Hrvatska povjest
18.01.2008., petak
USTAŠKI POKRET
|
Izgleda da mnogima u Hrvaskoj i izvan nje još nije jasno što je zapravo Ustaški pokret.Miješaju pojmove iskrivljuju činjenice krivo prikazuju povjesni tok ustaškog rada,ustaše poistovjetuju ne znam čime i konačno mnogi da utješe sebe i druge u neznanju jednostavno kažu:to ti je neka novotarija koju će hrvatski narod teško poprimiti. Ustaštvo u prošlosti kao i u sadašnjosti nije jedna veča ili manja vojska koja po zapovjedi i prisilno ide u rat već je to čitav hrvatski narod koji putem ustaštva kroz tisuć godina svijesno brani hrvatsku narodnost i hrvatsku državu. STARČEVIĆ,PRAVAŠTVO I USTAŠTVO Zna se da je pravu mušku i odlučnu borbu u Hrvatskoj poveo Otac Domovine Ante Starčević,zna se da je on zapravo unio u Hrvatsku duh revolucije da je on prvi nakon dugih stoljeća započeo s politikom hrvatskoga državnoga prava, vodeći dugu i nepopustljivu borbu za prava i jedina spasonosna politika hrvatskog naroda mora biti temeljena na nauci Ante Starčevića,jer to je jedini put i jedini spas za očuvanje hrvatske narodnosti i hrvatske državnosti. Kad je dakle riječ o tome da je Poglavnik također bio pristaša pravaštva,da je sam Ustaški pokret rođen u pravaštvu onda treba gledati na ono pravaštvo koje je dalo Starčevića.Kvaternika,Kumičića,Matoša,Harambašića,Ogrizovića,Pavelića Javora i mnoge druge.Ono čime se je zagrijavalo ustaštvo nije bilo pravaštvo nazdravica pisanih zapisnika,visokih cilindara i lijepih govorancija,Ustaše su prihvatili pravaštvo borbe,pravaštvo Rakovice,pravaštvo oštrih i odlučnih nastupa,pravaštvo revolucije u kojim podhvatima su ih krijepile ne blijede i beznačajne pjesme več pravaške budnice Matoša,Harambašiča i drugih. POGLAVNIK I USTAŠKI POKRET Misli Oca Domovine dra.Ante Starčevića i primjer Rakovice temelji su Ustaškog pokreta i ustaškog vjerovanja.Na Starčevičevoj besmrtnoj nauci temeljio je i Poglavnik od rane mladosti sav svoj politički rodoljubni rad.Na toj nauci postavio je i temelje ovog velebnog Ustaškog pokreta.Ustaša je povezan uz svoga vođu uz svoga Poglavnika.On zna i vjeruje,on javno ispovjeda da u Hrvatskoj može biti samo jedan važan čovjek o kom se može pisati i govoriti i koji jedini može zapovjedati.Ustaška načela,ustaški ustav,propis o ustaškoj stegi te svi drugi propisi i odredbe to su temelji ustaškog života ustaškoga shvačanja i ustaškoga ćudoređa.Ustaštvo je pozvano da brani državu da stoji na braniku hrvatskih prava da se bori do kraja,dok se ne uvede i u društvenom životu životu naroda posvemašnja pravda i ravnopravnost.Ustaštvo je pozvano da duhovno i ćudoredno preporodi narod.Ono će to i učiniti.Pojedinci koji se tome neče pokoriti koji neče ići usporedno s novim stanjem i novim potrebama,odpast će DUH RAKOVICE Kao uvod u tu revolucionarnu ustašku borbu koja je pod vodstvom Poglavnika započela pod konac mjesec listopada 1928.dolazi proslava smrti velikog Hrvatskog revoluconara Eugena Kvaternika,rakovičkog mučenika. Dužnost je Hrvatskom narodu da ga slavi.Uz Zrinjskog i Frankopana,Kvaternik je čovjek koji je krv svoju prolio život svoj dao za hrvatsku slobodu. ROD BO SAMO KOJ SI MRTVE ŠTUJE NA PROŠLOSTI BUDUČNOST SI SNUJE nestat će ih. ISTINA Borba za istinu jest presudna.Istina je jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva.Zato će narod koji dopusti krivotvorenje svoje povijesti prije ili kasnije izgubiti sposobnost suvereno odlučivati o svojoj budučnosti. Ustastvo kao posljedica narodne borbe i pokret odkupljenja Godine 1102. hrvatski je narod izgubio svoju nezavisnost.Ali ne mozda sutke ili ravnodusno.I ako su tada mnogi od narodnih sinova zatajili i okrenuli ledja svom vlastitom narodu,ipak ogromna vecina Hrvatskog naroda ostala je vjerna djedovskoj bastini,djedovskim domovima i ognjistima.Nikada Hrvati u svojoj povijesti nisu kao cjelina-kao narodni kolektiv-napravili nikakvu prljavstinu i nikakvu podlost.A nekarakternih pojedinaca i izdajica se je nalazilo jer je to prirodna posljedica vjecnog principa borbe dobra i zla,izmedju svijetla i tame,istine i lazi.Ti i takovi pojedinci nisu nikako mogli predstvaljati citav hrvatski narod,jer su vec svojim izpadom automatski izpali iz narodne zajednice,postali narodni zlocinci i zakleti neprijatelji.Zato ako je tko ove narodne izdajnike iskoristavao u svoje megalomaske svrhe,koje su bile na stetu hrvatskog narodnog i drzavnog organizma,hrvatski narod to nikada nije mogao odobriti,niti priznati,i svim silama se je opirao svakom neprijatelju.Tako je to bilo i u slucaju godine 1102. Tada se dize hrabar i neustrasivi sina hrvatskog naroda Petar Svacic,koji je u onim tezkim prilikama imao srca i hrabrosti da nosi hrvatsku krunu i pokaze citavom svijetu,da se Hrvatska ne da tako jeftino i lako zarobiti.Tim vise,jer je taj nas heroj i narodni velikan znao za junactva prvih hrvatskih knezova,za divovskog borca i neustrasivog i hrabrog kneza Domagoja,kojeg su nasi nepriajtelji nazivali najgorima knezom(pessimus dux Croatorum);znao je on za junactva prvog hrvatskog kralja Tomislava,koji je stvorio veliku i jaku Hrvatsku drzavu i udario joj neprolazni pecat moci i slave.Znao je,da je bas taj narodni junak bio onaj koji je pobijedio neprijatelja i iztjerao ga iz hrvatskog podrucja,pokazavsi mu azuvijek,da nas ostavi na miru i da kod nas nema sto traziti. Svega toga je bio svjestan hrvatski kralj Petar Svacic,pa je stvorio i logicke zakljucke.Nije se htio sramotiti pred svojim narodom,pred svojom savjescu i pred povijescu. Pograbio je oruzje i posao na nepriajtelja da obrani cast svojega naroda.Borio se ja kao lav.Ostao je posljednji na bojistu i junjacki poginuo dostojno tradiciji ostalih hrvatskih junaka.Hrvatska je tada bila na silu zarobljena od tudjina,svog vjekovnog neprijatelja,kojemu ipak nije nikada uspjelo pokolebati,a kamo li unistiti hrvatsku nacionalnu sviest.Hrvati su od tada veoma mnogo trpjeli i stradali su u svakom pogledu.ali bili su sviestni,da to nece tako ostati zauvijek.U njima je buktila kao ziva vatra nepomucena nacionalna sviest,kult tradicije i osjecaj superiornosti duha nad svojim bahatim gospodarima. Tako je prohujalo 9.vijekova punih bura i oluja,punih neopisivih mrcvarenja i bezkrajnog trpljenja.Proslo je 839.crnih Velikih petaka,proslo je 839.krutih i nesmiljenih zima.ali Hrvati nisu izumrli u robskoj tamnici,vec su ostali zivi i zdravi i konacno im je osvanulo radostno uzkrsnuce i ogrijali su se na suncu mladog,ozivotvorujuceg proljeca. Svih ovih 839.godina bilo je izpunjeno neprekidnom borbom za obstanak,borbom koja je upravo legendarna,i koju do danas jos nije pravo ocienila svjetska poviest.Jer dok su neki narodi mnogo mladji i manji traziili svjetska bogatstva i stjecali kolonije,Hrvati su macem u ruci sprjecavali provalu azijske bujice u Europu,brnaeci sebe i sve ostale europske narode.Nikada se ne smije zaboraviti,da su postojali u Hrvatskoj Zrinjski i Frankopani,Senjski Uskoci,hrabri granicari,ne smije se zaboraviti,da je pod Sigetom,koji jebranio nas narodni heroj Nikola Subic Zrinjski,umro silni turski sultan Sulejman II.Velicanstveni.Sve je to istina,sve je to oviest.To je bio mukotrpni put krvave hrvatske kalvarije,ali uz to put na kojemu su zabiljezene bezbrojne velicanstvene pobjede jednog naroda,kojemu je doduse bilo privremeno sudjeno da strada,ali koji je uvijek suvereno pokazivao svoju snagu i velicinu,jer nije nikada dopustio,da za njega drugi vadi kestenje iz vatre,vec sam,jer je bio vican ognju i macu.To nam sluzi na cast,to ce se uviek spominjati dok bude svieta i vieka.I ta gigantska i nadprirodna borba Hrvatskog naroda,koji se vjekovima opirao svim nedacama i ogibeljima,koji nije htio priznati svoje robstvo imala je za cilj samo jedno,a to je narodno odkupljenje. Boreci se,stradavajuci,posrcuci i dizuci se stigao je Hrvatski narod do godine 1918.I tada mjesto da smo dobili nagradu za svoju hrabru i slavnu proslost,za vjekovnu lojalnu sluzbu Europi i njenoj kulturi,bili smo strahovito nepravedno kaznjeni.Ubacili su nas u robstvo vece i nepodnosljivije nego smo bili do tada ,presli su preko milijuna nasih zrtava i preko uzdaha mnogobrojnih hrvatskih pokoljenja,pljunuli su na grobove nasih heroja i muscenika i rekli su:"Neka nestanu!". Da,to su nam rekli.Alli mi smo im snazno odgovorili:NE!Ne umiremo!Necemo se maknuti s ove nase svete grude,gdje smo ugledali svietlo Bozje,gdje smo naucili s valovima prkositi burama i olujama i u mirisu zala,cvieca,suma i planina do ludila zavolili svoju domovinu.Ne!U nama klice duh nasih predja i krv nasih mucenika znanih i neznanih,u nama klice nas ponos,nasa poviest. Zabranili su nam kasnije narodno ime misleci,da ce nas tako bar formalno nestati.Prevarise se!U nama se dize revolt,probudila se u nama iskonska snaga svih nasih proslih pokoljenja i odlucili smo srusiti robstvo.U tome su svi Hrvati bili jedno.Svi smo bili uvjereni da je doslo vrieme da vec jednom budemo svoji na svome. Prof.Andrija Ilic/Ustaski godisnjak 1943. U ovom casu iskonske i cvrste volje za slobodom dobili smo bogodanog Vodju,koji je osnovao svoj Ustaski pokret,da nam preko njega donese narodnu slobodu i nezavisnost.On je dosao do izpravnog uvjerenja da silu treba suzbiti silom,ali je znao da ce od silom opravdanih narodnih teznja bezuvjetno nestati grube i brutalne sile nasih protivnika. Ustastvo je u svojoj biti prirodna posljedica razvitka nase borbe,koja je u njemu dobila svoj izpravni oblik.Ustaski pokret spada medju jedinstvene pokrete u poviesti,jer to nije kopija ili drugo izdanje bilo kojeg drugog pokreta,vec je to vrhunac razvitka hrvatske narodne sviesti,koja je digla ustanak za svoj obstanak,to je nasa poviest,nasa krv i nas zivot. Ustastvo je pokert sveobceg narodnog odkupljenja koje smo tako zeljno iscekivali.Znali smo i bili smo uvjereni,da ce to odkupljenje doci,jer nismo cekali,da nam ga netko daruje,vec smo uviek bili u borbi od prvog trena ugrozenja tog odkupljenja pa dalje.Pogotovo kad se je medju nas pojavio naosilac i simbol tog otkupljenja-nas Poglavnik,o kojemu smo uvijek mislili samo i jedino kao o covjeku,koji nam je od Boga poslan,mi smo bili ohrabljeni i nije nas moglo nista zaustaviti u zamisli i volji za nasim odkupljenjem.I taj pokret,koji je nikao u nasoj krvi i burnoj proslosti,revolucionarnom snagom je ostvario vjekovni san Hrvatskog naroda,a to je njegova sloboda i nezavisnost.Ustastvo je revolucionaran pokret,jer ne pokazuje nikakove veze sa prosloscu razlicith drugih sistema i naucavanja,revolucionaran jee je borbom postigao jedna dio programa.Taj program koji je jasno obiljezen u Ustaskim nacelima,jos nije sasvm postignut,zato borba jos traje i trajat ce sve dotle dok ne bude hrvatsko narodno odkupljenje podpuno,onako kako to predvidjaju Ustaska nacela.Ona su zivo vrelo naseg nacionalnog vjerovanja,nase nacionalno evandjelje i siguran zalog naseg obstanka.Po njima ce Drzava Hrvatska djelovati bez obzira na bilo kakve potezkoce i nedace,po njima ce zivjeti citav hrvatski narod.U njima je utjelovljena krvava logika vjekovne hrvatske istine,u njima je sdrzano nase pravo na zivot,i citava nauka svih nasih narodnih velikana,koji su zivjeli samo i jedino za svoju Hrvatsku. Takva nacela mogo je stvoriti samo veliki rodoljub i Veliki Vodja,kao sto je nas Poglavnik.On je utjelovljenje heroizma i mudrosti,bezkompromisni borac za sveta nacionalna prava,dugo ocekivani Odkupitelj,sinteza svih nasih uzdaha,boli,patnja i vjekovnih ceznja.On je nase uzdanje nas gospodar i nas Suveren.Za njega smo spremni uviek i u svako doba na sve,jer je dokrajcio visestoljetno robstvo svog naroda,jer je povratio Hrvatskoj slavu i moc,koju je imala u vrieme kralja Tomislava i Petra Kresimira i jer nas je naucio,kako moramo ljubiti svoju svetu rodjenu grudu i kako se moramo boriti protiv neprijatelja. Mlada Hrvatska Drzava,koja je iz ponizenja i sramotnog robstva uzkrsnula i koja je postala ravnopravna sa svim ostalim europskim drzavama,zaista je ponosna na svog drzvanog vodju,na svog Poglavnika.U bjesomucnoj i teskoj borbi koja se zametnula s boljsevizmom,Ustaska Hrvatska nije mogla niti je htjela ostati po strani,jer ta borba koja se vodi za odkupljenje citave Europe vodi se i za obstanak Hravtske.Zato je POglavnik odmah prvih dana te borbe pozvao hrvatski narod da se bori protiv suvremenog barbarstva s Iztoka,i odmah su se odazvale mnoge legije hrvatskih vojnika,koji sada tamo daleko na prostranim ravnicama Rusije izppisuju svojim junactvom zlatne stranice nase ratne poviesti.Ono sto Hrvati cine na Iztoku,to je vec uslo u poviest i to je najboljidokaz za opravdanost i sigurnost nase drzavnosti i podpune nacionalne nezavisnosti.To je dokaz da u nama nije izumro ratnicki i vitezki duh nasih pradjejdova,vec je usplamtio jos vecim zarom i poletom i svakome je sada jasno da imamo sve sposobnosti da sami sobom vladamo.Tu istinu smo dokazali i opravdali u najsudbonosnijim casovima nase poviesti na umoru bolesne versailleske tvorevine,koja nam je kroz puna dva desetljeca izpijala krv i mozak,ali jedno nam nije uspjela izpiti i ubiti,a to je nasu volju za zivotom i nasu prirodjenu instiktivnu ljubav za ovom svetom rodjenom grudom,koja se zove Hrvatska.Hrvatska je,kako je rekao nas neumrli ustaski borac i naucenjak svejtskog glasa dr.Milan Sufflay,najljepsa zemlja citavog planeta.To nije krilatica,vec je to prava istina.Hravtska je liepa posvuda na citavom poviestnom podrucju,gdje god zive Hrvati.O njenoj ljepoti nam govori sumni tok nasih rieka:Mure,Drave,Save i Drine,valovita zitna polja,neprohodne sume,vrletni krsevi i nase velicanstveno more sa svojim krasnim sutonskim bonacama i ugodnim maestralima,nemirni, neverama,po kojemu su kroz viekove plovile hrvatske ladje sa smjelim hrvatskim mornarima i bile na budnoj strazi nase slobode i neovisnosti. Prof.Andrija Ilic/Ustaski godisnjak 1943. Eto ta lijepa Hrvatska,nasa domovina danas opet postoji kao slobodna i nezavisna drzava.Ali mi ne smijemo biti samoopijeni tom stvarnoscu.Moramo uviek imati na umu,da smo nasu slobodu i nezavisnost stekli vjekovnom borbom i da je borbom jedino mozemo i ocuvati.Bas danas,kad znamo kako smo tezko dosli do ovoga sto imamo,sto je nase i na sto smo imali vjekovno pravo,moramo gusto zbiti nase redove i biti uviek na strazi,puni borbenog duha i junackog ponosa,jer kad je Hravtska uzkrsnula ona vise nikada ne smije umrieti.Ona mora vjecno zivjeti.To nam mora biti sveti zavjet,koji ce biti dostojna utjeha svim onim bezbrojnim plejadama nasih narodnih mucenika i velikana iz nase slavne i junacke proslosti.Taj zavjet je zapovjedni zahtjev Ustastva u kojem je utjelovljen vjekovni smisao i opravdanost nase borbe:Nasa najsvetija i najveca duznost mora biti,da nas podpuno prozme sveta ideja Ustastva,da nas sasvim preporodi i ucini sposobnim za velike zadatke,koji nas jos cekaju.Mi moramo svi biti sviestni da Ustastvo nije samo neki obicni oblik naseg drzavnog zivota,vec je to nasa neobhodna narodna potreba.Ustastvo je sveobci hrvatski narodni pokret,koji mora obuhvatiti i posljednjeg Hrvata.To je niekanje nekarakternosti i beskicmenjastva,to je utjelovljenje hrvatske narodne i poviestne istine.Eto to je sadrzaj Ustastva,koji nam mora biti svima jasan,da prema tome znamo raditi i zivjeti:A to cemo i moci,jer je Vodja Ustaskog pokreta bogodani covjek-nas Poglavnik,koji je dokazao i pokazao da nas znade voditi.On nam neprestano mora lebdjeti pred ocima,jer je on uzkrisitelj Hrvatske drzave,On je simbol bezprimjernog junactva,nas drzavni Poglavar i vrhovni Zapovjednik. U danasnjoj Hrvatskoj nece biti mjesta nekarakternim gotovanima,saboterima i narodnim parazitima:To je sigurno.Neka nas nista ne plasi,ako je mozda nekome i uspjelo tu i tamo da se nedostojan uvuce u nase redove.To je prirodna posljedica velikog djela,koje smo ucinili,a znamo da kad je bura na morskoj povrsini svasta pliva,ali tad se to svasta i lakse vidi,pa ce se moci i lakse odstraniti.Nista neka nas ne smeta,jer mi svi znamo sto hocemo.Mi nismo skorojevici vec slavni rod neretlajnskih gusara,senjskih Uskoka i bezbrojnih i neustrasivih mornarskih pokoljenja i divovskih boraca nasih krajisnika i granicara.To smo mi danas,to cemo i uviek biti,ali svi do posljednjega.To ce biti vrhunac snage i velicine Ustastva,tada ce u Hrvatskoj svi Hrvati opet kao nekoc u poviesti svima pokazati,da su dostojni potomci svojih slanvnih predja. Ustastvo koje je na umoru stare Europe uzkrsnulo nekoc slavnu i mocnu drzavu Hrvatsku,nas je jedini zalog za nasu buducnost,koja nam je bas ustaskim djelovanjem vec osigurana u novoj Europi,koja se stvara.Zato ako hocemo biti trajno dostojni te nase velike sadasnjosti i buducnosti,moramo biti savjesno disciplinirani,marljivi i radni i uvike i na svakome mjestu za naseg velikog Poglavnika i za Dom-spremni! Prof.Andrija Ilic/Ustaski godisnjak 1943. USTAŠKA VOJNICA Odkad se koplje Hrvatovo zabi u krš sunčane Dalmacije,a bieli šatori ratara naseliše plodnu Panoniju,mač i rat odlučivaše svakim pedljem ove liepe sudbonosne zemlje.Hladna Drava,duboki Jadran i strme litice visokih gora postadoše svjedocima žilave borbe malog,ali hrabrog naroda,kojemu je Providnost dosudila,da bude vratar dvaju svijetova,da vodi vječni rat s brojnim neprijateljima,a svoju slobodu koju mu otimlje sudbina,đavao i neprijatelj-ljubi iznad života. U neprestanoj borbi sa svim i svakim,dok drugi narodi uživaju blagostanje i procvat svoje zemlje,Hrvati čuvaju sigurnost Zapada na svoj krvavi račun,što će brojitba pokazati,da danas umjesto 40.miliona broji hrvatski narod tek šest. Uz tolike žrtve Hrvati su u poviesti Europe ostavili uspomenu najboljih i najhrabrijih ratnika,ali su ujedno došli do spoznaje,da je bilo dosta prolievanja krvi za druge,a budući da se bez borbe ništa dobiti ne može,red je i vrieme je boriti se za svoju kuću. Iz stoljetnog izkustva podiže se u krvi i plamenu,uz tutanj topova i miris baruta div-ustaša,da jednom zauviek obrančuna s tuđinom i robovanjem,a granicu na Drini,Jadranu i Dunavu učvrsti i osigura svome narodu. U ovom slučaju žrtve i krv Hrvata vojnika dobile su svoj pravi smisao.Borba za oslobođenje kristalizirala se je kroz stoljeća,dok se konačno nije pojavio genijalan muž,odlučan i dalekovidan političar,koji je sabrao izkustvo stoljeća i hrvatskoj borbi dao točno određeni oblik i pravac u revolucionarnom oslobodilačkom pokretu "Ustaši". Ostvarenje stoljetnog sna svih hrvatskih pokoljenja-nezavisna država-pokazalo je,da je dr.Ante Pavelić odabrao pravi put k narodnom oslobođenju,kada je neprijatelju razbojniku odgovorio vatrom. Ustaški pokret bio je oružan,vojnički,tajan.Skupštine i sporazume prepustio je Poglavnik starcima i kratkovidnima. Na težak put svoje borbe uzeo je mlađe,borbene i vjerne pristaše,kojima je zapovied svetinja,a tajna grob. Vojska,samo dobra vojska mogla je nagnati u bieg srbskoga hajduka.Zato je ustaša uz zakletvu ponio u borbu pušku i samokres,zato je ustaška vojnica postala glavni oslonac borbe,a ustaški logori u tuđini uređeni su strogo vojnički. U jeseni 1932.godine zaori poklik s Velebita.Prvi ustaški roj prelazi u napad.Prvi vojničari natupaju Likom i Primorjem.Odjekuju velebitski klanci od ustaških pušaka,odekuje čitavi sviet hrvatskim pitanjem.Diže se ustaška vojska,da zauviek ostane obrana svoga naroda.Temelj vojnice je udaren.Djelatnost se nastavlja u inozemstvu i domovini;napolju u ustaškim logorima,u Hrvatskoj pak u tajnim udruženjima i rojevima.Pršte praske,ruše se diktatori,kolaju letaci,a vojničari vježbaju i spremaju se za obračun.Sva ta djelatnost vrši se pod brižnim nadzorom prvoga vojničara i borca Poglavnika,koji sam podučava prve rojeve,prve čarkare oslobodilačke vojske. Ustaška vojnica već od prvoga dana svoga postanka nije grupa neodgojenih odmetnika,nego je to prava vojska s propisanim pravilima i zakonima,kojima su svi ustaše od prvog do posljednjeg obvezani pod smrtnu kaznu.Ustaški su zakoni bili težki i nemsiljeni i zato su samo heroji stupali pod stieg ustaške vojnice. Ustaštvo je od svojih boraca tražilo nesmiljene žrtve.Smrt je lebdila nad glavom svakog ustaše,smrt ih je vezivala u njihovoj zakletvi i oni su je prezreli.O tome svejdoče stratišta i polja ustaških grobova i mnoge nezaboravljene obiteljske tragedije. Duga i tamna neizviesnost,nestašica i neuspjeh,čežnja za domovinom i mirnim ognjištem,tjeskoba i bol tištila je duše prognanika.Trebalo je podnieti i duševnu Golgotu.U ovim časovima pokazao se je prvi ustaša Poglavnik dobrim ocem i prorokom oslobođenja. Poglavnikova ličnost jamčila je ustašama,da njihovi napori i žrtve nisu uzaludne,da će ustaška puška planuti jednoga dana za slobodu i za dom.Ustaška himna je svetinja u kojoj je sadržana sva drama prvih vojničara ustaša,i mnogi će ustaša izdisati na bojištu uz šapat ove himne. I dođe sretni čas u koji sreća udari zlatnim batom slobode na vrata naše tamnice.Razkinuše se okovi robstva,zapucaše ustaške puške,pobježe dušmanin,a Hrvat postade svoj na svome. U slavlju se vratiše prvi ustaše povratnici,prvi vojničari ustaške vojske.Gotovo u cieloj zemllji ustaška vojska drži red.Jugoslavija se razpala bez traga.U prvim danima oslobođenja mogao je svatko vidjeti kolika je organizacija ustaštva postojala u Hrvatskoj,kada su u svakom mjestu domaći ustaše razoružali neprijatelja i uzpostavili hrvatsku vlast. Međutim,neprijatelj koji je u prvi mah bio zapanjen snagom ustaštva,počeo se prikupljati i uznemiravati mirno pučanstvo.Trebalo je brzo raditi,organizirati redovitu vojsku i odmah suzbiti neprijatelja.Bivši Poglavnikovi učenici preuzimaju sada odgovornu dužnost,da stvore u prvi mah nove ustaške satnije i da na njih primjene obuku,koju su sami dobili od Poglavnika u emigraciji. Zagrebački zbor i Obrtna škola postaju u Zagrebu prve vojarne ustaške vojnice.Najbolji mladići,radnici,seljaci,sveučilištarci grnu mahom pod pušku,javljaju se kao dobrovoljci za Bosnu,u kojoj su odmetnici upalili baklje nemira.Po svim velikim gradovima postoje već ustaške kule iz kojih mladi vojničari spremno izlieću u borbu gdjegod se neprijatelj pojavi. U Zagrebu postoji stožer,koji vodi računa o svakoj posadi,svakoj satniji,koji neprestano okuplja pod zastavu nasposobnije borce častnike i vojnike,prima brojne doborovoljce i šalje pomoć gdjegod uztreba.Ustaška vojnica raste brojčano iz dana u dan. Ni žrtve,ni pogibao,ni molitvas zabrinutih majki,ne mogu skloniti smionih mladića,koji uviek nanovo pridolaze u ustaške rojeve. Ustaška se vojska diže Za slobodu vodi rat. Častnička škola ustaške vojnice bila je prva potreba usstaške vojske.Škola je osnovana,a u nju se primaju samo oni mladići,koji su spremni podvrći se najtegobnijem vojničkom životu.U prvo godište primljeni su samo oni mladići,koji su se već za doba borbe i oporbe pokazali sviestnim i borbenim nacionalistima. Međutim,borba se natavlja.U Bosni se zaigralo krvavo kolo.Odmetnici,naoružani ostvaštinom srbske vojske započinju svojim divljanjima.Svuda palež,pljačka i ubojstva.Narod bježi i kuka nad svojom nesrećom."Ustaša,dajte nam ustaše,da nas brane!"vapije narod,a ustaše kao lavovi krstare šumama proganjajući razbojnike.Sela,u kojima ima ustaša,mirna su i sigurna.Narod Bosne vapije za ustašama. Legija za legijom polazi u borbu.Na sva bojišta.Krv se lije,dušman bježi klet,a ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet. Pojedine legije stiču si u njakrvavijimprodorima besmrtnu slavu.Narod u svojim pjesmama slavi Francetićevu "Crnu legiju".Niže se bitka za bitkom,pobjeda za pobjedom. Neosvojiva Kozara pada pod ustaškim jurišem,Romanija je već očišćena,a Fruškoj gori je dovoljna jedna sedmica,da ju hrabre domobranske i ustaške postrojbe zauzmu i pročiste bez vlastitih gubitaka. Ustaško oružje slavi slavlje i na iztočnom bojištu,gdje najbolji sinovi Hrvatske u grčevitom koštacu s umirućim boljševizmom osvajaju pobjedu za pobjedom,lovoriku za lovorikom pronoseći staru slavu hrvatskog oružja svietom i viekom,a saveznicima pokazujući,da je Hrvat najvjerniji saveznik ali i najstrašniji osvetnik svojih prava. Vojnica se uređuje,dobiva svoj propisnik i konačni oblik vodstva.Ustaška vojska dobiva najsuvremenije naoružanje i opremu,a odore ostaju i nadalje i zauviek skromne,ali čvrste i praktične. Vojničar uz vojničku prednaobrazbu dužan je podvrći se i duhovnom odgoju,a predavanja prvih ideologa ustaštva učvršćuju u njemu duh i ideale za koje se bori.Vojničke knjižice sa zabavnim i poučnim štivom pristupačne su svakom čarkaru,a posjeti u slikokaze i kazališta,te dnevno novinstvo i krugoval povezuju ga sa cielim svietom i pružaju mu oblinu razonodu. Vojničari,seljački sinovi rade i na poljima i u gospodarstvu,kako se ne bi odvikli od kuće i zemlje. Rad i red načela su budućnosti Ustaške Hrvatske. Ustaški vojničar,kremenit div,naoružan vjerom u Poglavnika i sigurnim oružjem nalazi se danas svagdje,na svakom mjestu,gdje ga domovina treba.Na vječnoj međi svietova,na Drini,stoji ustaška straža čuvajući mir grobovima svojih pradjedjova,čuva njihov san svojom hrabrošću i životom,dostojnim umrlih uskoka i graničara.Na plavom Jadranu i Dunavu i Dravi ustaški vojnici čuvaju slavu hrvatskog oružja.Nebom hrvatskim preolieću zračne ptice s ustaškim simbolima na krilu i repu.Svugdje,uz pruge,prelaze,polja,šume i gore stražare mladi ustaše čuvajući bogatstvo zemlje svome narodu. Prekrivena polja ustaškim grobovima svjedoče o ustaškoj vjeri i žrtvama.Uz legije nepobjedivih živih boraca nastupaju pred pozornicu čovječanstva svi oni pojednici,koji su na pragu svoje kuće poginuli s puškom u ruci,jer niesu htjeli ni časa prignuti svoju ponosnu glavu pred neprijateljskim hordama,ili su u borbi prsa o prsa s krvožednim neprijateljem naoltar domovine položili svoje junačko srce. Pred živim ustašama stupaju u duhu rojevi poginulih prvoboraca,koji su svoju spremnost za dom pokazali cienom svojih života.Ovi heroji vječno su s nama,svojim narodom,svojom braćom.Oni su spomen naše borbe,oni su vječni dokaz naše pobjede. Pradjedovi su u svojim saborima i skupštinama zdušno branili stara hrvatska prava,ali kad je trebalo proliti krv za svoje pravo,dogodilo se često i prečesto,da su svi složno izsukali svoje sablje i potukli tuđe interese.Tako je poviest zabilježila.... Što će budućnost reći o tolikoj prolivenoj krvi ustaških junaka,koji su život i žrtve prinosili za svoj narod?.... U duhu se nadnosimo nad svježe stranice naše kronike. Što ćemo naći pod naslovom ustaške borbe,ustaške vojske. "Na prekretnici vjekova,na granicama Zapada stajahu na straži ustaški vojnici,mrki mramorni divovi spremni na sve žrtve za dom i Poglavnika.I kada bi jednoga dana Poglavnik svojoj braći i sinovima rekao:"Ustaše nama je sudbina dosudila da izginemo braneći svoju grudu...."tada bi čitav sviet gledao kako bez rieči,bez uzdaha legija za legijom polazi u smrt,bez daha,bez rieči.... Fantazija je završena. Ustaška vojnica stoji uz bok svoga Poglavnika,ona mu je vjerna,prati ga u vatru i vodu,bez oklievanja,bez straha.Ustaška vojska je obrana hrvatske države,jamac nejzine nezavisnosti i vjerni čuvar vojničke tradicije Hrvata. Pod svojim Poglavnikom Ustaška će vojska izpuniti poslanje ustaštva. Aleksandar Žibrat u "Ustaškom godišnjaku za godinu 1943." Ustaštvo-samorodan pokret U povijesnom razvitku hrvatskog naroda Ustaški pokret je sublimacija,najviši stupanj njegove životne sange i volje za samostalnošću.Ni u jednom pokretu do sada nije se toliko očitovalo njegovo duhovno jedinstvo,koliko baš u ovoj zadnjoj pobjedničkoj borbi.Oslobođenje i uspostava hrvatske države je povijesna volja hrvatskog naroda.Ustaški pokret je trdicionalan,jer nastavlja borbu Petra Svačića,Matije Gupca,Zrinjskih i Frankopana i rakovačkog borca.On je nadstranački,jer u njem sudjeluju svi Hrvati bez obzira na pojedinačne interese.Po svom cilju,on je općenit,jer se bori za dobrobit cijelog naroda.U njemu su zastupani svi staleži:seljaci,radnici i ntelektualci.I teritorijalno sudjeluje u Ustaškom pokretu cijela Hrvatska.Ustaških boraca i mučenika dala je Dalmacija kao i Lika,Bosna,POdraviina,Hercegovina ili Hrvatsko Zagorje.Ustaška borba je trajna.Ona postoji u hrvatskom narodu već dugo,a 1929.godine je nastao kao reakcija na srpsku diktaturu samo zato,jer je slučajno tada ropski jaram predstavlja Srbija. Ustaški pokret kao rezultat povijesnih i sadašnjih sila i težnja hrvatskog naroda postaje upravo njegov sinonim.Ustaštvo i hrvatstvo tako su usko povezani,da ih je upravo nemoguće razlučiti.Kao što život hrvatskog naroda nije nešto trenutačno,nego je vjekovan tako je i ustaška borba za oslobođenje trajna,a tako će biti vječna i za njegovim održanjem.Ustaštvo je viši pojam hrvatskog naroda,njegova bit,njegova svijest.-Ideologija Ustaškog pokreta nije nešto povremeno,nego je vađena iz njegove povjesne sudbine,iz njegova života i bivstvovanja. "Ja vam kažem,da nije bilo Ante Starčevića,ne bi bilo danas hrvatske države!"(Poglavnik).Ustaška ideologija predhođena Vitezovićem i Antom Starčevićem dala je hrvatskom narodu novi polet.Ona mu daje vjeru u sebe,u svoju snagu i u svoju budućnost.Po njoj dobiva hrvatstvo svoj politički,kulturni i socijalni sadržaj."Izvan povestnice,izvan života,ništa ne priznajem za stalan temelj politike"bila je misao vodilja Ante Starčevića,i zato dobismo najhrvatskiju,najnarodniju,najnacionalniju ideologiju.Ustaška načela su sažeti sadržaj Starčevićevih djela.A.Starčević govori:"Velim,da naša domovina,kako nekada bijaše,tako i danas može biti samostalna",a Poglavnik će:"Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo,po kome on jedini ima vladati u svojoj državi,upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima".Otac Domovine piše:"Mi moramo Hrvatom kazati,da je sužnju jednako u amerikanskoj republici i u austrijskoj ali ruskoj despociji".Poglavnik daje program:"Sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojednice kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj".Prvi stekliš govori:"Mi želimo se osloboditi jarma bilo čijeg,a ne želimo jarme mijenjati".Prvi Ustaša zahtieva:"Ona(tj.NDH)ne smije i ne može biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ikakve druge države ni ikakve druge državne tvorevine".Prvi uči:"Stekliši uče,da nema pravoga velikoga gospodina izvan naroda,i zato ne mare,ako sutra propadnu sva naša gospoda,koja nisu narodu na korist.Stekliši hoće,da svako svoju torbu napunjava plodom samo svojih žulja."Drugi postavlja i provađa načelo:"Temelj svake vrijednosti je samo rad". Ustaštvo kao nastavak i nasljesnik pravaštva nije nikakva kopija i preuzimanje tuđih ideologija.Isto vrijeme,iste okolnosti,ista sudbina,isti neprijatelji,isti interesi učinili su da Ustaštvo ima mnogo dodirnh točaka s nacional-socijalizmom i fašizmom.Najveća je razlika među njima,što su nacional-socijalizam i fašizam pokreti slobodnik naroda za napredkom,veličinom i jakošću,a Ustaštvo je pokret zarobljenog naroda za slobodom.Nacionalsocijalizam nastaje kao pobuna protiv nepravednog Versajskog mira,koji je skučio i ponizio Njemačku.Fašizam se rađa iz bojazni i opasnosti pred komunizmom.Ustaštvo je nastavak i nov oblik tradicionalne borbe slavnog,vojničkog i ponosnog naroda,koji je u povijesti doživio najviše poniženje i zapostavljanje.Preko A.Starčevića i pravaštva Ustaški pokret imade svoje izvore daleko u povijesti,a hrvatski narod imade svoju samorodnu nauku,koja je najbolji izražaj njegovog bića. |
CRKVA NA KRIŽU
|
Nije trebalo prevelike pameti ni iskustva da bi se znalo kako će se Katolička crkva nakon raspada komunističkog carstva naći suočena s ne manje opasnim,ali svakako rafiniranijim neprijateljem.Ali,ono što se događa posljednjih mjeseci,prelazi granice očekivanoga:Crkva je izložena hajkama koje nimalo ne zaostaju onima iz druge polovice četrdesetih ili prvih godina pedesetih godina prošloga stoljeća. POLITIČKO ZNAČENJE I ULOGA CRKVE Ne udara se samo na političko značenje i ulogu Crkve,iako su i tu podmetanja svakodnevna.Poput nedavnoga incidenta,kad je Stipe Mesić,u ulozi predsjednika Republike,preporučio crkvenoj hijerarhiji da se ne pača u politička pitanja,tzv.neovisno novinstvo-koje je sve prije nego neovisno-iz dana u dan predbacuje crkvenim ljudima nedopustivo mješanje u politička kretanja u državi.Valja priznati,bilo je u određenim razdobljima u Crkvi u Hrvata političkoga angažmana zbog kojega su nam dugo trnuli zubi.No,današnjim kritičarima Crkve nikada nije zasmetalo gorljivo klerikalno jugoslavenstvo koje ni Aleksandrova diktatura nije uspjela ugasiti,niti im je smetao egzemplarno politički Bozaničev istup oličen u prokazivanju tzv."grijeha struktura",koji nije samo ukazivao na teške bolesti mlade hrvatske demokratske države,nego je izvrsno poslužio jugoslavensko-komunističkoj rekonkvisti.Njima smeta samo i jedino zalaganje crkvenih ljudi za državnu neovisnost i očuvanje tradicionalnih vrijednosti hrvatskog društva. OFENZIVA NA CRKVU Kako se ofenziva na Crkvu tim oružjem nije pokazala djelotvornom,valjalo je okomiti se na njezinu moralnu snagu i društvenu,osobito dobrotvornu djelatnost.Radi toga jedva prođe dan da se ne"otkrije"kakva homoseksualna ili pedofilska afera,a ne začuđuje ni to da se po zalaganju za ćudoredne vrijednosti poznato glasilo poput Playboya stavlja u ulogu zaštitnika kakva posrnulog svećenika.Stranice Playboya htjele bi biti najprikladnijim mjestom za razglabanje o teološkim pitanjima i hijerarhijskom ustroju Crkve,što svjedoći o drskosti opadača.Ipak,pretvoriti možebitno nezakonito ponašanje nekolicine namještenika kakvog sirotišta-namještenika koji su odreda svjetovne osobe-u sredstvo za potpunu diskrieditaciju višestoljetnoga karitativnog rada Crkve,vrhunac je te paklenske strategije.U njezinoj se provedbi svjesno potpuno previđa da eventualni grijesi pojedinca,pa bio on i svečenik,nisu grijesi cjelokupne Crkve. KATOLIČKA CRKVA Razlozi su jasni,a njihova identifikacija ne daje nam razloga za radost.Tragična je,naime,činjenica da se nepunih desetljeće i pol nakon državnoga osamostaljena i jedva desetljeće poslije odbijanja velikosrpske agresije,Katolička crkva opet pokazuje kao najdosljedniji,ako ne i jedini dosljedni branitelj nacionalnih interesa i kao jedina u pravome smislu riječi organizirana oprba invaziji moralnoga i nacionalnog relativizma. HRVATSKA PRIJE SVEGA U posljednjih je pet godina nacionalno gospodarstvo rasprodano strancima,vojska je razoružana,demoralizirana i učinjena nepotrebnom,obavještajne službe i ne postoje,osim kao poligon za međusobno prepucavanje predsjednika i premijera,a Domovinski rat-kao veličanstveni pothvat koji se pokazao najsnažnijim kohezivnim čimbenikom u nacionalnoj povijesti,čimbenikom koji je kadar zatomiti sve ideološke,političke,pa i regionalno-psihološke razlike-sustavno je kriminaliziran,kako bi umjesto integrativnog djelovanaja postao polugom za razbijanje svakog osječaja društvene solidarnosti.Umjesto nekadašnjeg pokliča koji je Hrvatsku stavljao prije svega,zavjet današnjeg političkog establishmenta svodi se na Europsku uniju prije svega.I prije Hrvatske.A kako na razini političkih stranaka oporba postoji samo naizgled,jer su nekad bučni nacionalno orjentirani političari korumpirani sinekurama,stipendijama,stanovima i sličnim okrajcima koji priliče korumpiranju polusvjeta,Katolička se crkva pokazuje kao jedino čvrsto uporište.I radi toga je iz dana u dan na križu,i radi toga zaslužuje naše poštovanje i potporu. |
SVJETLOST NJIHOVA SVIJETLIT ĆE VJEČNO!
|
Možda dvjestotinjak duša okupilo se u nedjelju,16.rujna 2007.u popodnevnim satima,u bazilici srca Isusova u Zagrebu,na zadušnici za rujanske žrtve,hrvatske vitezove,koji su pod vodstvom Božidara Kavrana,nakon sloma NDH,krenuli u oslobađanje Hrvatske.Upadoše u zamku,koju im postaviše jugoslavenske vlasti i većina njih bi proglašena zločincima,te obješena ili postrijeljana.Svetu misu zadušnicu predvodio je fra Milan Planinić,nesumnjivo najuztrajniji promicatelj kulta Rujanskih žrtava,auktor više knjiga,među ostalim i one pod naslovom Tko je izdao Kavrana.Podsječajući na imena i žrtvu hrvatskih mučenika katoličke i muslimanske vjeroizpovijedi,fra Milan Planinić,čovjek desetotravanjske tradicije,kako se sam naziva,iztaknuo je kako je današnja Hrvatska partizanska Hrvatska.Nu,mi je i takvu volimo više od svega,i takvu branimo od svakoga,jer je-Hrvatska.Sve njezinene nesavršenosti ne mogu dokinuti vrijednost njezine obstojnosti. HRVATSKA DRŽAVA Istim su se mjerilima i istim svijetlom vodili i oni,koji su za Hrvatsku ginuli od 1941.do1945.i kasnije.Unatoč tomu,proglasiše ih zločincima.I danas ih zovu fašistima.Neka je Sveti Petar zanijekao Krista mi nemamo prava nijekati nekadašnje hrvatske žrtve,hrvatske vojnike i njihovu ratnu državu.Moramo im odati dužno poštovanje,te ih kao uzor stavljati pred nove naraštaje,jer uzprkos svim kletvama,mi dobro znamo da naši otčevi ne bijahu ni fašisti ni razbojnici.Zločince i ubojice njihove,rušitelje hrvatske države,fra Milan je pozvao da oslobode svoju savjest i u bilo kakvu obliku priznaju svoje zločine i ostave svoja svjedočanstva,kako bi povjestnici sutra mogli utvrditi pravu istinu.Hrvati desetotravanjske tradicije spremni su oprostiti sve njihove propuste i zla djela,jer su čiste duše,baštinici nauka kršćanskoga i jer,povrh svega,danas imaju ono za čim su čeznuli i za što su ginuli:hrvatsku državu. |
STIPE MESIĆ I VLADKO MAČEK
|
Vijest jest zabavna,ali ne potječe s novinskih stranica namjenjenih šalama:sredinom rujna ove godine predsjednik Mesić odlikovao je Vladka Mačeka Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i danicom,za posebne zasluge u borbi za hrvatsku samostalnost i teritorijalnu cjelovitost. JUGOSLAVEN Kako od Stipe Mesića ne treba očekivati poznavanje ni elementarnih činjenica iz hrvatske povijesti,vjerojatno njegovim savjetnicima-a tamo se doista skupila svita besprizornih-valja pripisati zasluge za takvu hvalu Radičevu nasljedniku na čelu Hrvatske seljačke stranke.Samo oni mogu tvrditi da se Maček zalagao za hrvatsku samostalnost.Tu vrlinu,naime,nije svojatao ni sam Maček,koji svakako nije spadao u one koji su bježali od kićenja tuđim perjem.Historiografija je s tim poodavno na čistu:Maček je bio Jugoslaven.Možda jugoslavenski federalist,ali svakako Jugoslaven.Djelovao je kao Jugoslaven,živio kao Jugoslaven i umro kao Jugoslaven.I svoje je uspomene objavio s jugoslavenskom,a ne hrvatskom zastavom.Za Jugoslaviju je bio spreman paktirati i s Hitlerom,dok je o samostalnoj Hrvatskoj unaprijed i bezuvjetno"otklonio svaku diskusiju".Za Jugoslaviju je bio spreman prihvatiti Dražu Mihailovića,Hrvatskoj nije dopuštao ni Eriha Lisaka.I radi toga on s hrvatskom samostalnošću ima veze koliko i Budimir Lončar:svakako manje čak i od Stipe Mesića. BANOVINA HRVATSKA S tobožnjim Mačekovim zalaganjem za teritorijalnu cjelovitost Hrvatske stvar je još smješnija.Ta,upravo je Maček,sklapanjem sporazuma s"niškim ciganinom"Dragišom Cvetkovićem i stvaranjem Banovine Hrvatske,učinio krajni napor ne bi li se spasila Jugoslavije,makar uz cijenu da se pokuša legimitirati faktično prvi prelazak Srbije zapadno od Drine.U taj je sporazum,Maček pohrlio bez ikakvih konzultacija i dogovora s bosanskim Muslimanima,čija se politička elita u to vrijeme(govorimo o 1939.,a ne o 1993.)skoro bez iznimke izjašnjavala u hrvatskom smislu.Pristanak hrvatskoga političkog vodstva na čelu s Mačekom,na cijepanje Bosne i Hercegovine,bio je kapitulanski čin,a postignuto rješenje,Banovina Hrvatska,rezultat kojega nitko u Hrvatskoj ranije nije ni želio ni zagovarao,niti je njime bio zadovoljan.Bosanski su Muslimani tada dobili jasan znak,da se ne mogu bezuvjetno nadati potpori svojih katoličkih sunarodnjaka,već da su ih ovi možda spremni pocijepati i u nemalom broju prepustiti pod velikosrpsku čizmu. IVAN ŠUBAŠIĆ Nitko nije bio zadovoljan,osim klike koja je zasjela u beogradske fotelje,i onih njezinih prirepaka koji su pohrlili posegnuti za batinom,pohapsiti hrvatske nacionaliste i strpati ih u prve koncentracijske logore na ovim širinama.Dok je Maček najavljivao kako je došlo vrijeme da punom parom krenemo u jugoslavenstvo,njegov zagrebački namjesnik,Ivan Šubašić Vukovogorički,nositelj belog orla s mačevima,usred Hrvatske je zatirao svaki pokušaj osamostaljena Hrvatske.Upravo to su razlozi da je diljem Hrvatske buknulo neraspoloženje,a svi su promatrači,potjecali oni iz redarstveno-obavještajnih ili diplomatskih krugova,suglašavali se u tome da nezadovoljstvo u Hrvatskoj raste,a Mačekov utjecaj danomice slabi.To Mesiću i njegovim savjetnicima očito ništa ne znači. JUGOSLAVIJA A zanimljivo je da se u prethodnih desetak godina Franju Tuđmana ustrajno optuživalo za podjelu BiH i politiku koje se tobože iscrpljivala u zaokruženju nekadašnje Banovine Hrvatske.Nikomu kao da nije padalo na pamet da je ta Banovina zapravo Mačekov izum.A među Tuđmanovim kritičarima nisu na posljednjem mjestu bili oni koji su istodobno na sva usta veličali-Mačeka.Sve se čini da im je imponiralo Mačekovo jugoslavenstvo;tomu za ljubav bili su mu spremni zaboraviti poništenje izbora,ograničavanje prava glasa i konc-logore,i prešutjeti podjelu Bosne.Ni onda,ni devedesetih,uostalom,nije važna Bosna.Važna je Jugoslavija,zar ne. |
NEMA ZAROBLJENIKA JER NEMA POZADINE
|
Legendarni je "sudija" zagrebačkoga vojnog suda JNA , Ivan Fumić, prije nekoliko godina pred televizijskim auditorijem nehotice priznao, da "partizani nisu imali zarobljenika, jer nisu imali pozadine". Drugim riječima, zarobljenike bi strijeljali. Najćešće bez ikakvog suda, a ponekad - kad bi za to bilo posebne potrebe - fingirana su suđenja i tzv. narodni sudovi, koji su osude nerijetko donosili i unatrag, nakon što su zarobljenici već bili poslani Bogu na račun (u "trinaesti bataljun", kako se taj postupak neduhovito nazivao u partizanskom žargonu). KRIVOTVORENA POVIJEST Zagrebački je Jutarnji list (br.3402/X.) u svome subotnjem prilogu Magazin (br.476/X) od 1. prosinca 2007. objavio zanimljiv prilog pod naslovom "Stvaranje Jugoslavije kroz prešućivane slike", o zbirci dokumenata i fotografija bivšega Muzeja revolucije. Petnaestak fotografija iz doba Nezavisne Države Hrvatske i prvih godina komunističke Jugoslavije svjedoče, kako se krivotvorila povijest: ponekad sakrivanjem i uništavanjem dokumenata, a ponekad njihovim krivotvorenjem i retuširanjem. "OSLOBODITELJI" I z toga članka zanimljiv je niz od četiri fotografije, koje prikazuju zarobljavanje i strijeljanje njemačkih vojnika najvjerojatnije kod Knina. Pripadnici obje strane su još uvijek u zimskim odorama, koje s pobijenih vojnika (makar bi druga fotografija mogla govoriti o "džoranju" odnosno pljački) prije streljanja nisu uopće skinute. "Osloboditelji" su tada već bili dobro opskrbljeni iz savezničkih i talijanskih zaliha. |
U VRLO TAJNOM DOKUMENTU HRVATSKE TAJNE SLUŽBE
|
Dokumenti U VRLO TAJNOM DOKUMENTU HRVATSKE TAJNE SLUŽBE (istina ili podmetanje) Popis hrvatskih novinara i ostalih suradnika Udbe! U dokumentu "SURADNIČKA MREŽA", sastavljenom 1997. godine novinari navedeni kao suradnici Udbe su: Inoslav Bešker, kodno ime Olivier, Obrad Kosovac, nije navedeno kodno ime, Mirjana Rakić Lora, Zvonko Varošanec Pan, Žarko Modrić, Bole, Mario Profaca Sokrat, Zvonko Zmazek Orao, Mladen Pleše, Tomislav Jakić Jantar, Dubravko Grakalić Lenon, Hidajet Biščević Luks... SURADNIČKA MREŽA VRLO TAJNO Služba državne sigurnosti RSUP-a SRH (djelomična rekonstrukcija) Zagreb, srpanj 1997. godine U hrvatskoj je obavještajnoj zajednici godine 1997. sačinjen dolument pod nazivom "SURADNIČKA MREŽA"službe državne sigurnosti RSP-a SRH (djelomična rekonstrukcija) u kojemu je navedeno i oko 200 osoba za koje se tvrdi da su bili suradnici bivše jugoslavenske tajne službe, poznate pod nazivom Udba. Dokument je odmah označen "vrlo tajnim" i nikad dosad nije cjelovito ni djelomično objavljen. O njemu se samo nagađalo, kao i o imenima onih koji su u njemu navedeni kao suradnici Udbe. Hrvatski list je dulje vrijeme u posjedu tog dokumenta. Nismo ga objavljivali jer smo bili uvjereni da je odavno u javnosti, a napose u političkim strukturama, prestala potreba za političkom ili politikantskom uporabom nekadašnjih političkih angažmana pojedinaca koji su u većoj ili manjoj mjeri i danas angažirani na javnim poslovima. Kako ni politička vlast od samoga početka stjecanja nezavisnosti nije željela potezati problem lustracije, promičući, po našem mišljenju ispravnu ideju pomirdbe unutar hrvatskog naroda, nije bilo posebna razloga ni povoda objaviti popis suradnika u mreži nekadašnjih jugoslavenskih tajnih službi. Vrijeme je, međutim, pokazalo da je problem samo potisnut, ne i adaktiran s moralno-političkim vrjednosnim ocjenama. U tako nepročišćenoj Hrvatskoj s vremena na vrijeme pokreću se rasprave o tome tko jest, a tko nije radio za tajnu službu bivše države, a to se redovito događa uslijed međusobnih privatnih obračuna pojedinaca i interferencije njihovih političkih ili radnih ambicija. Nedavno je glavni bivši urednik HTV-a iz razdoblja 1991 i 1992. godine, izjavio kako ima popis novinara koji su radili za Udbu, a koji su, kako je rekao,i danas aktivni na državnoj televiziji i u drugim medijskim kućama. Marčinko nije popis objavio. Nakon istupa koji je izazvao pravu buru u hrvatskoj javnosti, naglo je zašutio i prestao davati izjave za javnost, kao što odbija objaviti obećani popis hrvatskih novinara i Udbinih suradnika. Mi smo se ovog puta odlučili objaviti dokument s popisom Udbinih suradnika, među kojima ima i danas aktivnih i poznatih novinara, ali bivših i sadašnjih vrlo poznatih političara. Pritom, Hrvatski list ni u kom slučaju ne želi objavom popisa potaknuti ni proizvesti linč osoba koje je obavještavna zajednica navela da su bili suradnici tajnih službi propale države. Isto tako Hrvatski list objavom ove "Suradničke mreže" ne jamči istinitost podataka navedenih u njoj. Mi samo jamčimo da objavljeni dokument potječe iz hrvatskih sigurnosnih službi iz 1997. godine. Po našim nepotvrđenim spoznajama rekonstrukciju suradničke mreže sačinio je Josip Perković, koji je i sam bio šef Udbe na području Hrvatske za vrijeme Jugoslavije, a početkom rata je "prešao na hrvatsku stranu". Perković je najvjerojatnije 1997. godine na zahtjev obavještajne zajednice izradio dokument u kojemu je naveo osobe za koje je znao da su unutar Udbine suradničke mreže. Poznato nam je i to da je ovaj tajni dokument bio i kasnije pronađen prilikom pretresa stana Miroslava Šeparovića koji je jedno vrijeme bio šef obavještajne zajednice u Hrvatskoj. Dakle Hrvatski se list objavom popisa označenih "suradnika" Udbe ne zauzima ni za kakav revanšizam prema tim osobama niti ih želi moralno ili politički diskvalificirati ili ekskomunicirati, posebice i zbog činjenice da je informativna razina suradnje sa zloglasnim jugoslavenskim službama odavno izgubila znaćenje kaznenog djela, a još više zbog mogućnosti da su neki pojedinci bili registrirani kao suradnici mimo njihova znanja, a samo na osnovu jednog ili više razgovora te da su u Udbinim dosjeima dobili i kodno ime bez svoga znanja. No, držimo da javnost ima pravo znati da postoji dokument hrvatskih sigurnosnih službi s naznačenim imenima Udbine suradničke mreže u Hrvatskoj. A kad je riječ o samim novinarima potrebno je samo podsjetiti da je nedavno i Hrvatsko novinarsko drtuštvo, uz ostalo, istaknulo kako za bilo kojeg novinara niej časno surađivati s bilo kojom tajnom službom, jugoslavenskom ili hrvatskom. Udba je u Hrvatskoj godišnje koristila 2.000 suradnika U tajnom dokumentu "Suradnička mreža...navodi se da u suradničku mrežu spadaju osobe koje su bile suradnici i operativne veze, a za "glavni princip zasnivanja suradnje navodila se dragovoljnost motivirana domoljubljem i humanizmom (socijalistička svijest). Tek su izuzetno, zbog siguronosnih ili operastivnih razloga, suradnja mogla zasnivati na materijalnom i drugom interesu ili na kompromitirajućem materijalu." " Suradnik je bio definiran kao osoba koja svjesno, tajno, organizirano i kontinuirano prikuplja podatke i obavjestenja ili izvršava druge zadatke za potrebe Službe...", kaže se u dokumentu pod nazivom " Suradnička mreža". U nastavku se potanko objašnjava što je bila zadaća suradnika. Uz ostalo: prikupljanje podataka i obavještenja o odredjenoj obavještajnoj, terorističkoj ili protuustavnoj djelatnosti, kao i podatke i obavještenja od značaja za sigurnost i međunarodne, gospodarske i druge interese SFRJ, neposredno učestvovanje u operativnim operacijama, operativnim i dvojnim kombinacijama, plasiranje pripremljenih informacija i dezinformacija, uloga veznika ili rezidenta za drzanje na vezi drugih suradnika, učestvovanje u tajnom praćenju i osmatranju..." Suradnici su kategorizirani, stoji nadalje u "suradničkoj mreži kao suradnici obavjkeštajci, suradnici rezidenti, suradnici dvojnici,suradnici baza, suradnici u razvoju. SDS, odnosno Udba angažirala je suradnike i na prostoru SFRJ i u inozemstvu, te je bila dužna suradniku i operativnoj mreži pružiti pravnu ili svaku drugu pomoć, isplačivati i dogovorenu materijalnu naknadu, ako je suradnik motiviran materijalnim motivma. U posebnom poglavlju pod nazivom "Stanje u Hrvatskoj" ističe se, da je Služba između 1980. i 1990. godine godišnje koristila oko 2.000 suradnika i operativnih veza po svim linijama rada (u ovaj broj nije uračunata suradnička mreža obrambenmih priprema i osiguiranja osoba i objekata.) Dodaje se da je tijekom svake godine dolazilo do fluktuacije suradničke mreže, tj. jedan dio mreže je brisan, ali su s druge strane angažirane, nove osobe za suradnju. Na kraju opisnog dijela suradničke mreže navodi se, da su se suradnički dosjei nalazili u Centrima SDS odnosno kod operativnih djelatnika, koji su suradnike držali na vezi. "Postala je obveza da se dosjei suradmika sa kojima je prekinuta suradnja sređeni dostave sjedištu Službe radi odlaganja u dokumentaciju. Međutim ova obveza nije dosljedno poštovana. Tek je 1990. godine izvršena djelomična analiza deregistrirane suradničke mreže o čemu postoji i mikrofilmski zapis u V odjelu SZUP-a" Na samom kraju:" temeljem nama poznatih podataka u suradničkom odnosu s a SDS RSUP-a SRH bile su slijedeće osobe: " ==================================== Inoslav Bešker - Olivier, Centar Zagreb, vjerske zajednice Ante Lentić -"Jakov" i "Živko", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika Obrad Kosovac Mirjana Rakić - "Lora", centar zagreb, kontraobavještajna problematika Zvonko Varošanec - "Pan", centar Zagreb, unutarnja problematika Ante Kesić - "Pajo", centar Zagreb, unutarnja problematika Žarko Modrić - sportski trener i novinar, "Bole", centar Zagreb, kontrasobavještajna problematika Mario Profaca - "Sokrat", centar Zagreb, hrvatski nacionalizam i kontraobavještajna problematika Zvonko Zmazek - "Orao", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika Željko Brichta - "Javor", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika Petar Brečić - "Ivo" , centar Zagreb, unutarnja problematika Dražen Delać- "Mladen", centar Zagreb, unutarnja problematika Drago Šubić - "Volonter", centar Zagreb, unutarnja problematika Mladen Pleše - centar Zagreb Tomislav Jakić - "Jantar", centar Zagreb, unutarnja i kontraobavještajna problematika Dubravko Grakalić - "Lenon", centar Zagreb, unutarnja problematika Vladimir Funić - "Sportaš", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika Josip Marotti - "Ares", centar Zagreb, unutarnja problematika Ljerka Njerš - Miroslav Većenaj - "Željko", centar Zagreb Dalibor dr. Brozović - "Forum", centar Split, unutarnja problematika Branko dr Bošnjak - "Vrtlar" i "Parker", centar Zagreb, unutarnja problematika Josip Ivičević Bakulić - "Zona", centar Zagreb, unutarnja problematika Goran Beus - "Odisej", centar Split i zagreb Dr Mladen Zvonarević - "Denis" i njegova supruga "Avican" Borka dr. Božić - "Bobo", centar Sisak, unutarnja problematika Branimir Podhratski - "Kant", centar Zagreb, unutarnja problematika Josip Malić - "Pedagog", direktor Školske knjige, centar Zagreb Dubravko Kuštrak -"Elektron", centar Zagreb, unutarnja problematika Ante dr Franić - "Tin", "Dizdar", centar Split, unutarnja problematika Ivan dr Cesar -"Branko",centar Zagreb, unutarnja i vanjska problematika Ivan Vekić - "Srećko", centar Osijek unutarnja problematika, (bivši ministar UP) Vladimir Šeks - "Kolega" i još neki pseudonimi, suradnja se odvijala kroz seriju informativnih razgovora, centar Osijek, Zlatko Kramarić - "Tom" centar Osijek, unutarnja problematika Hidajet Bišćević - "Luks", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika Srđan Vrcan - "Časlav", centar Split, unutarnja problematika Dragutin Lipert - unutarnja problematika Ivica Maštruko - "Katolik", imao vaše pseudonima, centar Split, unutarnja problematika, Đuro Miladin -" Vlaho", centar Zagreb, unutarnja problematika Vladimir Ivković - "Nestor", centar Zagreb, unutarnja problematika (odvjetnik) Nikola Vučetić - "Bodul", centar Zagreb, (odvjetnik) Ivan Vukić - "Grgur", centar Rijeka, unutarnja problematika Berislav Jandrić - "Faruk", centar Zagreb, unutarnja, problematika Ivo Gugić - sjedište službe, ubijeni biskup iz Kotora Šefko OmerbaŠić - centar Zagreb Mustafa Cerić - "Vezir", centar Zagreb, unutarnja problematika Petar Olujić - "Aco", svećenik SPC, centar Sisak Luka Vincetić - "Vinko", svećenik RKC,centar Osijek Vergilijo Bilić - "Zmorac", centar Split Vladimir Švenda - "Adam", svećenik RKC, centar Bjelovar Josip Rački - "Stolar", svećenik RKC,centar Osijek Stjepan Karalić - "Štef', svećenik RKC, centar Osijek Ivan Dotur - "Cezar", svećenik RKC, centar Split Tomislav Tenšek - "Morlak", svećenik RKC, centar Zagreb Mirko Bingula - "Miloš", centar Osijek, RKC, Mile Perenčević - "Lađa", svećenik SPC, centar Karlovac Dušan Kulundžić - "Rodo", svećenik SPC, centar Osijek Marinko Zadro - "Ero", centar Zagreb, RKC, Branko Belec - "Denis", centar Bjelovar, RKC Josip Fruk - "Grenadir",centar Zagreb, RKC, Mirko Kemiveš ~ "Mario", svećenik RKC, centar Varaždin Teodor Katić - "Nikola", centar Osijek, SPC Aleksa Kuđeljić - "Jovan", centar Osijek, SPC Ivan Keđo - "Ciko", centar Split, unutarnja problematika Krunoslav Šuto - "Luj", centar Zagreb, unutarnja problematika Lovrenko Aljinović - "Jozo", centar Split, unutarnja problematika Nedjeljko Mađarac - "Denis", centar Osijek, unutarnja problematika Slavko Borojević - "Vuk", centar Osijek, unutarnja problematika Branka Majstorović-Blažević - "Vuka", centar Osijek, unutarnja problematika Špika - "Lord", centar Osijek, kontraobavještajna problematika (bivši dir. IPK) Pavo Božićević - "Slavonac", centar Osijek, unutarnja problematika Zef Daka - "Davor", centar Zagreb, unutarnja problematika Veap Kurtiši - "Kiš", centar Zagreb, unutarnja problematika Jovica Balać - "Zrmanja", centar Split, unutarnja problematika Nikola Krišto - "Bokser", centar Zagreb Zlatko Lagundžija - "Mostarac", centar Osijek, KP dom Đuro Balataj - "Vule", centar Zagreb, KP dom Frano Marunica - "Dover", centar Zagreb, sve problematike Vinko Gadža - "Graničar", centar Split, unutarnja problematika Martin Matica - "Tin", centar Zagreb, unutarnja i kontraob. problematika Mile Alilović - "Ero", centar Split, kontraob. problematika Ivo Rudenjak - "Adria", centar Split, kontraob. problematika Milo Đivanović - "Jagel", centar Rijeka, kontraob. problematika Mihajlo Karadžić - "Filozof", centar Zagreb, preventivni rad (carinik) Branko Mraović - "Viktorija", centar Zagreb, unutarnja problematika Ivan Očak - "Knjaz", centar Zagreb, kontraob. problematika Višnja Karlovčan - "Vasja", centar Zagreb, kontraob. problematika Josip Krušec - "Dino", centar Zagreb, kontraob. problematika Dr. Žarko Dolinar - centar Zagreb, emigracija (Švic.) Ivan Cerovac - "Putnik", centar Zagreb, emigracija (prekid krajem 80-tih) (Nj) Boris Lukšić - "Dejan", centar Split, emigracija (Nj) Zvonko Butković "Crni", centar Osijek, emigracija (Nj) Ivo Šimunović - "Oskar", II odjel, emigracija (Nj) Antun Krpeljević - "Vladimir", centar Split, emigracija (F) Mato Hajduk - "Kemo", centar Zagreb, emigracija (Nj) Dinko Jukić - "Širme", centar Split, emigracija (F) Ivan Jukić - "Đorđe", centar Split, emigracija, (F) Ivan Erceg - "Andro", centar Split, emigracija (Nj) Neven Baričević - "Marko", centar Split, emigracija, (F) Dinko Galić - " Budo", centar Split, emigracija (Šved.) Zdravko Majer - "Borac", centar Osijek, emigracija (Austral.) Željko Majer - "Crveni", centar Osijek, emigracija (Nj) Željko Duvnjak - "Žak", centar Osijek, emigracija (Švic.) - Dragomir Brzović - "Šuica", centar Zagreb,emigracija Ante Lubina - "Joško", centar Split, emigracija (USA) Vladimir Cerovečki - "Bojan", centar Zagreb, emigracija RudolfKranjec - "Primo",centar Zagreb, emigracija (Nj) Vladimir Mikac - "Neno", centar Bjelovar, emigracija Petar Dabelić - "Meki", centar Zagreb, emigracija Ante Kovač - "Ivan", centar Split, emigracija (Austral.) Zlatko Bojić - "Poksa", centar Osijek, emigracija (Nj) Katica Krišto - "Anita", centar Osijek, emigracija Branko Sklepić - "Jerko", centar Zagreb, emigracija Ljerka Kruhek - "Zelinka", centar Zagreb, emigracija Pero Marjanović - "Laufer", centar Osijek, emigracija Dušanka Lijić - centar Osijek, emigracija (F) Anđa Lazić - "Dinarka",centar Split, čet. emigracija Ivo Jolić - centar Zagreb, emigracija (USA) Jere Panđić - "Stric", centar Split, emigraacija (Nj) Jure Žižić - "Miloš", centar Split,emigracija (F) Krunoslav Prates - "Stiv", II odjel, emigracija, (Nj) Jure Knezović - "Majk", centar Zagreb,emigracija (Nj) Ivica Čemerić - centar Zagreb,emigracija (Nj), suradnja prekinuta zgog izdaje njemačkoj službi Ivica Kolonić- "Kec", centar Bjelovar, emigracija (nj), suradnja prekinuta zbog izdaje njemačkoj službi Mato Šarčević - centar Rijeka, emigracija, (Nj), suradnja prekinuta radi izdaje njemačkoj službi Milan Buškain-Gagarin - "Knez", centar Split, emigracija (NJ), prekinuto radi izdaje njemačkoj službi IvoČudina - "Crni", centar Zagreb, emigracija (Nj), Miroslav Škrinjarić - "Pjesnik", centar Zagreb, emigracija (Nj) Stjepan Mesek - "Dubravko", centar Zagreb, emigracija (Nj) Ivan Buljan - "Iko", centar Split, emigracija Mato Andrić - "Mali", centar Osijek, emigracija (Nj) Marko Markovac - "Stribor", centar Osijek, emigracija (Šved) Branko Zovko - "Spačva", centar Osijek,emigracija Jozef Miler - "Hamilton", centar Osijek, emigracija (NJ) Stanislav Milošić Geza -"Pisac" centar Osijek, emigracija (NJ) umro Žaja (rođaci) - Gamischpartenkirchen (Nj), jedan na vezi sluzžbe u Hrvatskoj, jedan kao konobar radio u Kelnu i bio dobar s Ledićem - na vezi Srpskoj službi Jurić - centar Zagreb, emigracija (Nj), raniji vlasnik bistroa "Kivi" Jasmina Kalinić - "Doxa", centar Zagreb Slobodan Delić - "Ujak", centar Osijek, čet. emigracija (USA) |
DO VIĐENJA NA TRGU MARŠALA TITA
|
Najnovija istraživanja pokazuju da se nadomak Maribora nalazi najveće grobnica ratnih zarobljenika iz svibnja 1945., među kojima su Hrvati nesumnjivo najbrojniji. Koliko je žrtava tu smaknuto bez ikakva suđenja, zasad je moguće tek procjenivati, pa valja pričekati savjesnu znanstvenu obradu. Tko će to s hrvatske strane raditi, ne zna se. Saborska Komisija za istraživanje žrtava rata i poraća ukinuta je, s obrazloženjem da će se stvar povjeriti Hrvatskom institutu za povijest, a onda tom institutu nisu za tu svrhu odobrena ni sredstva, niti mu je omugućeno zapošljavanje novih ljudi. JOSIP BROZ No, slovenski povjesničar dr. Mitja Ferenc, ujedno član Komisije slovenske vlade za istraživanje masovnih grobnica, ne ostavlja nikakve dvojbe o tome, da broj zasad otkrivenih kostura upućuje nedvojbeno na to, da se zločin tih razmjera nije mogao dogoditi bez znanja i naloga najvišega jugoslavenskog političkog vrha, na čelu s Josipom Brozom. MARŠAL TITO Onima koji se ne svrstaju u apologete Titove Jugoslavije takvo što zapravo nije ni trebalo govoriti, jer su znali da su opseg i sustavnost partizanskih zločina - i prije Tezna i nakon njega - jasan dokaz, da je "drug Tito znao". A kako će se prema svemu postaviti hrvatska javnost i hrvatska vlada, treba tek vidjeti. U međuvremenu će predsjednik Mesić i premijer Sanader oštro otkloniti svaku pomisao da se vrati izvorno ime najljepšem zagrebačkom trgu, onomu koji nosi Titovo ime . I to baš ime "maršala Tita", vojnog zapovjednika vojske koja je pobila toliko Hrvata. |
NACIONALIZAM
|
Nacionalizam je svijest o postojanju nacije ljudske zajednice koju povezuje isto etničko porijeklo iz čega slijedi zajednička povijest zajednički književni jezik, političke kulturne i gospodarske institucije te koja u očima promatrača izvan te zajednice izgleda vrlo homogena sastavljena od ljudi koji posjeduju gotovo identične bilo tjelesne bilo duhovne karakteristike. Nacionalizam je osječaj nacionalne posebnosti koji teži uspostavi nacionalne države i njenom očuvanju kao okviru koji tu posebnost štiti i goji. Nacionalizam je prirodan osječaj u pripadnika nacije a nedostaje samo u onih ljudi čiji se kulturni gospodarski ili politički interesi odnosno etničko porijeklo nalaze izvan zajednice u kojoj žive. Poruka TUMAČENJE RASNIH ZAKONSKIH ODREDBI Rasa je skup ljudi koji se podudaraju u bitnim nasljednim svojstvima. Duhovna bit naroda je dakle uglavnom funkcija njegove rasne građe. Rasno tuđi elementi ne smiju se uplitati u pitanja upravljanja naroda i promicanja narodne kulture jer če djelovati razorno i skretati život narodnom stranim i protivno njegovoj tradiciji i duhovnosti. Rasne zakone ne diktira rasističko omalovažavanje i prezir drugih tuđih naroda nego samo volja našeg naroda da bude i na kulturnom i na privrednom polju vračen sam sebi i da se prema svojoj duhovnosti dalje razvija i usavršava. Zakonske rasne odredbe samo su izraz težnje da Država Hrvatska njena sudbina duhovna i gospodarska kultura bude upravljena u duhu narodnom i na isključivu dobrobit Hrvatskog Naroda. TUMAČENJE RASNIH ZAKONSKIH ODREDBI II. Narod koji želi sačuvati svoj narodni individualitet ne može dati osobama tuđima po rasi ista ona prava koja daje osobama koje su jednake porijeklom i rasnom strukturom. Arijskom narodu može se asimilirati samo pripadnik drugog arijskog naroda jer mu je po rasi i duhovnosti istovjetan. Na izgrađivanju samoniklih kulturnih dobara naroda mogu uspješno surađivati samo pripadnici rasne zajednice koji sačinjavaju narod. Narod je skup ljudi sa zajedničkom tradicijom zajedničkim duhovnim dobrima i voljom za zajedničkim promicanjem tih dobara. Time što značenje rase dolazi do izražaja u zakonu o državljanstvu fiksirano je jednom zauvjek da je Nezavisna Država Hrvatska nacionalna država i da samo Arijci imaju pravo da u njoj zauzimaju odgovorne položaje i da ravnaju njezinom sudbinom. TUMAČENJE RASNIH ZAKONSKIH ODREDBI III. Postoji na pr. nordijski rasizam koji nordijsku rasu uzdiže i prikazuje kao jedino pozvanu da vlada svijetom.Ali o tom nordijskom rasizmu nema u njemačkim rasnim zakonima ni truna.Ti zakoni idu samo za time da spriječe da jedna njemačkom narodu tuđa rasna manjina djeluje na narod dekstrutivno i da svojata za sebe vodstvo u kulturi i privredi. Pravi rasizam je razvijen samo kod židova.Njihove vjerske knjige koje su ujedno i temelj njihovog nacionalnog života označuju židove kao od boga izabrani narod kojemu će biti podvrgnuti svi ostali narodi. Posljedica takvog životnog naziranja je omalovažavanje i uzdizanje iznad drugih rasa i njihovo iskorištavanje. IVAN FUMIĆ O g. Ivanu Fumiću nisam našao nikakve podatke a ima i tajni telefonski broj.Znadem samo da se smatra glavnim antifašistom i to sigurno od 22. VI.1941. kad je Hitler napao Staljina.Neznam je li i on bio u Sisačkom partizanskom odredu koji je formiran te večeri po očitom nalogu iz Moskve i več sutradan krenuo u diverziju pod parolom ho-ruk hrvatska prugo. No vjeerojatno se držao partizanskih stihova koje sam sa zaprepaštenjem slušao.:Ja i kapa od tri roga borimo se protiv Boga protiv popa i oltara i časnih sestara.Očito je da u tim stihovima nema antifašizma nego samo komunistički ateizam i bespoštedna borba protiv vjere i vjernika naročito intelektualaca i protiv predstavnika crkve. USTAŠTVO Ustaštvo,kao vječni plamen hrvatstva,čuvar je hrvatskih granica,hrvatskih ognjišta i svih narodnih hrvatskih svetinja.Ustaštvo je i jamac reda i rada ustaštvo uvodi u život dužnost,rad,poslušnost i odgovornost.Hrvatska mora biti sretna a u njoj cijeli hrvatski narod a da se to postigne treba svaki pojedinac u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u svom javnom i posebničkom životu primjeniti Ustaška načela,kao temeljni zakon Nezavisne Države Hrvatske. Kad se to bude postignulo a to se mora postiči,onda če hrvatski narod zaista živjeti sretno i zadovoljno a Nezavisna Država Hrvatska bit će država reda,rada,dužnosti i odgovornosti.Uvjereni smo da če i sve ono što još nije moglo bit dovedeno u red,u najskorije vrijeme biti uređeno.Za to jamče ustaše. NACIONALIZAM II. Odvajanjem od Beograda gdje više nisu nalazile zadovoljavajučih interesa, stare strukture potražile su nove gospodare a slobodna i neovisna Hrvatska postala je prijelazno stanje do utapanja u Europsku uniju.Kult Nezavisne Države Hrvatske,njenih vođa i mučenika,potrebno je ponovno potisnuti u intimu a neposlušnima ponoviti da Hrvatska nit je bila nezavisna,nit država,nit hrvatska,nego institucionalizirani zločinaćki poduhvat u čiju su se službu stavile najmračnije ljudske strasti. Istovremeno se prezentira idealni Hrvat 21.stolječa,a maneken korišten u te svrhe jest Srbin rodom,domovinom Hrvat,Amerikanac prebivalištem,građanin svijeta i multinacionalni izumitelj,Nlkola Tesla. DAR BOŽJI Ne tražimo za svoju žrtvu ni hvalu ni nagradu jer je ljiubav prema Domu i Narodu dar Božji kojim nisu obdareni svi. Bože,hvala Ti ,na daru tome. JASENOVAC I Jasenovac,Trojanski konj iz čije šuplje utrobe puzi hrvatska zla kob,ovih je dana obnovio svoju aktivnost.Organiziraju se seminari za nastavnike povijesti s temom unčikovitog podučavanja o zločinačkom karakteru Nezavisne Države Hrvatske i o holokaustu,dječje i školske ekskurzije te školske radionice.Ravnateljica Spomen područja povijesničarka umjetnosti Nataša Jovičić uz financijsku i organizacijsku pomoć Muzeja holokausta iz Washingtona,Muzeja Aushwitz,izraelskog muzeja Yad Vashem i hrvatske vlade,priprema nov moderan multimedijski postav.U tome joj pomaže povjesničarka Hrvatskog povijesnog muzeja,Nataša Mataušić,koja je prošlog mjeseca u prostoru Glipoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,organizirala izložbu fotografija nastalih za vrijeme Drugog svijetskog rata na prostoru Nezavisne Države Hrvatske pod nazivom Negativ/Pozitiv, povodom 60.obljetnice pobjede antifašizma. Izložba je postavljena na krivotvorini,da razlog uspostave Nezavisne Države Hrvatske nije bio težnja hrvatskog naroda za vlastitom državom,nego puka institucionalizacija rasnih,nacionalnih i političkih progona.Dosljedno tomu,izložba je na stajalištu da ni partizanska pobuna nije uvjetovana težnjom komunista za osvajanje vlasti i rušenjem hrvatske države,nego je nastala kao puka reakcija na ustaške zločine. USTAŠKI POKRET PREMA ŽIDOVIMA Odnos Ustaškog pokreta prema Židovima nedvosmisleno je razjasnio Budak kada je izdajuči tjednik Hrvatski narod u lipnju 1939 napisao:Tjednik Hrvatski narod nije i neče biti antisemitsko glasilo ali isto tako ne će nikada voditi ničiju pa ni židovsku nego samo hrvatsku narodnu politiku.Mislim,da je ovo posve jasno i da mora zadovoljiti svakoga Židova. ANTISEMITIZAM Dakle,izuzevši antisemitizam koji mu je bio nametnut za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske Ustaški pokret nije imao ni jedne dodirne točke s fašizmom i nacionalsocijalizmom. STEPINAC Cijelim Stepinčevim dnevnikom rasute su misli da su komunizam,nacionalsocijalizam,fašizam,liberalizam i masonerija zlo za čovječanstvo. USTAŠKI POKRET Već je navedeno da je Stepinac bio odlučan protivnik nacionalsocijalizma,ali i fašizma.Kako je Ustaški pokret sticajem povijesnih okolnosti pogotovo za vrijeme Drugog svijetskog rata dolazio u tješnji dodir s tim pokretima njegovi mu protivnici pripisuju fašističko a ponekad i nacionalsocijalističko obilježje.Stoga je nužno raspraviti jesu li opravdana takva etiketiranja.Time se ujedno pomaže što boljemu rasvjetljavanju lika bl.Alojza Stepinca. N.D.H Kada je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska protiv nje je stalno sve do njezina sloma vođen totalni rat za njezino rušenje.Taj totalni rat vođen je iznutra i izvana upotrebom svih mogućih sredstava od strane brojnih protivnika hrvatske državne nezavisnosti.Stoga je Ustaški pokret svoje djelovanje morao prilagođavati borbi za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske u prvome razdoblju a u drugome borbi za njezinu obranu od posvemašnjeg uništenja.Dakle mnogi njeni politički postupci ,politička stajališta pa i sama organizacija državne vlasti posljedica su potrebe za preživljavanjem, a ne plod neke smišljene političke ideologije koju je on tobože zastupao. ANTIJUDEIZAM Već na početku treba naglasiti da svaki antisemitizam ili antijudeizam nije nužno i rasizam.Elementarna dužnost Židova je bila solidalizirati sa patnjama i opravdanim težnjama hrvatskog naroda među kojim su živjeli i svoj kruh zarađivali.U to vrijeme tek oko petnaest posto židova bili su tzv.asimilanti deklarirajuči se hrvatima ili jugoslavenima a ostalih njih oko osamdeset pet posto bili su pristaše cionizma dakle židovskog nacionalizma. Da bi se što više iskazala ljubav i poštovanje prema dinastiji Krađorđevića.Savezno vijeće Saveza cionista Kraljevine Srba,Hrvata i slovenaca zaključilo je početkom prosinca 1927.da se u čast kralju Petru I. u Palestini zasadi Šuma Kralja Petra Velikog Oslobodioca.A u prosincu 1934.Savez cionista je odlučio da se zbog istih razloga također u Palestini ali u blizini sagradi Gora Kralja Aleksandra I.Ujedinitelja.No,bitno je drukčiji odnos prema onim Židovima koji su radili i borili se u korist hrvatskoga naroda i zbog toga stradavali.To se naročito misli na poznate pravaške političke prvake dr.Josipa Franka,dr.Ivicu Franka,i dr.Aleksandra Sascha-Petrovića koje u časopisu Židov nazivaju izdajicama odnosno osobama poznatim po zlu. USTAŠTVO Za razliku od fašizma i nacionalsocijalizma,Ustaški se pokret prije 10.travnja 1941.nikada nije deklarirao ni kao autoritaran ni kao totalitaran.U Ustaškim načelima tomu temeljnom ustaškom programatskom dokumentu,nema ni traga niti bilo kakvoj ideologiji.Nema ga ni u Ustavu Ustaše hrvatskog oslobodilčkog pokreta ni u ustaškom promidžbenim člancima ili spisima.Štoviše,iznoseči samo jedan jedini politički cilj i usredotočije se isključivo na nj,a to je uspostava hrvatske državne nezavisnosti i njezina obrana,kada bude uspostavljena svi ti dokumenti su već samim time po svom sadržaju negacija totalitarizma. DRŽAVNA NEZAVISNOST JEDINI CILJ Erih Lisak glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost,izjavio je da je Pavelić uvjek bio dosljedan u najvažnijoj točki ustaških načela,koja kaže da hrvatski narod ima apsolutno pravo na svoju samostalnu i nezavisnu državu,i od toga nije nikada odustao.Da li sa Njemačkom ili Engleskom,da li autoritativna ili demokratska,to je sve jedno. TOTALITARIZAM Značajka je totalitarizma da vlast nastoji podpuno ovladati ljudskom ličnošču pa čini različite pritiske izravno ili neizravno,na ljude,da stupe u jedino dopuštenu političku stranku,kako bi ih lakše mogla nadzirati.Ustaški pokret nije tako postupao. POZITIVAN ODNOS PREMA VJERI Nacionalsocijalistički rasizam nije se mogao miriti sa naukom katoličke crkve,ni s krščanstvom opčenito,držeći ga tvorevinom židovstva,pa je udarao na same njezine temelje.Vrijeđalo se je Isusa Krista,zagovaralo osnivanje Njemačke crkve,vračanje na starogermansku religiju i panteizam,ugrožavala se je sloboda vjere,a umjesto toga se je snagom državne vlasti širio nacionalsocijalizam u školama.Crkva se je tome suprostavljala pa su mnogi svečenici bili zatvarani,protjerivani sa svojih župa a neki su završili i u sabirnim logorima.Nasuprot svemu tomu Ustaški pokret je imao vrlo pozitivan odnos prema vjeri u Boga.Za nj je vjera temelj čudoređnog života bez čega nema napradka ni narodima ni državama. RIJEŠAVAJNE IDEOLOŠKIH PITANJA Pa i danas u ustavima mnogih država Hrvatske,Slovenije,Poljske,Češke,Njemačke,Finske itd postoje odredbe o ograničavanju ljudskih prava i sloboda u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti državne nezavisnosti.To neminovno vodi k jaćanju izvršne vlasti i k autoritarizmu.Prije svoga odlaska u emigraciju Pavelić nije pokazivao,a pogotovo se nije na njih pozivao,autoritarne tendencije u svomu političkom djelovanju.Bilo je upravo obratno.U programu Hrvatske stranke prava od 1. ožujka 1919. kojega je on kako je več navedeno suautor,stoji da je hrvatska država republikanska jer je demokratska,pa se zahtjeva za hrvatsku državu reprenzentativno demokratsko pučko-republikansko uređenje,da vlast u hrvatskoj državi vrši narod po svojim zastupnicima putem Sabora izabranog temeljem opčeg,jednakog,tajnog i proporcialnog prava glasa...To je čisti sustav parlamentarne demokracije.Protiv njega se on ni u emigraciji nikada nije izjasnio.Postoje dokazi,da je Pavelić svoju zakonodavnu djelatnost držao privremenim rješenjem. ODNOS PREMA VJERI Iako je izgledalo da su Italija Lateranskim ugovorom 1929. a Njemačka konkordatom zaključenim 20.srpnja 1933. uredile svoje odnose sa Sv.Stolicom i osigirale slobodu vjere katolicima,ubrzo je među njima došlo do sukoba.Autoritarni i totalitarni režimi u tim državama u skladu sa svojom naravi,nisu mogli dopustiti djelovanje katoličkih društava,koja ne bi bila podvrgnuta njihovoj vlasti.U Italiji su nastali progoni članova katoličke akcije kojoj je bila svrha obnova kat. života pojedinca i društva,osiguranje prava crkve i provođenje vjersko-moralnih načela i vrijednosti u društvenom kulturnom i civilnom životu.U Njemačkoj je stanje bilo još i gore.Takav odnos prema Katoličkoj crkvi papa Pio XI.osudio je u svojim enciklikama. Enciklikom Non abiamo bisogno od 29.lipnja 1931,osudio je progon Katoličke akcije,obožavanje države i totalitarizam u Italiji.U encikliki pak Mit brennen der sorge donesenom 14.ožujka 1937.predmet osude bili su rasizam i ostala protukrščanska učenja nacionalsocijalizma. IVO I SLAVKO GOLDSTEIN Ivi i Slavku Goldsteinu omiljena je tema o ustašama zločincima i o zločinačkoj tvorevini N.D.H koja je za Ivu zemlja noža.Ne razmatraju uzročno- posljedične sveze ni povijesne okolnosti,već na temelju nesretnih i tragičnih ratnih događanja donose generalni zaključak.Njihove optužbe sluganski podupiru i neki na ovim stranicama. USTAŠKI POKRET Ustaški pokret i Nezavisna Država Hrvatska mlinski su kamen koji sustavno u pravilnim vremenskom razmacima vješaju o vrat Hrvatima neskloni pojedinci i skupine,dobro organizirani i vođeni iz istog centra.Nažalost za ovakav svoj rad dobro su plačeni iz državnog proračuna novcem hrvatskih poreznih obveznika.Morbidno,zar ne?Za njih su ustaše zločinci a N.D.H zločinačka tvorevina a kako su iznjedreni iz hrvatskog naroda onda su po tome i Hrvati genocidan i mrziteljski narod koji ne trpi strance u svojoj sredini.Je li to baš tako?Ne,nije. NARODNE SKUPINE S obzirom na brojnost Hrvata i veličinu Hrvatske,malo će se naći država u kojima ima tako puno narodnih skupina kao u Hrvatskoj u kojima stranci uživaju ista prava kao Hrvati a u pojedinim povijesnim razdobljima i veća. Izjednačeni u pravima s Hrvatima žive Talijani,Austrijanci,Nijemci,Česi Slovaci,Mađari,Rusini,Bošnjaci,Albanci,Makedonci,Židovi,Romi i Srbi večinom nastali od pravoslavnih Vlaha. Kako to da brojni ovi narodi dođoše živjeti u Hrvatsku kad smo mi Hrvati tako nesnošljiv narod?Na ovo pitanje naravno ne daje se odgovor.Na hrvatsko gostoprimstvo neki od ovih narodnih skupina odgovoriše nasiljem nastojeći pojedine dijelove Hrvatske pripojiti svojim matičnim zemljama. Od nakane nisu odustali ni danas samo to sada rade na prikriven,pokvaren i lukaviji način.Kada ih u tome osujetimo nabacuju se na nas optužbama među inima da smo zločinački i fobičan narod,da tako otklone pažnju na sebe i da se mi lakovjerni Hrvati zabavimo sami sobom u nastojanju da otklonimo ove besmislene potvore i laži. USTAŠKI SUD U Gospiću u Žabičkoj ulici dvojica ustaša Frković iz Ličkog Novog i Pavletić iz Ličkog Osika ubili su iz koristoljublja dvije starice,Srpkinje,sestre Lemaić. Uhičeni su i osuđeni na smrt vješanjem.Na gospičkoj tržnici koju Gospičani zovu placa trebali su biti obješeni.Vješala su bila postavljena a oni privedeni iz gospičkog zatvora.Njihova se postrojba pobunila pa su da se spriječe nemir vračeni natrag u zatvor,gdje su obješeni.Nekoliko dana su bili izloženi na Logorištu,u ratu zrakoplovno odredište,kraj Gospića kao opomena puku što će se dogoditi svakom tko prekrši zakon. Ako je ustaška organizacija bila zločinačka a N.D.H zločinačka tvorevina,kako to da se odlukom ustaškog suda i po ustaškom zakonu vješaju dvojica ustaša koji su ubili dvije starice Srpkinje? GOLOOTOČKI ZAVJET ZAGREBU Hrvatski nacionalisti nikad nisu dvojili gdje je srčika nacionalizma jer je Zagreb bio i ostao mjesto za koje vrijedi ona ko pčele misli oko tebe lete kako je početkom prošlog stoljeća pisao Matoš.I uvijek su Hrvatska i Zagreb bili sinonimi.Golootočki zatvorenici koji su robijali za Hrvatsku a koje sam poznavao listom su se zaklinjali da će prije dolaska kući navratiti u Zagreb te na taj način zakletvu pretvoriti u zavjet kojeg treba ispuniti. Odredišta koja treba pohoditi bila su Kaptol s prvostolnicom,Šestine i grob Ante Starčevića,te mjesto na Trgu gdje je spomenik banu Josipu Jelačiću.Golootočani taj su zavjet ispunili. ODBAČENA RASISTIČKA DOKTRINA U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je izričito odbacivan rasizam.Odbacila ga je i Hrvatska enciklopedija kao nedvojbeno najmjerodavniji glas hrvatske znanosti.U njoj je godine 1942.vrlo jasno i određeno izneseno stajalište da su rasne teorije protivne znanosti. ODBAČENA RASISTIČKA DOKTRINA II. Na temelju 11.točke Ustaških načela prema kojoj u hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi ne smije odlučivati nitko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda svim tim tvrdnjama prigovaraju pojedini kritičari Ustaškog pokreta karakterizirajuči ga rasističkim,dakle da je imao i izgrađenu doktrinu o pojmu narod.No takvi su prigovori potpuno neosnovani.Ti kritičari namjerno ili nenamjerno polaze od neispravnog pojma rasizam.Bit je rasizma uvjerenje da je neka rasa najbolja i najsposobnija da po duševnim sposobnostima nadkriljuje ostale rase pa je stoga pozvana da upravlja svijetom i sudbinama ostalih rasa.Ni najekstenzivnijim tumačenjem takav zaključak ne može se izvesti ni iz točke 11. ni iz bilo koje druge točke Ustaških načela ili nekog drugog ustaškog programatskog akta. ANTE PAVELIĆ U svom pak govoru što ga je održao 7. siječnja 1944. na 15.obljetnicu osnutka Ustaškog pokreta istakao je da nitko od nas ne želi niti će pokušati da bilo koga u našoj zemlji asimilira i da svakoga tko u našoj zemlji živi a tko Hrvat nije želimo poštivati,želimo ljubiti i učiniti dionikom svih naših dobara. ERA TOTALITARIZMA Nakana nacizma proturječi univerzalnoj ideji dobra.Nakana komunizma je izvrče jer je naizgled dobra i tako privlači neoprezne duše da se pridruže projektu.Te se dvije ideologije uzajamno objašnjavaju i opravdavaju.Komunizam je prethodio fašizmu i nacionalsocijalizmu i trajao je nekoliko puta duže.Radi toga je i uspio skriviti veći broj žrtava ali nema sumnje da je Hitler bio marljiv učenik u istoj sotonskoj školi i da mu je pošlo za rukom ostati na vlasti polučio iste uspjehe.To se srećom nije dogodilo.Varali bi smo se međutim ako bi smo mislili da je era totalitarizma završila. NJEMAČKI GENERALI Njemački generali mahom austrijskog porijekla i SS-službe bili su prosrpski i jugoslavenski nastrojeni i nikada se nisu mirili s Nezavisnom Državom Hrvatskom.Bili su joj otvoreni neprijatelji i stalno su rovarili protiv nje.Neprekidno su obasipali Hitlera prijedlozima i mamorandumima da se zbaci s vlasti Pavelić i Ustaški pokret da se dovede na vlast Hrvatska seljačka stranka i da se tako silom uništi hrvatska državna nezavisnost. Inspirator svih ovih nastojanja bio je general Glaise von Horstenau a uz nj su se još isticali generali Alexander Lohr,Lothar Rendulić,Walter Warlimont,Weich,Bader i drugi. MISLI O TOTALITARIZMU Tri najštetnije knjige u povijesti u izboru časopisa Human Events: Marx,Hitler,Mao Zedong 1.Karl Marx&Friedrich Engels:Manifest Komunističke partije (1848.) 2.Adolf Hitler:Moja borba (1925.-1926.) 3.Mao Zedong:Citati (1966.) STEPINAC U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ Nastupivši kao svjedok obrane u kaznenom postupku protiv nadbiskupa Stepinca pred vrhovnim sudom NR Hrvatske dr.Dragutin Hren zagrebački kanonik izjavio je da je s nadbiskupom izlazio iz katedrale a ispred nje su šetali neki mladi ljudi koji su dali oduška svojem veselju:Sjajno došli su Nijemci u Zagreb uspostavit će slobodnu Hrvatsku.Njemu je Stepinac na to rekao:Ne zna ova mlađarija što je to prusko kopito.A zatim je nadodao: Ne mogu imati povjerenje u Njemačku zato,prvo,kulturno jer je njihov sistem poganski sistem,pa drugo,nacionalno,poznato vam je u našoj historiji da Nijemci i Talijani nisu bili prijatelji našeg naroda te bi to moglo sve na zlo izaći.Istina,Stepinac je osuđivao nacionalsocijalizam i prije i nakon 10. travnja 1941.To je nesporno. HRVATSKI NAROD Hrvatski narod iskoristio je napadaj Njemačke i Italije na Jugoslaviju kao pogodnu priliku da se oslobodi tuđinske vlasti pa je pod vodstvom Ustaškog pokreta u domovini i inozemstvu kojemu su se pridružili državotvorni dio Hrvatske seljačke stranke i Hrvatska seljačka i Hrvatska građanska zaštita,razoružavao jugoslavensku vojsku i proglašavao Nezavisnu Državu Hrvatsku,naravno,uspostavljajući hrvatsku državnu vlast. STEPINAC U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ II. Svoju privrženost i odanost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Stepinac je iskazao i u govoru održanom na ulazu u crkvu sv.Marka u Zagrebu prije početka mise prigodom otvaranja Hrvatskog državnog sabora 23.veljače 1942. kada je zaželio da Vječni Sudac koji upravlja udesima naroda svojom svemočnom desnicom uzida u temelje Hrvatskog sabora i ureže u srca sviju Paveličevih suradnika isto tako duboku i živu svijest odgovornosti kako bi on mogao Pavelića kao glavara Nezavisne Države Hrvatske uspiješno pomagati u obnovi drage nam domovine na vječnim temeljima evanđeoskih Kristovih načela. GLAISE von HORSTENAU Ovi prijedlozi,memorandumi i zahtjevi protiv hrvatske državne nezavisnosti naročito su učestali 1943. a posebno su se intezivirali uoči i nakon kapitulacije Italije .Povodom toga je u Hitlerovu glavnom stožeru u noći između 30. i 31. kolovoza 1943. održana konferencija o stanju u Hrvatskoj i o mjerama koje u njoj treba poduzeti.Osim Hitlera,nazočni su bili generali Jodl i Warlimont i feldmaršal Keitel,te ministar Ribbentrop i poslanik Kasche. Polazeči od obavijesti,što su ih dobili od Glaisea von Horstenaua i njemu bliskih vojnih krugova,Jodl i Warlimont su oštro ustali protiv Pavelića i Ustaškog pokreta a Kasche im se suprostavljao,tvrdeći da bi bilo najbolje da Hrvatska ostane i dalje nezavisna država uz najtješnju suradnju s Reichom.Nakon te rasprave Hitler je zaključio da uvođenje njemačke vojne uprave u N.D.H. ne dolazi uopče u obzir i da Reich nastavlja surađivati s Paveličem i njegovom vladom.No,Glaise von Horstenau se nije mirio s ovim zaključcima pa je 26. listopada 1943. Vrhovnom zapovjedništvu oružanih snaga dostavio prijedlog,kojim se stvarno ide za gašenjem hrvatskoga državnoga suvereniteta. FELDMARŠAL von WEICH K istom cilju vodio je prijedlog feldmaršala von Weicha od 24. listopada iste godine iako se sadržajno razlikovao od von Horstenauova prijedloga.Zbog toga je Hitler ponovno sazvao konferenciju za 29. listopada 1943. na kojoj se je opet raspravljalo o sudbini Nezavisne Države Hrvatske.Na ovoj konferenciji su uz Hitlera bili nazočni general Hermann Neubacher, von Ribbentrop i Edmund Veesenmayer,Ribentropov specijalni agent u Zagrebu u travanjskim danima 1941. godine.Hitler je otvorio raspravu polazeći od tvrdnji sadržanih u prijedlozima generala von Horstenaua i feldmaršala von Weicha.Tim stajalištima se je svojom argumentacijom suprostavio von Ribbentrop,što je izazvalo promjenu početnoga Hitlerova raspoloženja,pa je on na kraju između ostalog zaključio da su hrvatsku državnu vladu dužni podupirati i Glaise von Horstenau i Siegfried von Kasche.Znači odluka je i ovaj put pala u korist očuvanja hrvatskog državnog suvereniteta.To su samo neki od slučajeva u kojima su močne njemačke vojne snage pokušale uništiti taj suverenitet.I bio je dovoljan samo jedan nespretan politički korak s hrvatske strane da u Njemačkoj prevagnu političke snage koje su protivne tomu suverenitetu i da Hrvatska dođe pod njemačku vojnu upravu. ROSENBERG U novoj noti Svete Stolice od 29. siječnja 1936. upozorava se na kršenje odredaba Konkordata i istodobno se ističe kako režim potiče hajku i prezir prema crkvi i papinstvu a cjelokupno školstvo nastoji prožeti protucrkvenim duhom Rosenbergova Mita XX. stoljeća.Njemački su katolički župnici već nekoliko mjeseci ranije prosvjedovali kod savezne vlade naglašavajući da o tome što je kršćanstvo može odlučivati samo Crkva a ne država pogotovo ne ona koja se nadahnjuje Rosenbergovim spisom koji kao nova zbirka starih racionalističkih zabluda predstavlja objavu rata religiji. TUMAĆENJE RASNIH ZAKONSKIH ODREDBA Nitko neće poricati da je Židov Mendelssohn bio veliki glazbenik,da su Židovi Ehrlich,Willstadter,Wassermann bili veliki učenjaci,svatko će odati priznanje vještini Heneove lirike,diviti se vojničkom geniju Japanca Kurokija i cijeniti zasluge velikog bakteriologa Japanca Kitosato-a,ginekologa Ogina ili biologa Tojame.Ali zato što cijenimo spomenute japanske duhove ili se divimo brzom razvitku japanskog naroda,nečemo dozvoliti da veliki dio liječnika i odvjetnika bude kod nas Japanaca i da Japanski privrednici omalovažavaju hrvatski narod eksploatiraju njegova ekonomska dobra i utječu na njegovo duhovnu kulturu. USTAŠA Mnogi od onih koji če se olako proglasiti ustašom vrlo malo znaju o primjerice ustaškom ustavu ili već spomenutim Ustaškim načelima o onome što se odnosi na ustašku vojnicu,stvaranu još u inozemstvu ili ustaškom pokretu i organizaciji mladih žena ili sveučilištaraca...Uz to mnogi nisu bili u prigodi susresti se s tekstovima poglavnika dr.Ante Pavelića ili Budaka,Lucasa,Šegvića,Nikolića...da bi mogli suditi u kojoj su se mjeri opredjelili prema vlastitom izboru,vjerujući u ideje ustaškog pokreta a ne samo zavaravajući se nepoznatom idejom i ponudom opredjeljenja kojemu ne znaju iskon,povijest,teorijsku osnovu pa i posljedice. NACI-FAŠISTIČKA TVOREVINA Desetlječima su ulagani napori a mnogi se trude i danas da Nezavisnu Državu Hrvatsku obilježe kao kvislinšku,naci-fašističku tvorevinu a ustaški pokret fašističkim.U razdoblju od 1918-1941. godine Hrvati su bili u položaju u kojem nisu mogli očekivati pomoć od takozvanih demokratskih sila Engleske,Francuske i S.A.D jer su one stvorile Jugoslaviju i podržavale njen opstanak,več su sasvim prirodno tražili pomoć onih država koje su težile promjenama prvenstveno Njemačke i Italije jer su i same željele promjene. Pavelić nije mogao birati saveznike on je na njih bio prisiljen jer su mu jedino oni i ostali Njemački i Talijanski.Govore neistinu oni koji kažu da se Ustaški pokret okretao u tom pravcu zbog ideoloških sličnosti u fašizmu i nacizmu.To jednostavno nije istina.To je bilo isključivo zbog hrvatskih zahtijeva za slobodom i nezavisnošću.Hitler nije dopuštao djelovanje ustaškom pokretu kroz cijelo vrijeme ustaške emigracije 1929.-1941. GOEBBELS Pio XI. je nacionalsocijalističku ideologiju i praksu režima podvrgnuo oštroj i nesmiljenoj kritici.Vlast je odgovorila pokušajem zabrana širenja Papine enciklike.Redarstveno sigurnosni sustav započeo je zabranom novina i progonom tiskara kao i svih koji su encikliku širili a malo kasnije 1938. tajnom je smjernicom naloženo potiskivanje ograničavanje i na koncu uništenje redovništva kao militantnog krila katoličke crkve.U sredstvima javnog priopčavanja pokrenuta je dotad nezapamčena kampanja.Goebbels je katolištvo nazvao močvarom U HRVATSKOJ ZABRANJEN HRVATSKI GRB U srcu Zagreba oduzet je navijački rekvizit s Hrvatskim grbom koji počinje bijelim poljem.Pritom se HNS oslanja na propis koji priječi korištenje simbola koji sadržavaju rasističke ili druge poruke koje mogu izazvati nesnošljivosti.Kapu s hrvatskim grbom s početnim bijelim poljem Hrvatski nogometni savez smatra,dakle,oznakom jednog fašističkog pokreta. Da u toj bjesokučnoj gluposti HNS nije usamljen svjedoči primjer splitskog tjednika Feral Tribune,koji je nedavno žbireči nad svakim izljevom hrvatskog nacionalizma,budnim policijskim okom stanovitog Vladimira Matijanića na jednoj splitskoj crkvi uočio hrvatsku zastavu s grbom koji-vidi vraga-počinje bijelim poljem.I odmah stvar prijavio mjerodavnim vlastima: Ustaška zastava na splitskij crkvi.Ali nije se Matijanić zadovoljio samo pozivom na aps nego je da trome redarstvene vlasti ne bi predvidjele upozorio i na to da se ustaška zastava ne slučajno nalazi odmah pored vatikanske.Odgovor je jasan:klerofašizam,vatikanska ujdura,zločinstvo u ime Hrista,Država Božja,štakorska veza,crnomantijaši i crnokošuljaši itd.itd IDEOLOGIJA USTAŠKOG POKRETA Podrijetlo Ustaškog pokreta bitno je različito od fašističkog i nacionalsocijalističkoga.Jednako mu je tako različita društvena sredina u kojoj je djelovao ali i izvori za oblikovanje stajališta o društvenim i gospodarskim odnosima.Njegovu jezgru činilo je pravaštvo koje je oduvijek imalo negativan odnos prema socijalizmu i komunizmu i nikad se nije služilo tim imenima.U hrvatskim zemljama u to vrijeme osamdeset posto pučanstva sastojalo se je od seljaštva.Svi ciljevi Ustaškog pokreta pa i pogledi na društvovne i gospodarske odnose sadržani su u Ustaškim načelima.Prema tim načelima seljaštvo je temelj i izvor svakoga života pa je kao takav nosilac državne vlasti u hrvatskoj državi.Ta Načela odgovaraju potrebama jedne izrazito poljoprivredne,seljačke sredine za razliku od fašizma i nacionalsocijalizma,koji su odraz potreba industrijski razvijenih država. N.D.H I ŽIDOVI Največa je židovska nesreča iz koje proizlaze sve ostale što nikada nisu znali ili htijeli uskladiti težnju za očuvanjem svojih posebnih probitaka s probitcima društva i naroda među kojima su kao naknadno doseljena manjina živjeli.Uvijek su i svugdje vodili raćuna isključivo o vlastitim probitcima.Oni se osim rijedkih iznimaka ni do drugog svijetskog rata nisu bili integrirali u hrvatsko društvo iako mnogi pisci tvrde suprotno.Integrirati se ne znači graditi zgrade i mostove nego prihvatiti snove toga naroda među kojima žive kao svoje vlastite.Glavnina Židova to nije prihvatila a one rijedke među njima koji su djelili zlo i dobro s hrvatskim narodom braneči njegovu opstojnost i državnost kao na primjer dr. Josip Frank ta glavnina je upravo zbog tih razloga proglasila i još uvijek proglašava izdajicama. N.D.H I ŽIDOVI II. Polazeći otvoreno s jugoslavenskog i sveslavenskoga stajališta,smeta im i sam zahtijev za povratkom na korijenski pravopis,tvrdnja da među Hrvatima i Rusima nema nikakvog krvnog srodstva,a Ustaškom pokretu posebno zamjeraju što je zastupao tvrdo antijugoslavenstvo i širio mržnju protiv beogradskog režima i svih njegovih službenika,jer se navodno time širila mržnja i protiv Srba.Navode tobožnje dokaze za hrvatski nacionalni ekskluzivizam i fašistoidnost dijela hrvatske politike koji po njima nužno vode u antisemitizam.Pri tom se služe neistinama,navođenjem krivih izvora i istrgnutih dijelova iz cijeline,koji time dobivaju podpuno iskrivljen smisao a svaku kritiku židovskoga ponašanja proglašavaju mržnjom i antisemitizmim ne pitajuči se jeli kritika opravdana ili nije,primjenjuju dvostruka mjerila na hrvatsku i židovsku politiku. N.D.H I ŽIDOVI III. Zamjerati Ustaškom pokretu i hrvatskom narodu opčenito,zbog tvrdoga antijugoslavenstva i mržnje protiv beogradskog režima i njegovih službenika jednako je besmisleno i nepošteno kao i zamjeranje Židovima zbog mržnje prema Hitleru,nacizmu i nacistima.Dakle,na tvrdnjama dr.Ive i Slavka Goldsteina i njima sličnih pisaca ne može se stvarati zakljućak o uzrocima protužidovske politike u Nezavisnij Državi Hrvatskoj.Te uzroke valja tražiti na drugome mjestu. PAVELIČEVA TVRDNJA Prema Paveličevoj tvrdnji Stepincu rasni zakoni doneseni su pod Njemačkim pritiskom.Zato su se tako brzo i pojavili.Oni su oponašanje njemačkih tzv. nurbeških zakona od 15. rujna 1935.Antisemitizam je bit nacionalsocijalističke ideologije pa se u tim stvarima njemačkom pritisku nije moglo oduprijeti.Ipak su ti zakoni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili u mnogo čemu blaži nago u Njemačkoj. N.D.H I ŽIDOVI IV. Zahvaljujuči počasnom arijstvu znatan broj židova zauzimao je istaknuta mjesta u Ustaškom pokretu u državnom aparatu u gospodarskom životu i u vojsci.Mr.Vjenceslav Topalović tvrdi da je u hrvatskim oružanim snagama bilo 28 generala židovskog podrijetla.Nekoliko najviših hrvatskih državnih dužnosnika bilo je oženjeno Židovkama ili ženama koje su bile u bližem srodstvu sa židovima,Pavelić,Slavko Kvaternik,Oršanić,Žanić, i dr. Sve to dokazuje da je taj antisemitizam tuđinski diktat a ne tradicija i smišljena politika.To međutim potvrđuju i druge činjenice. SJEČANJE NA PROFESORA VICU VLATKOVIĆA Deveti listopad 1972.godine.Dan koji Zadar treba pamtiti.Toga dana na stubištu zadarske gimnazije ubijeni su profesori Vice Vlatković i Gojko Matulina,obojica profesori u gimnaziji.Njih je hladnokrvno očevim pištoljem ubio Milorad Vulinović Srbin učenik ponavljač sin milicionara,jer mu se nije svidjelo kako Vlatković predaje "istoriju".Razlog ovoga nezapamčenog zločina bila je samo patološka mržnja prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj. STIPE MESIĆ I VLADKO MAČEK Vijest jest zabavna ali ne potječe s novinskih stranica namjenjenih šalama: sredinom rujna ove godine predsjednik Mesić odlikovao je Vladka Mačeka Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i danicom za posebne zasluge u borbi za hrvatsku samostalnost i teritorijalnu cjelovitost. MEMORANDUM HRVATSKO PITANJE Taj memorandum nije nikakav programatski antisemitski spis nego predstavka kojom se Ustaški pokret obrača jednoj suverenoj državi,upoznavajući je sa svojim političkim stajalištima i ciljevima i sa stanjem u svojoj domovini želeći zadobti njenu naklonost.Kako se židovstvo koliko se može suditi po javnim istupanjima njegovih predstavnika,nikad nije desolidiziralo s protuhrvatskim režimom ili se na bilo koji način ogradilo od njega,nego ga je hvalilo i podupiralo,ono se je u hrvatskoj javnosti s razlogom moglo doživljavati kao strano tijelo i neprijatelj hrvatske državne nezavisnosti. MEMORANDUM HRVATSKO PITANJE II. Iznošenje takvih shvačanja u Hrvatskom pitanju i poneke protužidovske note u nekoliko letaka nije nikakav antisemitizam ako se pod tim misli na mržnju prema bilo komu,a pogotovo nije rasizam.To je bila prirodna normalma i očekivana reakcija ugroženog naroda na postupke kojima mu se je dovodio u pitanje opstanak.Brakovi nekih ustaških prvaka sa Židovkama dokazuju,da taj pokret nije bio opterečen rasizmom. bl.ALOJZIJE STEPINAC Na ispitivanju pred OZN-om u Zagrabu 20. svibnja 1945. on je izjavio da je prigovorio Paveliću zbog rasnih zakona zahtijevajući od njega da ukine tu sramotu koja sigurno nije nikla iz hrvatske duše,na što mu je Pavelić odgovorio:Jasno je,konačno i moja supruga nije čiste arijske rase,pa prema tome nije taj zakon izašao po našoj namisli ili volji.Ovim je sve rečeno.Ali ni tada se političke mjere protiv Židova nisu opravdavale rasnim teorijama nego njihovim navodno nesocijalnim ponašanjem u društvu.Na tomu se je temeljila antisemitska promidžba. dr.BRANIMIR JELIĆ Nacionalsocijalistička Njemačka je sustavno progonila ustašku emigraciju i onemogučavala joj rad.Dr.Branimir Jelić tvrdi da ga je Gestapo pozivao i zatvarao barem četrdeset do pedeset puta od toga u toku jedne godine bio je dvadeset pet puta zatvoren i osam puta je stupio u štrajk glađu. USTASKI POKRET Uataski pokret nije bio ni fašistički ni nacionalsocijalistički nego izvorno havatski i osloboditeljski.To potvrđuje činjenica da se je bl.Alojzije Stepinac drukčije držao prema Ustaškom pokretu nego prema fašizmu i nacionalsocijalizmu. BILJEŠKE: dr.Mile Budak-Poruka prijateljima dr.Branimir Jelić-Političke uspomene od jeseni 1923 do proljeća 1948 dr.Ante Pavelič-Uspostava hrvatske trajni mir na Balkanu Ante Valenta -Tumač načela hrvatskog domobrana dr.Mile Budak-Susret revolucija:boljševičke,fašističke,nacionalsocijalističke dr.Ante Pavelić-Temeljne misli o ustaškom radu dr.Ante Pavelič-Strahote zabluda dr.Vilko Rieger-Naš društveni poredak dr.Julije Makanec-Ličnost u današnjem svijetu dr.Ivan Oršanić-Problem totalitarizma Zapisnik sastavljen 20.V.1945. o saslušanju preuzvišenog gospodina nadbiskupa zagrebačkog dr.Alojzija Stepinca dr.Fikreta Jelić-Bogdan Krizman i Ivo Goldstein Franjo Nevestić-Naša kulturna orijentacija Franjo Bučar-Prememorija Eugena Kvaternika dr.Fikreta Jelić-Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska Jere Jareb-Pola stolječa hrvatske politike Zapisnik saslušanja Mile Budaka dr.Ante Pavelić-Ekonomska obnova podunavskih zemalja OTKLON OD TOTALITARNIH IDEOLOGIJA Prof.Ivo Oršanić kasnije upravni zapovijednik Ustaške mladeži isticao je da su svi nositelji totalitalirazma,komunizama,fašizma,nacionalsocijalizma nosioci zla i zločina i da je svaki totalitarizam negacija životnoga smisla i prema tome apsurd.Takva shvačanja bila su opčenito raširena u ustaškim redovima,pa je to moralo izazvati nezadovoljstvo s Ustaškim pokretom šačice nacionalsocijalista,predvođene Stjepanom Bućem i Slavkom Govedićem koja je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pokušala osnovati nacionalsocijalističku stranku,ali su hrvatske državne vlasti to onemogučile a kolovođe te zamisli su redarstveno nadzirale.Ali neprijateljstva između ustaša i tih nacionalsocijalista nisu se iscrpljivala samo u tome.Izgleda da je ponekad među njima dolazilo i do fizičkih obračuna koja su završavala smrču.Tako Hans Helm njemački policijski attasche u Hrvatskoj javlja svojoj središnjici u Berlinu prema prijevodu na srpski jezik da je 6.kolovoza 1942. ubijen na ulici u Zagrebu Wilhelm Hamp Folksdojčer i pripadnik Hrv.nac.socij.partije od strane agenata ustaške policije. Izričito tvrdi da je u pitanju političko umorstvo pošto su članovi ove od Slavka Govediča rukovođene partije zauzimale stav protiv tada postojećeg režima a većina njih sarađivala je obevaštajno tesno sa nemačkim ustanovama a naročito sa samim Helmom.Dakle Ustaški pokret nije bio ni fašistički ni nacionalsocijalistički nago izvorno hrvatski i osloboditeljski. STEPINČEV ODNOS PREMA USTAŠKOM POKRETU Cijelim Stepinčevim Dnevnikom rasute su misli da su komunizam,nacionalsocijalizam,fašizam,liberalizam i masonerija zlo za čovječanstvo.Zavisno o političkim prilikama i događajima on jednom posebno ističe pogibelj od masonerije i liberalizma a drugi put od nacionalsocijalizma ili pak od fašizma ali komunizam mu je uvijek najveće zlo.Za ovo bi se moglo navest mnoštvo primjera ali za odnos prema fašizmu i nacionalsocijalizmu dovoljan je samo jedan.Zajedno s još nekim hrvatskim biskupima Stepinac je od 3.do 12.studenog 1938. posjetio Sv. Oca Pia XI.O njegovom razgovoru s papom Nežić je zabilježio:Iz sveg razgovora vidio je nadbiskup da je danas nacionalsocijalizam i fašizam osim boljševizma najgora stvar u očima sv.Oca.A to je bilo i u njegovim očima jer je on uvijek kao odani sin Katoličke crkve nepokolebljivo slijedio stajališta Sv.Stolice.Alojzije Stepinac drugačije se držao prema Ustaškom pokretu. BILJEŠKE: dr.Juraj Ščetinec-Socijalna organizacija fašizma Mijo Bzik-Ustaška pobjeda Danijel Crljen-Zašto smo uz novi poredak? dr.Juraj Ščetinec-Nacionalni socijalizam dr.Lovre Sušić-Bilješke sa sjednica Doglavničkog viječa 1943-1945 Trpimir Macan-Spremnost 1941-1945 dr.Ante Pavelić-Govori od 5.4.1941 do 12.10.1941 dr.Julije Makanec-Duša pokreta dr.Mile Budak-Nekoliko misli o uređenju slobodne i nezavisne hrvatske države Dubravko Jelčić-Kulturni život u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Mijo Bzik-Ustaška borba BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DRŽAVA Da mu ustaše nisu prijetile nego omugučavale punu slobodu djelovanja neizravno potvrđuje i Glaise von Horstenau njemački opunomučeni general u Hrvatskoj koji nije bio ni najmanje sklon ni ustašama ni Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.Kako tvrdi Batelja Horstenau je jednom komentirajuči Stepinčeve propovijedi u crkvi rekao:Kad bi jedan biskup u Njemačkoj tako govorio s propovjedaonice živ ne bi sišao. STEPINAC I N.D.H Stepinac je 31. listopada na Blagdan Krista Kralja u propovijedi osudio i komunizam i rasizam ali i sustavno strijeljanje talaca u ratu.Zaista je ušao u srž rasizma kada je rekao:Katolička crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju.Katolička crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine božje a ako koga više cijeni to je onaj koji ima plemenitije srce a ne jaču pesnicu. I do tada je Stepinac oštro čak i oštrije i sustavnije napadao rasizam što su ga naučavali njemački nacionalsocijalisti ali Hrvatske državne vlasti nisu na to reagirale. IZMIŠLJOTINE O PLANIRANJU ATENTATA Na kraju analize svih vjerodostojnih dokaza sa sigurnošću se može zaključiti da nikada u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije namjeravano uhičenje bl.Alojzija Stepinca niti su predstavnici tadašnje vlasti činili na nj bilo kakav pritisak a niti je tada bio stavljen u ikakav kućni pritvor.U hrvatskoj državi bio je podpuno slobodan u svom djelovanju. BILJEŠKE: Nada Kisić-Vojskovođa i politika,sječanja Slavka Kvaternika Vjekoslav Vrančić-Urota protiv Hrvatske Petar Pekić-Postanak Nezavisne Države Hrvatske Eugen Dido Kvaternik-Ustaška emigracija u Italiji i 10.travnja 1941. dr.Nikola Rušinović-Moja sječanja na Hrvatsku Jure Krišto-Sukob simbola Rudolf Horvat-Hrvatska na mučilištu Ivan Cvitković-Ko je bio Alojzije Stepinac Tomislav Jonjić-N.D.H 1941-1945 Petar Požar-Ustaša,dokumenti o Ustaškom pokretu Dinko Šakić-S Poglavnikom u Alpama Vjenceslav Topalović-Tko je tko u N.D.H Ante Pavelić-Hrvatska misao Mile Budak-Jugoslavija,srpska podvala Ivo Korsky-Hrvatski nacionalizam Nada Kisić-Mladen Lorković ministar urotnik Vojo Rajčević-Revolucionarni omladinski pokret u Hrvatskoj Kazimir Katalinić-Rađanje države Stjepan Ratković-Što je narod,rasa,pleme,narodnost,nacija? USTAŠKI POKRET Učenja fašizma i nacionalsocijalizma bila su posve strana slovu i duhu Ustaškog pokreta.On nije poznavao nauk da postoje narodi veće i manje vrijednosti i nikada ga nije propovijedao.Uostalom on nije ni izgradio nikakvu političku doktrinu o narodu i državi nego je jednostavno polazio od činjenice da postoji hrvatski naod koji hoče živjeti u svojoj državi. USTAŠKI POKRET Ove stranice su otvorene za promidžbu ustaškog pokreta.Znači na njima imamo pravo pisat o ustašama,Poglavniku i Starčeviću a imamo također pravo reklamirat ustaške knjige i filmove a također imamo pravo prodavati ustaške kape,zastave cd-ove i sl.Ne mogu ove stranice služit za promociju nacizma.Ove stranice su otvorene iz poštovanja i pijeteta prema poginiulim i nestalim hrvatima,zbog onih koji su skončali svoje živote u Staroj Gradiški,Lepoglavi i Golom otoku i diljem znanih i neznanih stratišta.Oni su dali svoje živote jedino i samo za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku stoga se ne može na ovim stranicama pisati njemačkim jezikom i upotrebljavati tuđe inačice.Kome se to ne sviđa i ne slaže se s ovakvom uređivačkom politikom neka ode s ovih stranica. HANS HELM Hans Helm je rođen 30.lipnja.1909.u munchenu.U ljeti 1936.završio je tečaj časničke škole.U travnju 1937. premješten je u Ured tajnoga državnog redarstva-Gestapo.U ožujku 1942. postavljen je za policijskog izaslanika pri njemačkomu poslanstvu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. S nekim hrvatskim dužnosnicima bio je u vrlo lošim odnosima.Slavko Kvaternik ga je označavao izrazitim srbofilom i nikad ga nije primio na razgovor.Sam pak Hans Helm i njegovi suradnici su optuživali Viktora Tomića dužnosnika Sigurnosne službe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i osobe s kojima je on bio povezan za takvo protunjemačko raspoloženje koje je išlo do otvorenoga naprijateljstva.Tako njemački obavještajac inače Helmov suradnik 5.prosinca 1942.javlja da se iz Tomičeve okoline javlja i o planovima atentata a koji oni odaju bijesu i ljutini a naročito atentata protiv Helma i njegovih suradnika.Takvi odnosi nastavljeni su i idučih godina pa je Helm 8.ožujka 1944.od njemačkih agenata koji su mu bili podređeni,dobio obavijest da Tomić sa svojim suradnicima stvara skupinu koja ima glavnu zadaću da pohvata sve suradnike njemačke obavještajne službe i da ih poubija. ŠIME KLAIĆ-DVAPUT SVJEDOK O JASENOVCU Šime Klaić rođen je 1923.u starim Perkovcima.Bio je dvaput svjedok.Prvi put 15.svibnja 1948.u dokaznom postupku protiv Ljube Miloša,Ante Vrbana,Nikole Pehara,Adama Miličevića,Mate Vasilja i Jakoba Martinovića a drugi put 23.ožuijka 1999.na suđenju Dinku Šakiću.Svijedok govori:Mi smo došli u Jasenovac 14.siječnja.1942.u noći.Nas su zatvorili,našu grupu od 13 ljudi u neki prostor odakle se nismo mogli kretati i mi smo kroz prozor gledali napolje. Vidio sam jednog zatočenika bila je zima i snijeg kretao se cestom.Za njim je išao Ljubo Miloš a taj je zatočenik našao zrno kukuruza na cesti.Zatim ga je Ljubo Miloš zaustavio i pitao što je uzeo.On je rekao da je našao zrno kukuruza a Miloš mu je naredio da ispljunje zrno napolje.Kada ga je ispljunio zrno Miloš je trgnuo kamu i zabio u ljevu stranu srca zatim je izvadio srce i prerezao ga na na dlanu na četiri komada.Miloš protestira i kaže da to ne stoji,a on odgovara lažeš razbojniče jedan i koljaču.Zato pitam:Koliko je to Klaićevo zrno kukuruza?Iz kolike je daljine zrno kukuruza primjetljivo?U noći u kojoj je bila zima i snijeg.Jeli moguče u tim okolnostima bez dalekozora ili kakvog sličnog pomagala vidjeti zrno kukuruza po noći na bijelom snijegu?Koliko je metara visoko i koliko kilograma teško to Klaičevo zrno kukuruza?Jeli između Miloša i tog zatočenika bio mikrofon?Jeli Klaić čuo razgovor preko sobnog zvučnika ili radio-prijemnika?Možemo li kazati da je istina ono što je Klaić ispričao bez iskaza još dvanaestorice preživjelih svijedoka?Neka se izjasni ili pokaje za laž.Nismo mi svoje ustaše našli na putu. STEPINAC NE ODSTUPA NI NAKON SLOMA N.D.H Vidi se da Stepinac nije pozdravio uspostavu Nezavisne Države Hrvatske i davao izjave u njezin prilog samo za vrijeme njezina postojanja,dakle iz nekoga političkog oportunizma.On ju je branio i nakon njezina sloma,kada se je nalazio u životnoj pogibelji u zatvoru i kada je to moglo škoditi i njemu i ovozemaljskim probicima crkve,kojoj je on u Hrvatskoj bio najugledniji predstavnik.I tada je tvrdio da je ta država nastala plebiscitarnom voljom hrvatskog naroda,koji ima apsolutno pravo na državnu nezavisnost.To je golemi moralni kapital,što ga je ostavio hrvatskom narodu. KONAČNI RASKID SA SVAKIM JUGOSLAVENSTVOM Vidi se da je Stepinac odlučno nastupio u obranu ne samo svečenstva nego i prava hrvatskog naroda na državnu nezavisnost pa i samog Pavelića i Ustaškog pokreta.Po njegovim riječima ustaška borba je u stvari legitimna borba potlaćenog naroda protiv tuđinskih nasilja i nepravda. BILJEŠKE: dr.Julije Makanec-Politički sustavi Ivan Gabelica-Društvovni nauk dr.Ante Starčevića dr.Jere Jareb-Prilog životopisa dr.Mile Budaka dr.Ante Pavelić-Putem hrvatskog državnog prava Vinko Ostojić-Križni put Hrvata patnika Josip Jurčević-Bleiburg Kazimir Katalinić-N.D.H,BiH,Bleirbug i genocid Michael McAdams-O slučaju Artuković dr.Mate Ujević-Načela Hrvatskog Ustaškog pokreta Ustaša-vijesnik Hrvatskog Ustaškog Pokreta br.127 Ivan Šarić-Ante Pavelić 100.godina Jasenovački logor-Iskazi zatočenika Nada Kasterčanec-Kulturne veze Hrvata i Niemaca od postanka N.D.H Ivo Korsky-Desetotravanjska razmišljanja dr.Ante Pavelić-Ustaše i nama je sudba dosudila dr.Vilko Rieger-Uvod u društvovnu politiku dr.Julije Ščetinec-Korporativni sistem fašizma Jozo Marušić-Presjednik Hrvatske državne vlade dr.Nikola Mandić dr.Mate Ujević-Plodovi srca i uma Josip Davorin-Kako je 1945.izručena Hrvatska državna vlada Ernest Nolte-Fašizam u svojoj epohi MISLI O TOTALITARIZMU I nacionalsocijalisti su se poput komunista pozivali na znanstvenu fundiranost svoje ideologije.Iz strogo povjerljive okružnice Martina Bormanna 1942.:Nacionalsocijalističko i krščansko shvačanje su nepomirljivi.Kršćanske crkve grade svoju opstojnost na neznanju čovjeka i trude se to neznanje što više održavati u širikim slojevima pučanstva,jer samo na taj način mogu one ostati na vlasti.Nasuprot tomu nacionalsocijalizam poćiva na znanstvenim temeljima... MISLI O TOTALITARIZMU II. Često se spominje kako je odnos totalitarne ideologije i religije na klasičan odnos formulirao Herman Heller:Država može biti totalitarna samo onda ako ponovno postane crkva i država u jednome pri čemu je taj povratak u antičko doba moguč samo radikalnim otklonom od krščanstva. dr.MILE VIDOVIĆ Prema dr.Mili Vidoviću Pavelić se je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske morao odricati u korist njemačkih nacista i talijanskih fašista hrvatskog teritorija,največeg dijela Dalmacije i njezinih otoka,cijele Istre,Rijeke i kvernerskih otoka,Međimurja i Baranje. No svaki bi srednjoškolac a pogotovo sveučilišni profesor povijesti morao znati da je već Rapallskim ugovorom od 12.studenog 1920.Italiji pripala Istra,bez opčine Kastav i Zadar,te otoci Lošinj,Cres,Lastovo,Sušac i Palagruža a Rimskim sporazumom od 27.siječnja 1924.dobila je i Rijeku.Tih područja se Pavelić nije ni mogao odricati jer su ona dvadesetak godina prije uspostave Nezavisne Države Hrvatske oteta Hrvatskoj. Ali dr.Vidović ne će da spomene činjenicu da je Pavelić 10.rujna 1943. proglasio vračanje tih područja,dakle Istre u sastav Nezavisne Države Hrvatske i da se je cijela Dalmacija stvarno i našla pod hrvatskom državnom vlašću. POGRJEŠNE I ZLONAMJERNE TVRDNJE U travnju 1941.Mađari su zaista okupirali Međimurje čak su proglasili i njegovo priključenje Mađarskoj ali ni Pavelić kao državni poglavar ni hrvatska državna vlada nisu odobrili taj čin i uvijek su isticali da je Međimurje sastavni dio hrvatskoga državnoga područja. Ovakve i slične tvrdnje ne mogu se smatrati slučajnim pogrješkama nego svijesnim iznošenjem neistina. dr.IVO BANAC Trumbić je 12.studenog 1920.potpisao Rapallski ugovor kojim je Italija stekla krupna proširenja na istočnoj obali Jadrana.Jugoslovenska se diplomacija odrekla Zadra niza jadranskih otoka Kvarnera i Istre.Iz hrvatskih je zemalja otkinuta Rijeka.Nikad Trumbića i družinu nitko nije optužio za kukavičluk,izdaju i prodaju jer bila je to žrtva na oltar Jugoslavije. U siječnju 1921. okupirana je Rijeka koja je tri godine kasnije na temelju jugoslovensko-talijanskog sporazuma od 27.siječnja 1924.i stvarno pravno ušla u sastav Kraljevine Italije.Iako se i oni nazivaju Rimskim ugovorima, ugovori od 27.siječnja 1924.koji su potpisali Mussolini,Pašić i Momčilo Ninić u hrvatskoj su kolektivnoj svijesti potpuno izbrisani,između ostalog i radi toga da se napravi mjesta za frazu o ustaškoj izdaji i omoguči politikansko paljetkovanje poput ovog Bančevog. USTAŠKO-DOMOBRANSKI POKRET Više od sedam desetlječa ustaški pokret i ustaško ime polariziraju duhove u Hrvatskoj i oko nje i više od sedam desetljeća o tom se pokretu u znanstvenom,historiografskom smislu znade malo ili nimalo. Jedini koji o njemu od prvog trenutka znaju baš sve jesu velikosrpski imperijalisti i jugoslavenski integralisti a do neki dan bilo ih je i na ovim stranicama. Budući da oni znaju da je ustaštvo organizirano nastupalo protiv svake Jugoslavije i protiv svake Velike Srbije ukoliko se ta dva pojma uopče razlikuju ono je za njih zločinačko od početka do kraja. MIRKO I SLAVKO Rasprave koje izlaze izvan tih okvira koje pokušavaju objasniti svjetski i europski konteks ustaštva,kao i njegove unutarnjopolitičke uzroke te opisati njegove pojavne oblike posve su suvišne pače opasne jer nužno rezultiraju revizijom propagandne slike. U Hrvatskoj se sukobljavati s povijesnim predodžbama izgrađenima na stripovima o Mirku i Slavku, na jeftinoj jugoslavensko-boljševičkoj propagandi te Bulajičevim i Zafranovičevim ratnim filmovima i danas je opasan pothvat. USTAŠTVO Bez konačnog suočavanja s činjenicama iz prošlosti nema zdravog pogleda u budučnost. Ustaštvo se u političkom smislu može različito vrijednovati ali ga se na red može pozivati samo s hrvatskih a ne s jugoslavenskih pozicija. Može ga se kritizirati pa i osuđivati ili ne osuđivati ali uvijek i samo iz perspektive hrvatske nacionalne misli a nipošto iz perspektive tuđih nacionalnih ili internacionalnih ideologija. EUROPSKA UNIJA Baš sve ankete pokazuju da je u ovome trenutku manjina hrvatskih građana za ulazak u Europsku uniju.Tužan je premijer Sanader.Lizao je podove klečao pred svim i svakim a nije dobio ništa.Osim šamara. I sad je iznenađen nije mu padalo napamet da i najpokornijeg slugu na kraju uvijek čeka bič.Tužan je i predsjednik Mesić.To mu je druga tuga u malo vremena.Najprije mu je umrla maćeha Mileva.Pa je predsjednik kako je i red pustio suzu nad grobnicom koju resi velika petokraka zvijezda dignuta u čast njegovu ocu Tovarišu.Bit će da je Tovariš Mesić taj nadimak dobio zbog velikih simpatija prema Zapadu i Europi.Pa je i sin nastavio svijetlim stazama. SKUSNI PROFESIONALCI Bit će da je i predsjednikov novi savjetnik za vanjsku politiku Budimir Lončar također tužan.Kako bi Hrvatska mogla bez tih iskusnih profesionalaca? Ona može postojati samo kao dio Jugoslavije.U državnopravnome ili bar mentalnom okviru.Bez jugoslavenskih kadrova ne možemo živjeti.Zato je i dobro da se predsjednik države okruži tipovima poput Budimira Lončara i Saše Perkovića poznatog sina poznatijeg oca.Sličan se sličnom raduje pa se i predsjednik Mesić svako jutro raduje kad vidi svoje suradnike sve odreda jugoslavenske žbire,komunističke zlopatnjake,partizanske egzekutore. U tom se društvu osječa ugodno.Još samo da su u blizini Milka Planinc i Rade Bulat poznati zagovornici proeuropske zapadne orijentacije Hrvatske gdje bi mu bio kraj? POVIJEST Povijest nas malo zanima radi nje same ili povodom nje same uvijek nas se tiče radi toga što je naša sadašnjost odraz prošlosti a kao takva ona umnogome određuje i našu budučnost.Radi toga su nedemokratski režimi nastavi povijesti posvečivali posebnu pozornost jer su njihovi nositelji bili dobro svijesni istinitosti one Orwellove da sadašnjost i budučnost nadzire onaj tko nadzire prošlost.Radi toga današnji stratezi totalitarističkog globalizma žele iskorijeniti narodima svaku vezu s nacionalnom poviješću i tradicijama ne bi li ih tako obezličene mogli lakše mijesiti po vlastitom ukusu. PROGLAŠENJE N.D.H Najprije se to dogodilo 7.travnja 1941. u Čakovcu kada je ljekarnik mr.Teodor Košak proglasio da nepokolebljivom voljom hrvatskog naroda u ime Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dra.Anta Pavelića preuzima tim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja uključivo opčinu Štrigovo sa Raskrižjem pa povodom toga poziva cjelokupno pučansto da se svim njegovim naredbama i nalozima bez daljnjeg pokorava kako bi se uzdržao mir.Istoga dana hrvatska državna nezavisnost proglašena je i u Đurđevcu a braća Cigoja i Mušan Mutevelić čuvši za Paveličeve proglase i pozive na ustanak preko krugovalne postaje osnovali su Glavni ustaški stan nedaleko od Han Pijeska u Bosni zaposjevši tamošnje kraljevsko lovište. PROGLAŠENJE N.D.H II. U noči između 7. i 8.travnja u Velikom Grđevcu kod Bjelovara pobunila se je 108.pješačka pukovnija kojoj se pridružila 40. dopunska pukovnija i dio 42. pukovnije tako da je pobuna zahvatila cijelo bilogorsko područje.Pobunjenici su 8.travnja 1941.ušli u Bjelovar gdje je istoga dana gradonačelnik dr.Julije Makanec proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. PROGLAŠENJE N.D.H III. Sutradan 9. travnja ustaše su preuzele vlast u Virovitici i prema svjedočanstvu Josipa Broza Tita počele su je preuzimati u Zagrebu. PROGLAŠENJE N.D.H IV. Središnji čin proglašenja Nezavisne Države Hrvatske zbio se je u Zagrebu 10.travnja 1941. prije dolaska njemačke vojske proglasom Slavka Kvaternika koja glasi:Hrvatski narode!Božja providnost i volja naših saveznika te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtovnost našega poglavnika dra.Ante Paveliča te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uskrsnuča Božjeg Sina uskrsne i naša nezavisna Hrvatska Država... USTAŠKI POKRET Ustaški je pokret ostvario vjekovni san svih Hrvata.Nezavisna Država Hrvatska plod je ustaške borbe ona je djelo največeg hrvatskog ustaše i največeg sina Hrvatske ustaškog Poglavnika dra.Ante Paveliča.Iza dugotrajne borbe ustaštvo je došlo do svog glavnoga cilja a iza njegova ostvarenja čitav pokret nastavlja borbu za učvrščenje hrvatske države.Položivši mnogobrojne živote u temelje naše države ustaštvo je budučim pokoljenima pokazalo izpravan put naše narodne borbe,ono je dalo najsigurniji temelj naše budučnosti ono je pred čitavim svijetom pokazalo veliku izdržljivost,sposobnost i vitalnost hrvatskog naroda. ZLATA BATRL Upravo ovih dana Zlata Batrl proglašena je počasnom građankom Koprivnice a jedva da ima medija koji je njoj tvorcu legendarne Vegete posvetio koji članak ili prilog.Nigdje nije spomenuto da je Zlata Batrl bivša politička uznica i da je nakon partizanske pobjede u Sarajevu osuđena na dvadesetogodišnju robiju jer je bila dužnosnica Ustaškog pokreta.Njezin intelektualni i profesionalni uspjeh mogao bi biti ono što se danas naziva brendom hrvatske ali je ujedno pokazatelj koliko je egzinstencija uništeno i koliko je vrhunskih postignuča onemogučeno jugoslavenskim nasiljem nad hrvatskim narodom. VAŽAN DOPRINOS OSUDI KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE Dnevni je tisak priopčio kako je HDZ posjetio bratsku Komunističku partiju Kine.Na čelu izaslanstva vladajuče stranke u Hrvatskoj bili su glavni tajnik Ivan Jarnjak i predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku Goran Jandroković.Riječ je o sedmodnevnome uzvratnom posjetu,prije dvije godine HDZ je bio domačin kineskome komunističkom izaslanstvu.Ovoga puta kineski su ih domačini podučili ne samo o temeljnnim razlozima kineskoga Velikog skoka naprijed na gospodarskom planu nego i zaštiti ljudskih prava. BILJEŠKE: Josip Jurčević-Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj Politički zatvorenik-Glasilo Hrvatskog društva političkih zatvorenika br.176 Aleksa Nenadić-Opšti podaci Bosansko Grahovo u NOB-u 1941-194 Milan Zorić-Drvar u ustanku četrdeset prve Tomislav Jonjić-Humski zbornik stradanja Hrvata V. Ivan Babić-Jugoslavija?Za Srbe? Hrvatski narod-Glasilo Hrvatskog Ustaškog Pokreta br.316 Zbornik naredbaba Nezavisne Države Hrvatske godina 1941.str.212-213 Davor Marijan-Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini Petar Mišković-Pokret otpora u Bosanskoj krajini Ivan Strižić-Žrtvoslov slunjskog kotara Ljubo Boban-Kontroverze iz povijesti Jugoslavije Martin Grabarević-Kalvarija Hrvatskog vojnika Vinko Nikolić-Pred vratima domovine dr.Giuseppe Masucci-Misija u Hrvatskoj 1941-1946 ZLATA BARTL II. Kad je Hrvatski mornar napisao ispravak o profesorici onda sam uzeo jednu drugu kjnigu gdje piše slijedeće:Presudom Vojnog suda komande grada Sarajeva broj 216/45 od 15 lipnja 1945.godine Zlata Bartl osuđuje se na kaznu zatvora s prisilnim radom u trajanju od 8 godina i trajan gubitak građanskih prava zbog kaznenog djela iz članka 14.uredbe o Vojnim sudovima.Izrečenu kaznu profesorica je izdržala u kaznenom zavodu u Zenici od 10.travnja 1945. do 28.lipnja 1946.kad je uvijetno puštena,dakle više od 14 mjeseci.U dvije knjige piše različito šta nije moja greška.Puštena je iz zatvora jer su rekli da vani može biti korisnija.Osuđena je jer je bila u Ustaškom pokretu.Mi čemo i dalje na ovim stranicama pisati o hrvatskim političkim uznicima koji su robijali po zatvorima i o onima koji su svoje živote dali za Nezavisnu Hrvatsku Državu a to je ujedno i svrha ovih stranica Kome ne odgovara ovakva uređivačka politika široko mu polje. PERO ŠTEFANOV Z GRKINE Bilo mi je pet let dok so mi Titovi partizani zanavek oteli mojega joca Ivana. Ivan je bil hrvacki vojak koj je pobegel s kolone Križnoga pota,doma se skrival-pripoveda Pero Štefanov z Grkine.Ivana je vu Bjelovaru mučila Manoličeva OZNA,osudila ga na 15 let robije.Roboval je 12 let vu KPD Lepoglava.Betežen se vrnol doma gdje je isto leto vmrl.Za jocom je vmrla i moja mama a ja sem ostal doma gruntaš,seljak.Čez mojo mladost pod komunizmom 45 let bil sem od Titove vlasti nepogoden.Zdevali so mi mladi ustaša.I navek sam bil građanin trejtega reda.Bez prava zaposlenja.I sad dok smo zavojevali hrvacko slobodo za kojo su naši joci živlenja dali sad nam vu saboru gaće kroje nekakovi jugo ostatki:Račani,Tomčići,Pusiči i kakvi se ne? MITJA RIBIČIĆ Slovenska je policija 24.svibnja 2005. podnijela kaznenu prijavu protiv Mitje Ribičića koji je u prolječe 1945. bio bojnik OZN-e a kasnije je dogurao i do mijesta jugoslavenskog premijera.Ribičić je prijavljen zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno dijelo genocida jer je odgovoran za smrt najmanje 284 osobe koje je preuzeo iz Ljubljanskog zatvora a onda im se gubi svaki trag.Pobijeni su bez suda u Kočevskom Rogu. RADE BULAT Hrvatski Domobran podnio je kaznenu prijavu 8.svibnja 1998.protiv Rade Bulata i družine buduči da partizanski dokumenti pokazuju kako su prijavljenici bez suda poubijali više od 250 ratnih zarobljenika a neke od njih i žive bacili u Jazovku.Kaznene prijave nisu formalno odbačene nego se strpljivo čeka da osumnjičenici umru. dr.MILIVOJ AŠNER Nasuprot tomu kad je neki priučeni krojač pronašao pet dokumenata koji govore o zločinima počinjenima nad Židovima u požeškom kotaru,kaznena prijava protiv svojedobnog šefa gradskog redarstva dr.Milivoja Ašnera uzeta je u rad po hitnom postupku te je nedavno rezultirala otvaranjem istrage.To što nijedan dokument ne govori o Ašnerovij upletenosti u zločine niti je tvrdnje iz kaznene prijave potkrijepijo ijedan svjedok ništa ne znači,glavno je da smo se pokazali poslušnima. OPŠTINA BELI MANASTIR Dana 12.12.1991.-OBJAVA za putovanje Ivan Šimić iz Belog Manastira relacija ODLAZAK IZ BARANJE prevoz LIČNI-REŠENJE:ovim rešenjem vas obaveštavamo da sta dužni napustiti područje Baranje u roku 24 sata s obzirom da ste na određeni način bili učesnik hdz stranke ispomagali ustašku vlast.Javna sredstva informisanja su obavestila sve koji na bilo koji način su bili umešani moraju otiči.Da bi znali da se to odnosi na vaše ime i ime vaše porodice idite javno da ne bi bili pokojni.ZDRAVO USTAŠA ŽALBA NE VAŽI-ŠTAB TERITORIJALNE OBRANE HRVATSKI BOŽIĆ Hrvatski Božić odoljeva još uvijek beskrupuloznoj komercijalizaciji proslavlja se kao dan rođenja djeteta Isusa Krista sve crkve diljem Hrvatske za polnočku su prepune a s razlogom smo ponosni na naše hrvatske božične pjesme nastale uglavnom tijekom narodnog buđenja u XIX.stolječu.Rijetko kada kao zajednički pjevajuči U sve vrime godišta ili Narodi nam se Kralj nebeski vjerujemo u istu vjeru,govorimo istim jezikom,sljubljujemo pjesmom sve naše regije u jedno narodno biče,potvrđujuči naš nacionalni identitet.Hrvatski Božić je kučni i obiteljski blagdan,slavi se u crkvi i svojemu domu a ne po hotelima i turističkim putovanjima kao usputna točka programa. POSINAK JURE FRANCETIČA Godine 1942.dogodio se pokolj nad pravoslavnim življem u opčini Vareš u selima Brgule Žižci i Šikulje pobijeno je oko 320 ljudi.U to vrijeme Jure Francetić po činu bojnik bio je stacioniran i Sarajevu.Kad je čuo za pokolj sa svojom je bojnom žurno došao na područje opčine Vareš.Doćekalo ga je dvadesetak žena uplakanih i u crnini.Pitao ih je znaju li tko je počinio zločin jer da če on počinitelje kazniti.Žene su rekle da su za vrijeme pokolja čule dozivanje katoličkih imena.No ustanovilo se da su pokolj poćinili Muslimani iz okolnih sela.Pravoslavni su se za pokolj osvetili pobivši dogodine sve muškarce i žene starije od četrnaest godina u obližnjemu hrvatskome katoličkom selu Mir.No te 1942.istražujuči okolnosti pokolja Srba Francetić je dao nalog da se pregledaju tjelesa ne bi li se našlo koga kome se još može pomoči.Među mrtvacima su našli živog dječaka.Na upit kako se zove mali je odgovorio da mu je ime Sreto Gorančić.Pobijena mu je cijela obitelj ali majčina tijela nije bilo.Vidjevši da je dječačić ostao bez igdje ikoga Francetič ga odluči posiniti.Poveo ga je u Zagreb i Sreto je počeo živjeti s njim i njegovom suprugom.Nažalost malo nakon toga zbila se zrakoplovna nesreča nakon koje je Francetić ubijen.Mali Sreto nastavio je živjeti s pomajkom sve do 1957.Sretina majka je ipak preživjela onaj strahoviti pokolj te se sklonila u šumu.Nakon rata se nastavila raspitivati za svoga sina i konačno ga uz pomoć Crvenog križa našla.Sreto se sa majkom vratio u rodno seli Brgule.Vratio se u Bosnu u kojoj ga mnogi susjedi nazivaji ustašom.Francetiču je ostao trajno zahvalan... |
ZA LUSTRACIJU NIJE NITI DANAS KASNO
|
Nakon donošenja Rezolucije osude komunizma i njegovih zločina u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, one zemlje koje su predhodno donijele i provodile lustracijske zakone imaju u rukama alate kojima mogu provoditi obveze koje na nacionalnoj razini proizlaze za sve zemlje članice. Nažalost naša zemlja i u ovom slučaju potvrđuje svoju balkansku pripadnost. Dakle, zakone o lustraciji, čišćenju od grijeha, donijele su gotovo sve tranzicijske, bivše komunističke zemlje, osim Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Doduše, neke zemlje poput Rumunjske, Srbije i Crne Gore, su donijele nekakve lustracijske zakone, ali ih u praksi ne provode. Civilizirani dio Europe shvatio je odmah, uspostavom demokracije, da mora institucije vlasti i javne službe pročistiti i osloboditi od ključnih osoba bivšeg totalitarnog komunističkog režima. Proces lustracije različit je od zemlje do zemlje, no podrazumjeva postupak provjere " uključenosti " pojedinih osoba u aparat bivšeg komunističkog režima, prvenstveno u tajne službe. Za lustrirane je predviđena suspenzija prava javnog djelovanja, pojavljivanje na izborima u državnoj i lokalnoj upravi, pravosuđu, te osobito u obrazovanju i to na rok od pet do deset godina. Jasno da se zakon o lustraciji odnosi na osobito eksponirane osobe bivšeg komunističkog režima, a nikako ne na one koji su tek samo bili članovi komunističke partije. Prekasno je jer bi 95% HDZovaca i SDPovaca završilo u zatvoru. Oni drže vlast i to nikada neće dopustiti. Zato ono jpš 15% zdravog hrvatskog tkiva nikada neće u ovakvoj Hrvatskoj doći do izražaja. U tom pogledu interesantan je slučaj bivšeg poljskog predsjednika Kwasniewskog, koji je na pitanje, je li radio za tajne službe odgovorio :"Ne ! Bio sam član Centralnog komiteta i obavještajne službe su radile za mene, ja nisam radio za njih ". Temeljem lustracijskog zakona, on je provjeren i bio predsjednik države, u kojoj je zbog aktivnosti, u vrijeme komunističkog režima, tek ovih dana suspendirano desetak veleposlanika. Hrvatska je propustila donošenje lustracijskog zakona odmah po uspostavi samostalne demokratske države, kada je bio najpotrebniji i čijim donošenjem bi izbjegli ogroman broj devijacija i strateških pogrešaka, koje smo kao država počinili u proteklih sedamnaest godina. Na pitanje zašto se to nije dogodilo ima stotine odgovora. Tuđmanova ideja o " pomirdbi " svakako je jedan od razloga da u Hrvatskoj nije provedena lustracija, a " pomirdba " je koristila samo onima koji su tada " preokrenutih kaputa " ušli u vlast, a nekolicina ih je tamo još i danas . Pošto je lustracija postupak suočavanja s vlastitom prošlošću u kojem se treba utvrditi povijesna istina i odgovornost pojedinca, nakon čega treba slijediti oprost i pomirenje, mislim da je pokojni predsjednik Tuđman u tom trenutku pogriješio. Izbjegao je lustraciju radi " pomirdbe ", a de facto lustracija jest condicio sine qua non, da bi moglo doći do pomirdbe. No, za donošenje zakona o lustraciji nije niti danas kasno, kao što nije kasno za osnivanje institucije za povijesno i znanstveno istraživanje zločina komunističkog režima, jer to sigurno nije Državno odvjetništvo, gdje zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dragan Novosel, izjavljuje kako dosad nije podignuta nijedna optužnica i to zbog pomanjkana konkretnih dokaza. Istovremeno u ladici mu stoji kaznena prijava i priznanje o egzekuciji zarobljenika u Krašiću, izvršeno po zapovjedi još uvijek živih zločinaca. |
Rimski pozdrav
|
Tabuiziranje i izkrivljivanje novije hrvatske povijesti dovelo je do odpora, koji se ponekad reflektira čak i na način, da se ono što je bilo zabranjeno ili nepoćudno, već samim time danas smatra dopuštenima, pače i poželjnim, a da se ono što su jugoslavenske vlasti držale neprijateljskim, danas automatski uzima kao hrvatsko. Nešto slično se događa i s nekim pojavama vezanima uz Ustaški pokret i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Iako zbog tehničkih, pa i subjektivnih razloga to nije mogla učiniti na historiografskom planu, poratna je hrvatska politička emigracija, dijelom zbog prilika u kojima je živjela, ali uglavnom zbog mogučnosti slobodnog raspravljanja i razvijanja, na političkoj razini poodavno rasčistila dobar dio šikare neistina, podmetanja, legendi i mitova skopčanih uz NDH. Uglavnom bez pretjerivanja bi se moglo kazati kako su politička ocjena Desetog travnja i neka ikonografsko-simbolička pitanja prve stvari, s kojima je emigracija morala razčistiti, pa je to i učinila. Tako je njezin najveći dio, bio on osobno i sentimentalno vezan uz Ustaški pokret, ili se nalazio na drugoj strani, veoma brzo prihvatio ocjenu kako je Deseti travanj, kao izraz trajne hrvatske težnje za nacionalnim životom u neovisnoj hrvatskoj državi, svijetli trenutak nacionalne povijesti i ujedno poticaj, da se iz toga nadnevka i događaja izvuku pouke i energija za buduće podhvate. Jednako tako, najveći je dio emigracije brzo shvatio da Ustaški pokret, čije zametke valja tražiti u previranjima nakon skupštinskog antentata na Radiča i drugove, a utemeljenje u 1929. godini, predstavlja tadašnji izraz hrvatske nacionalne borbe, uvjetovan tadašnjim međunarodnim i unutarnjim političkim, gospodarskim i svjetonazorsko-kulturnim silnicama. Ipak se vjerojatno najbrže prekinulo s onim, što se na području ikonografije i simbolike vezalo uz ustaštvo. S tim je, dakako, bilo i najlakše prekinuti, jednostavno zato što večinom nije imalo nikakva uporišta u našoj narodnoj predaji, što zapravo i nije bilo hrvatsko. Riječ je o pozdravu uzdignutom desnicom, "rimskom pozdravu". Taj su pozdrav, naime, oživjeli talijanski fašisti, hoteći svomu imperijalizmu dati povijestnu podlogu u ideji obnove Rimskoga carstva. Ipak se vjerojatno najbrže prekinulo s onim, što se na području ikonografije i simbolike vezalo uz ustaštvo. S tim je, dakako, bilo i najlakše prekinuti, jednostavno zato što večinom nije imalo nikakva uporišta u našoj narodnoj predaji, što zapravo i nije bilo hrvatsko. Riječ je o pozdravu uzdignutom desnicom, "rimskom pozdravu". Taj su pozdrav, naime, oživjeli talijanski fašisti, hoteći svomu imperijalizmu dati povijestnu podlogu u ideji obnove Rimskoga carstva. Otkud onda "rimski pozdrav" u Hrvata? U jednome se članku u "Drni" Maks Luburić pozvao na Pavelića, koji se potužio da je taj pozdrav - uz talijansku potporu - tek nakon uspostave države nametnula skupina nadobudnih mladića, koji su se tako počeli pozdravljati na ulici. Kako se Nijemcima, pa i Talijanima, nerijedko išlo niz dlaku i više nego što se moralo, nitko se nije odlučivao na zabranu tog pozdrava. Oponašateljski i sluganski mentalitet "nastaša" pridonio je širenju tog pozdrava. Dr. Pavelić je, pak, prenio je kasnije njegove riječi Vinko Nikolić, nakon pada Italije bio poduzeo korake za ograničenje uporabe tog pozdrava. Štoviše, bila je pripremljena i Zakonska odredba, kojom bi se to zabranilo, ali je onda došlo do atentata na Hitlera. Kako se Hitler nemilosrdno obračunao s onima , koji su ga izdali, te se kao svaka ranjena zvijer osvrtao tražeći kolebljivce i moguće nove izdajice, Pavelić je odredbu povukao, držeći da uztrajati na njoj "ne bi bilo zgodno". Tako je inačica "rimskog pozdrava", u početku pomadarstvo, a kasnije diktat, živjela do sloma NDH. Nakon rata su je među emigrantima rabili uglavnom provokatori. I budale, dakako, jer je ljudska glupost neizcrpna. Posljednjih su, pak, godina, za tom provokacijom posezali oni, koji su kasnije Hrvatsku obtuživali u kojekakvim kongresima i na kojekakvim skupovima. Ona je bila izvrstno oružje u rukama onih, koji su rušili kuće pred očima stranih promatrača. Ona je bila rekvizit onih, koji su dali postrojavati i snimati vatrene mimohode po naručbi stranih službi. Ta se provokacija uvijek iznova pojavljivala baš u trenutku kad je Hrvatska izložena pritiscima. Zar smo do te mjere ograničeni, da ne vidimo tko to, s kakvom svrhom i u kojem trenutku radi? Zar ne znamo izvući zaključke iz činjenice da Netko (u ime Hrvatske!) uvijek u težkom trenutku poseže za simbolom, koji nema nikakve veze s hrvatskom predajom, a koji stalno kompromitira hrvatski narod i njegovu državu? Stvar je tako bjelodana da se čini kako nikakvi posebni dokazi, da rimski pozdrav nije hrvatski pozdrav, nego je - baš naprotiv - pozdrav ogorčenih protivnika svega hrvatskog, nisu ni potrebni. No ipak se svako malo dogodi da brižne kamere Hrvatske televizije i dežurna pera zabilježe pojedince koji, u prigodama kad se tobože slavi Hrvatska i njezine žrtve, podižu ruke u pozdrav kojega su u XX. stoljeću oživjeli, a onda pokušali i drugima nametnuti talijanski fašisti. Kad te brižne kamere u takvome kvazifašističkom zanosu zabilježe golobrade balavce, dobrohotniji promatrač može pomisliti kako je riječ o mladenačkom buntu protiv proglašavanja određenog ponašanja neprihvatljivim ili bar o nepoznavanju povijesnih činjenica. Jer, mladci ne će znati da su nositelji i promicatelji toga zlokobnog ( rimskog ) pozdrava najljućim neprijateljima na istočnoj obali Jadrana u pravilu smatrali - hrvatske nacionaliste (tada:ustaše). Ali, kad se dogodi da uvijek budne kamere HTV-a pred kraj kolovoza u Visočanima kod Zadra zabilježe komemoraciju na kojoj odrasli (što bi trebalo značiti, zreli i dovoljno razboriti ) podižu ruke u rimski pozdrav, to znači da se ne radi o mladenačkom buntu i neznanju, nego o očiglednoj budalaštini ishlapljelih provokatora, koji kao da se trude dati dokaza da je hrvatski osloboditeljski pokret u prvoj polovici XX. stoljeća doista bio fašistički ( što je teza koju više ne prihvaća ni jedan povjesničar koji se bavi ne parolama i politikom, nego znanošću ). No, takve su pojave moguće samo u jednome nezrelu društvu, u kojem se manjak izobrazbe nadomješta političkim krilaticama i jeftinim plakatima. Hrvat, pak, koji prema vlastitoj nacionalnoj povijesti ima trunak poštovanja, znat će da rimski pozdrav nema ništa ni s hrvatskom borbom, ni s ustaškim pokretom, i da se u tu borbu uvukao iz oportunističkih i oponašateljskih razloga, ali nikad nije prestao biti neprijateljskim uljezom. Taj će Hrvat znati da državnopravno postignuće ustaškog pokreta predstavlja etapu borbe za narodno i državno osamostaljenje, i da ono i njegovi idealistični pobornici zaslužuju pozitivnu ocjenu kao dokaz ustrajnosti, kontinuiteta i odlučnosti te borbe, ali ne ispričava grijehe i zablude tog naraštaja, još manje zastranjenje pojedinaca i skupina. I napokon, Hrvat koji prema vlasitoj nacionalnoj povijesti ima trunak poštovanja uglavnom neće smatrati da je previše pretjerana ocjena talijanske fašističke politike prema Hrvatima i Hrvatskoj, koju je u pismu ministru vanjskih poslova Mladenu Lorkoviću 26. studenog 1941. izrekao tadašnji poslanik NDH u Bukureštu, dr. Edo Bulat :"... to bi se Trumbić tek danas razočarao u pogledu te talijanske perfidnosti da ih vidi sada kako kao gladni vuci razdiru iznutra i izvana naše narodno tijelo. U šteti koju nam nanose teško da ih je itko ikada premašio, a u pogledu perfidije sigurno nitko". No, unatoč tomu, ne treba dvojiti da će i ubuduće biti povremenih rimskih provokacija, sve dotle dok postoje protuhrvatski interesi i snage koje će budno ukazivati na " buđenje hrvatskog fašizma ". I sve dotle će na Hrvatima biti da budale nazovu budalama, a provokatore provokatorima . |
