmišljanje nezrelog klinca (da se razumijemo, neki su i sa 40 nezreli klinci). Ako nemaš povjerenja u osobu, nemoj ni ulaziti u brak. Ja sam razvedena, s bivšim sam imala zajedničku blagajnu, i kad je veza nakon preko 10 godina pukla uspjeli smo, uz vrlo malo natezanja, podijeliti imovinu na pola i oboje smo zadovoljni. E sad ako uđeš u brak s totalnom kretenčinom (muškom ili ženskom, svejedno), .... loša sreća, jbg. Ipak, ne mogu razmišljati o vezi kao o nečemu što će puknuti, i što ćemo onda.

    avatar

    02.12.2011. (09:36)    -   -   -   -  

  • lemy

    Onoga koga volis sa tim zelis zivjeti i iz zaljubljenosti u kojoj sanjaris i patis za zajednistvom predjes u stvaran zajednicki zivot u kojem su samo zveckanje sa parolama i vikend uzdisanja premalo da bi opstao jer treba pobrinuti za tisucu i jednu sitnicu za koju prije,u strastvenom ali ipak sporadicnom odnosu, bilo kao dragi gost ili domacin nisi trebao.
    To zajednistvo treba funkcionirati u svakodnevnici,u svim sa oblaka nevidljivim i naoko nebitnim ali neophodnim tehnikalijama.
    Novac igra kljucnu ulogu ali samo do razine zadovoljavanja " higienika" t,j, zadovoljavanja osnovnih potreba ( krov, hrana, sigurnost, rezije...) ,znaci onoga minimuma da uopce mozemo fizicki zivjeti zajedno i bez te neophodne sume nema smisla sanjati o zajednistvu.
    Pri tom uopce nije vazno koliki je ciji novcani aport, moze i jedan sve, moze i da kucnu ekonomiju vodi onaj koji privredjuje manje ali to bolje zna.
    Ono sta je bitno je stvaran trud ( ne samo zelja) i angaziranje maksimuma, svih resursa i potenciala pojedinca u toj zajednici samo da bi ona opstala.

    avatar

    02.12.2011. (10:51)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    predbračni ugovori i odvojene kase su potrebne tamo gdje ljudi ulaze u brak kao u trgovinu, ima ih na putu kolko voliš, ako znaš s kim ulaziš u takvu zajednicu, i ne smatraš to danas je sutra nije, vjerojatno ti nije bitno da na svemu bude markica "moje" i "tvoje"

    avatar

    02.12.2011. (13:31)    -   -   -   -  

  • ja to ne razumijem

    ako ljudi žive zajedno iz ljubavi a ne iz trgovine ne znam kako bi to moglo izgledati s odvojenim kasama,
    što ja promijenim gume kod vulkanizera i kažem doma: Ženo daj 50 kuna zamjenio sam ljetnje za zimske, a onda kaže ja sam danas bila u Konzumu tu ti je račun od 170 kuna pa ispada da si ti meni dužan 60, u to mala upada u sobu i kaže: Dajte mi lovu za školsku kuhinju, 105 kuna a nas dvoje svako po 50 iz novčanika i ja onda žicam da mi promjeni 5 kuna da dam još svojih 2 i po,
    i šta onda ako meni ili njoj ostane na kraju mjeseca recimo 1000 kuna što bi ja s tim parama trebao, otići se napiti, ili kupiti pola dionice neke firme, o opciji da mala recimo treba zimsku jaknu a žena mi je potrošila svu plaću što da kažem djetetu, čekaj dok mama bude mogla dati pola ili što da joj posudim do plaće, ja to stvarno ne razumijem,
    a kako da joj platim što nam je skuhala ručak i ispeglala mi košulje a kako da ona meni plati što sam okrečio spavaću sobu i promijenio šteker u kupaoni,

    ja to ne razumijem,

    a kad dođe do razvoda, e pa onda ćemo se klati, ali se ne mogu klati i cjenkati desetke godina u iščekivanju razvoda pa naporno mi je i bez toga a kamo li s tim

    avatar

    02.12.2011. (14:42)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    Zanimljiva tema, koliko i novac kao motiv ulaska u brak i ostanka u njemu... Iskreno, mislim da prva dva modela ne mogu funkcionirati baš obzirom na koncept zajedništva, pa tako i zajedničke hrane, auta, stana... Možda je način, odvojeni džeparci, iako sumnjam da prosjek ljudi ima toliko za rasporediti /u ovo se ubrajam/ :-) Sa tragikomične strane, fakat, ponekad jedino ostaje preventivno trošenje... Čim žena spomene nove čizme, muž kidne po zimske gume... :-P

    avatar

    02.12.2011. (14:58)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    problem je što sada u Hrvatskoj srednja klasa jedva spaja kraj s krajem i nema tu nešto veliko da se stavi sa strane...

    uglavnom se pojede, obuće (skromno) i to ti je to...

    kako sreće da se svađamo oko viška..

    avatar

    02.12.2011. (17:57)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Kad se rodim ispočetka vjerojatno ću imati barem neki fondić,
    po ne znam koji put, kasno je za promjene.
    Potrebno je imati nešto, ali kad kreneš od ničega i dođeš do
    pred sam kraj, došao si otprilike do ništa. Ali se očito te tvoje
    teorije ne odnose na one na margini ili u mirovini. Svojoj i tuđoj
    djeci bih ipak savjetovala da drže zajedno i drže se zajedno, ali
    sa zašivenim unutarnjim džepom za ono "ne daj Bože". Isto je
    gorko-slatko kad ono jedno drugom prekopavamo džepove
    tražeć koju skrivenu kunicu. Ne želim ti ni slično:))))

    avatar

    02.12.2011. (20:55)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Držim da kao i kod svih elemenata veze, zajedničkog života, braka, svejedno, treba poći od idealnog, željeti maximum. To jest ne pridavati značaj novcu viši od onoga što on jest, sredstvo za kupovanje potrebnog. Po drugačijoj logici, osobnim fondovima, "pričuvi" ili kako več, bilo bi opravdano takav način zadržati i kod društvenog života, sexa, odgoja djece i svašta sličnog. Što onda za svaki slučaj ne bismo zadržali i povremene sexualne odnose s drugima "za svaki slučaj", zlu ne trebalo, ili osobne društvene grupe u dijelu života? Onako, da ne ostanemo na cjedilu zlu ne trebalo. Naprosto, ne uložimo li sve, odrekli smo se i one ionako ne prevelike šanse da uspijemo, svjedno, u braku, poslu ili gdje već. Tome i služi Igra, ne znamo hoće li uspjeti, ali pokušavamo stalno, nadamo se. Ludo je onda sam sebi postavljati prepreke, dovoljno nam to čine drugi i okolnosti. A da bismo smišljali probleme među partnerima recimo zbog novca, što je fakat sasvim nepotrebno, bar dok ne postane nužno !!! Kao što je mnogo sličnog nepotrebno unaprijed, poput tko će staviti rublje u perilicu, tko kada otići u nabavu, usisati, ili tko ima veću plaću. Uvijek stignemo rješavati problem kada nastane, čemu si smišljati one koji ne postoje (još!)?

    avatar

    03.12.2011. (10:28)    -   -   -   -  

  • draga raga

    Iznenadjuju me komentari. MI imamo odvojene racune, djeci smo otvorili racune za stednju. Znamo gdje su nam kartice i pinove. Placamo sve skupa, tko prvi stigne, to je nas zajednicki novac, kao sto nam je zajednicka i kuca, auto i sve druge stvari koje covjek nagomila. Ono sto ostane, to je obiteljski novac. Zasto ljudi misle da treba staviti sav novac na jedan racun, pa nek propadne banka, zablokira fina i slicne gluposti pa si na ulici. Ne odredjuje banka da li cu ja imati sretan brak, nego to mi sami zelimo. Sto bi trebali i jesti iz istog tanjura da potvrdimo zajednistvo :)

    avatar

    03.12.2011. (12:01)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Novi post: Tužna ženska priča

    avatar

    03.12.2011. (19:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...