Hrvatska povjest
18.01.2008., petak
USTAŠKI POKRET
|
Izgleda da mnogima u Hrvaskoj i izvan nje još nije jasno što je zapravo Ustaški pokret.Miješaju pojmove iskrivljuju činjenice krivo prikazuju povjesni tok ustaškog rada,ustaše poistovjetuju ne znam čime i konačno mnogi da utješe sebe i druge u neznanju jednostavno kažu:to ti je neka novotarija koju će hrvatski narod teško poprimiti. Ustaštvo u prošlosti kao i u sadašnjosti nije jedna veča ili manja vojska koja po zapovjedi i prisilno ide u rat već je to čitav hrvatski narod koji putem ustaštva kroz tisuć godina svijesno brani hrvatsku narodnost i hrvatsku državu. STARČEVIĆ,PRAVAŠTVO I USTAŠTVO Zna se da je pravu mušku i odlučnu borbu u Hrvatskoj poveo Otac Domovine Ante Starčević,zna se da je on zapravo unio u Hrvatsku duh revolucije da je on prvi nakon dugih stoljeća započeo s politikom hrvatskoga državnoga prava, vodeći dugu i nepopustljivu borbu za prava i jedina spasonosna politika hrvatskog naroda mora biti temeljena na nauci Ante Starčevića,jer to je jedini put i jedini spas za očuvanje hrvatske narodnosti i hrvatske državnosti. Kad je dakle riječ o tome da je Poglavnik također bio pristaša pravaštva,da je sam Ustaški pokret rođen u pravaštvu onda treba gledati na ono pravaštvo koje je dalo Starčevića.Kvaternika,Kumičića,Matoša,Harambašića,Ogrizovića,Pavelića Javora i mnoge druge.Ono čime se je zagrijavalo ustaštvo nije bilo pravaštvo nazdravica pisanih zapisnika,visokih cilindara i lijepih govorancija,Ustaše su prihvatili pravaštvo borbe,pravaštvo Rakovice,pravaštvo oštrih i odlučnih nastupa,pravaštvo revolucije u kojim podhvatima su ih krijepile ne blijede i beznačajne pjesme več pravaške budnice Matoša,Harambašiča i drugih. POGLAVNIK I USTAŠKI POKRET Misli Oca Domovine dra.Ante Starčevića i primjer Rakovice temelji su Ustaškog pokreta i ustaškog vjerovanja.Na Starčevičevoj besmrtnoj nauci temeljio je i Poglavnik od rane mladosti sav svoj politički rodoljubni rad.Na toj nauci postavio je i temelje ovog velebnog Ustaškog pokreta.Ustaša je povezan uz svoga vođu uz svoga Poglavnika.On zna i vjeruje,on javno ispovjeda da u Hrvatskoj može biti samo jedan važan čovjek o kom se može pisati i govoriti i koji jedini može zapovjedati.Ustaška načela,ustaški ustav,propis o ustaškoj stegi te svi drugi propisi i odredbe to su temelji ustaškog života ustaškoga shvačanja i ustaškoga ćudoređa.Ustaštvo je pozvano da brani državu da stoji na braniku hrvatskih prava da se bori do kraja,dok se ne uvede i u društvenom životu životu naroda posvemašnja pravda i ravnopravnost.Ustaštvo je pozvano da duhovno i ćudoredno preporodi narod.Ono će to i učiniti.Pojedinci koji se tome neče pokoriti koji neče ići usporedno s novim stanjem i novim potrebama,odpast će DUH RAKOVICE Kao uvod u tu revolucionarnu ustašku borbu koja je pod vodstvom Poglavnika započela pod konac mjesec listopada 1928.dolazi proslava smrti velikog Hrvatskog revoluconara Eugena Kvaternika,rakovičkog mučenika. Dužnost je Hrvatskom narodu da ga slavi.Uz Zrinjskog i Frankopana,Kvaternik je čovjek koji je krv svoju prolio život svoj dao za hrvatsku slobodu. ROD BO SAMO KOJ SI MRTVE ŠTUJE NA PROŠLOSTI BUDUČNOST SI SNUJE nestat će ih. ISTINA Borba za istinu jest presudna.Istina je jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva.Zato će narod koji dopusti krivotvorenje svoje povijesti prije ili kasnije izgubiti sposobnost suvereno odlučivati o svojoj budučnosti. Ustastvo kao posljedica narodne borbe i pokret odkupljenja Godine 1102. hrvatski je narod izgubio svoju nezavisnost.Ali ne mozda sutke ili ravnodusno.I ako su tada mnogi od narodnih sinova zatajili i okrenuli ledja svom vlastitom narodu,ipak ogromna vecina Hrvatskog naroda ostala je vjerna djedovskoj bastini,djedovskim domovima i ognjistima.Nikada Hrvati u svojoj povijesti nisu kao cjelina-kao narodni kolektiv-napravili nikakvu prljavstinu i nikakvu podlost.A nekarakternih pojedinaca i izdajica se je nalazilo jer je to prirodna posljedica vjecnog principa borbe dobra i zla,izmedju svijetla i tame,istine i lazi.Ti i takovi pojedinci nisu nikako mogli predstvaljati citav hrvatski narod,jer su vec svojim izpadom automatski izpali iz narodne zajednice,postali narodni zlocinci i zakleti neprijatelji.Zato ako je tko ove narodne izdajnike iskoristavao u svoje megalomaske svrhe,koje su bile na stetu hrvatskog narodnog i drzavnog organizma,hrvatski narod to nikada nije mogao odobriti,niti priznati,i svim silama se je opirao svakom neprijatelju.Tako je to bilo i u slucaju godine 1102. Tada se dize hrabar i neustrasivi sina hrvatskog naroda Petar Svacic,koji je u onim tezkim prilikama imao srca i hrabrosti da nosi hrvatsku krunu i pokaze citavom svijetu,da se Hrvatska ne da tako jeftino i lako zarobiti.Tim vise,jer je taj nas heroj i narodni velikan znao za junactva prvih hrvatskih knezova,za divovskog borca i neustrasivog i hrabrog kneza Domagoja,kojeg su nasi nepriajtelji nazivali najgorima knezom(pessimus dux Croatorum);znao je on za junactva prvog hrvatskog kralja Tomislava,koji je stvorio veliku i jaku Hrvatsku drzavu i udario joj neprolazni pecat moci i slave.Znao je,da je bas taj narodni junak bio onaj koji je pobijedio neprijatelja i iztjerao ga iz hrvatskog podrucja,pokazavsi mu azuvijek,da nas ostavi na miru i da kod nas nema sto traziti. Svega toga je bio svjestan hrvatski kralj Petar Svacic,pa je stvorio i logicke zakljucke.Nije se htio sramotiti pred svojim narodom,pred svojom savjescu i pred povijescu. Pograbio je oruzje i posao na nepriajtelja da obrani cast svojega naroda.Borio se ja kao lav.Ostao je posljednji na bojistu i junjacki poginuo dostojno tradiciji ostalih hrvatskih junaka.Hrvatska je tada bila na silu zarobljena od tudjina,svog vjekovnog neprijatelja,kojemu ipak nije nikada uspjelo pokolebati,a kamo li unistiti hrvatsku nacionalnu sviest.Hrvati su od tada veoma mnogo trpjeli i stradali su u svakom pogledu.ali bili su sviestni,da to nece tako ostati zauvijek.U njima je buktila kao ziva vatra nepomucena nacionalna sviest,kult tradicije i osjecaj superiornosti duha nad svojim bahatim gospodarima. Tako je prohujalo 9.vijekova punih bura i oluja,punih neopisivih mrcvarenja i bezkrajnog trpljenja.Proslo je 839.crnih Velikih petaka,proslo je 839.krutih i nesmiljenih zima.ali Hrvati nisu izumrli u robskoj tamnici,vec su ostali zivi i zdravi i konacno im je osvanulo radostno uzkrsnuce i ogrijali su se na suncu mladog,ozivotvorujuceg proljeca. Svih ovih 839.godina bilo je izpunjeno neprekidnom borbom za obstanak,borbom koja je upravo legendarna,i koju do danas jos nije pravo ocienila svjetska poviest.Jer dok su neki narodi mnogo mladji i manji traziili svjetska bogatstva i stjecali kolonije,Hrvati su macem u ruci sprjecavali provalu azijske bujice u Europu,brnaeci sebe i sve ostale europske narode.Nikada se ne smije zaboraviti,da su postojali u Hrvatskoj Zrinjski i Frankopani,Senjski Uskoci,hrabri granicari,ne smije se zaboraviti,da je pod Sigetom,koji jebranio nas narodni heroj Nikola Subic Zrinjski,umro silni turski sultan Sulejman II.Velicanstveni.Sve je to istina,sve je to oviest.To je bio mukotrpni put krvave hrvatske kalvarije,ali uz to put na kojemu su zabiljezene bezbrojne velicanstvene pobjede jednog naroda,kojemu je doduse bilo privremeno sudjeno da strada,ali koji je uvijek suvereno pokazivao svoju snagu i velicinu,jer nije nikada dopustio,da za njega drugi vadi kestenje iz vatre,vec sam,jer je bio vican ognju i macu.To nam sluzi na cast,to ce se uviek spominjati dok bude svieta i vieka.I ta gigantska i nadprirodna borba Hrvatskog naroda,koji se vjekovima opirao svim nedacama i ogibeljima,koji nije htio priznati svoje robstvo imala je za cilj samo jedno,a to je narodno odkupljenje. Boreci se,stradavajuci,posrcuci i dizuci se stigao je Hrvatski narod do godine 1918.I tada mjesto da smo dobili nagradu za svoju hrabru i slavnu proslost,za vjekovnu lojalnu sluzbu Europi i njenoj kulturi,bili smo strahovito nepravedno kaznjeni.Ubacili su nas u robstvo vece i nepodnosljivije nego smo bili do tada ,presli su preko milijuna nasih zrtava i preko uzdaha mnogobrojnih hrvatskih pokoljenja,pljunuli su na grobove nasih heroja i muscenika i rekli su:"Neka nestanu!". Da,to su nam rekli.Alli mi smo im snazno odgovorili:NE!Ne umiremo!Necemo se maknuti s ove nase svete grude,gdje smo ugledali svietlo Bozje,gdje smo naucili s valovima prkositi burama i olujama i u mirisu zala,cvieca,suma i planina do ludila zavolili svoju domovinu.Ne!U nama klice duh nasih predja i krv nasih mucenika znanih i neznanih,u nama klice nas ponos,nasa poviest. Zabranili su nam kasnije narodno ime misleci,da ce nas tako bar formalno nestati.Prevarise se!U nama se dize revolt,probudila se u nama iskonska snaga svih nasih proslih pokoljenja i odlucili smo srusiti robstvo.U tome su svi Hrvati bili jedno.Svi smo bili uvjereni da je doslo vrieme da vec jednom budemo svoji na svome. Prof.Andrija Ilic/Ustaski godisnjak 1943. U ovom casu iskonske i cvrste volje za slobodom dobili smo bogodanog Vodju,koji je osnovao svoj Ustaski pokret,da nam preko njega donese narodnu slobodu i nezavisnost.On je dosao do izpravnog uvjerenja da silu treba suzbiti silom,ali je znao da ce od silom opravdanih narodnih teznja bezuvjetno nestati grube i brutalne sile nasih protivnika. Ustastvo je u svojoj biti prirodna posljedica razvitka nase borbe,koja je u njemu dobila svoj izpravni oblik.Ustaski pokret spada medju jedinstvene pokrete u poviesti,jer to nije kopija ili drugo izdanje bilo kojeg drugog pokreta,vec je to vrhunac razvitka hrvatske narodne sviesti,koja je digla ustanak za svoj obstanak,to je nasa poviest,nasa krv i nas zivot. Ustastvo je pokert sveobceg narodnog odkupljenja koje smo tako zeljno iscekivali.Znali smo i bili smo uvjereni,da ce to odkupljenje doci,jer nismo cekali,da nam ga netko daruje,vec smo uviek bili u borbi od prvog trena ugrozenja tog odkupljenja pa dalje.Pogotovo kad se je medju nas pojavio naosilac i simbol tog otkupljenja-nas Poglavnik,o kojemu smo uvijek mislili samo i jedino kao o covjeku,koji nam je od Boga poslan,mi smo bili ohrabljeni i nije nas moglo nista zaustaviti u zamisli i volji za nasim odkupljenjem.I taj pokret,koji je nikao u nasoj krvi i burnoj proslosti,revolucionarnom snagom je ostvario vjekovni san Hrvatskog naroda,a to je njegova sloboda i nezavisnost.Ustastvo je revolucionaran pokret,jer ne pokazuje nikakove veze sa prosloscu razlicith drugih sistema i naucavanja,revolucionaran jee je borbom postigao jedna dio programa.Taj program koji je jasno obiljezen u Ustaskim nacelima,jos nije sasvm postignut,zato borba jos traje i trajat ce sve dotle dok ne bude hrvatsko narodno odkupljenje podpuno,onako kako to predvidjaju Ustaska nacela.Ona su zivo vrelo naseg nacionalnog vjerovanja,nase nacionalno evandjelje i siguran zalog naseg obstanka.Po njima ce Drzava Hrvatska djelovati bez obzira na bilo kakve potezkoce i nedace,po njima ce zivjeti citav hrvatski narod.U njima je utjelovljena krvava logika vjekovne hrvatske istine,u njima je sdrzano nase pravo na zivot,i citava nauka svih nasih narodnih velikana,koji su zivjeli samo i jedino za svoju Hrvatsku. Takva nacela mogo je stvoriti samo veliki rodoljub i Veliki Vodja,kao sto je nas Poglavnik.On je utjelovljenje heroizma i mudrosti,bezkompromisni borac za sveta nacionalna prava,dugo ocekivani Odkupitelj,sinteza svih nasih uzdaha,boli,patnja i vjekovnih ceznja.On je nase uzdanje nas gospodar i nas Suveren.Za njega smo spremni uviek i u svako doba na sve,jer je dokrajcio visestoljetno robstvo svog naroda,jer je povratio Hrvatskoj slavu i moc,koju je imala u vrieme kralja Tomislava i Petra Kresimira i jer nas je naucio,kako moramo ljubiti svoju svetu rodjenu grudu i kako se moramo boriti protiv neprijatelja. Mlada Hrvatska Drzava,koja je iz ponizenja i sramotnog robstva uzkrsnula i koja je postala ravnopravna sa svim ostalim europskim drzavama,zaista je ponosna na svog drzvanog vodju,na svog Poglavnika.U bjesomucnoj i teskoj borbi koja se zametnula s boljsevizmom,Ustaska Hrvatska nije mogla niti je htjela ostati po strani,jer ta borba koja se vodi za odkupljenje citave Europe vodi se i za obstanak Hravtske.Zato je POglavnik odmah prvih dana te borbe pozvao hrvatski narod da se bori protiv suvremenog barbarstva s Iztoka,i odmah su se odazvale mnoge legije hrvatskih vojnika,koji sada tamo daleko na prostranim ravnicama Rusije izppisuju svojim junactvom zlatne stranice nase ratne poviesti.Ono sto Hrvati cine na Iztoku,to je vec uslo u poviest i to je najboljidokaz za opravdanost i sigurnost nase drzavnosti i podpune nacionalne nezavisnosti.To je dokaz da u nama nije izumro ratnicki i vitezki duh nasih pradjejdova,vec je usplamtio jos vecim zarom i poletom i svakome je sada jasno da imamo sve sposobnosti da sami sobom vladamo.Tu istinu smo dokazali i opravdali u najsudbonosnijim casovima nase poviesti na umoru bolesne versailleske tvorevine,koja nam je kroz puna dva desetljeca izpijala krv i mozak,ali jedno nam nije uspjela izpiti i ubiti,a to je nasu volju za zivotom i nasu prirodjenu instiktivnu ljubav za ovom svetom rodjenom grudom,koja se zove Hrvatska.Hrvatska je,kako je rekao nas neumrli ustaski borac i naucenjak svejtskog glasa dr.Milan Sufflay,najljepsa zemlja citavog planeta.To nije krilatica,vec je to prava istina.Hravtska je liepa posvuda na citavom poviestnom podrucju,gdje god zive Hrvati.O njenoj ljepoti nam govori sumni tok nasih rieka:Mure,Drave,Save i Drine,valovita zitna polja,neprohodne sume,vrletni krsevi i nase velicanstveno more sa svojim krasnim sutonskim bonacama i ugodnim maestralima,nemirni, neverama,po kojemu su kroz viekove plovile hrvatske ladje sa smjelim hrvatskim mornarima i bile na budnoj strazi nase slobode i neovisnosti. Prof.Andrija Ilic/Ustaski godisnjak 1943. Eto ta lijepa Hrvatska,nasa domovina danas opet postoji kao slobodna i nezavisna drzava.Ali mi ne smijemo biti samoopijeni tom stvarnoscu.Moramo uviek imati na umu,da smo nasu slobodu i nezavisnost stekli vjekovnom borbom i da je borbom jedino mozemo i ocuvati.Bas danas,kad znamo kako smo tezko dosli do ovoga sto imamo,sto je nase i na sto smo imali vjekovno pravo,moramo gusto zbiti nase redove i biti uviek na strazi,puni borbenog duha i junackog ponosa,jer kad je Hravtska uzkrsnula ona vise nikada ne smije umrieti.Ona mora vjecno zivjeti.To nam mora biti sveti zavjet,koji ce biti dostojna utjeha svim onim bezbrojnim plejadama nasih narodnih mucenika i velikana iz nase slavne i junacke proslosti.Taj zavjet je zapovjedni zahtjev Ustastva u kojem je utjelovljen vjekovni smisao i opravdanost nase borbe:Nasa najsvetija i najveca duznost mora biti,da nas podpuno prozme sveta ideja Ustastva,da nas sasvim preporodi i ucini sposobnim za velike zadatke,koji nas jos cekaju.Mi moramo svi biti sviestni da Ustastvo nije samo neki obicni oblik naseg drzavnog zivota,vec je to nasa neobhodna narodna potreba.Ustastvo je sveobci hrvatski narodni pokret,koji mora obuhvatiti i posljednjeg Hrvata.To je niekanje nekarakternosti i beskicmenjastva,to je utjelovljenje hrvatske narodne i poviestne istine.Eto to je sadrzaj Ustastva,koji nam mora biti svima jasan,da prema tome znamo raditi i zivjeti:A to cemo i moci,jer je Vodja Ustaskog pokreta bogodani covjek-nas Poglavnik,koji je dokazao i pokazao da nas znade voditi.On nam neprestano mora lebdjeti pred ocima,jer je on uzkrisitelj Hrvatske drzave,On je simbol bezprimjernog junactva,nas drzavni Poglavar i vrhovni Zapovjednik. U danasnjoj Hrvatskoj nece biti mjesta nekarakternim gotovanima,saboterima i narodnim parazitima:To je sigurno.Neka nas nista ne plasi,ako je mozda nekome i uspjelo tu i tamo da se nedostojan uvuce u nase redove.To je prirodna posljedica velikog djela,koje smo ucinili,a znamo da kad je bura na morskoj povrsini svasta pliva,ali tad se to svasta i lakse vidi,pa ce se moci i lakse odstraniti.Nista neka nas ne smeta,jer mi svi znamo sto hocemo.Mi nismo skorojevici vec slavni rod neretlajnskih gusara,senjskih Uskoka i bezbrojnih i neustrasivih mornarskih pokoljenja i divovskih boraca nasih krajisnika i granicara.To smo mi danas,to cemo i uviek biti,ali svi do posljednjega.To ce biti vrhunac snage i velicine Ustastva,tada ce u Hrvatskoj svi Hrvati opet kao nekoc u poviesti svima pokazati,da su dostojni potomci svojih slanvnih predja. Ustastvo koje je na umoru stare Europe uzkrsnulo nekoc slavnu i mocnu drzavu Hrvatsku,nas je jedini zalog za nasu buducnost,koja nam je bas ustaskim djelovanjem vec osigurana u novoj Europi,koja se stvara.Zato ako hocemo biti trajno dostojni te nase velike sadasnjosti i buducnosti,moramo biti savjesno disciplinirani,marljivi i radni i uvike i na svakome mjestu za naseg velikog Poglavnika i za Dom-spremni! Prof.Andrija Ilic/Ustaski godisnjak 1943. USTAŠKA VOJNICA Odkad se koplje Hrvatovo zabi u krš sunčane Dalmacije,a bieli šatori ratara naseliše plodnu Panoniju,mač i rat odlučivaše svakim pedljem ove liepe sudbonosne zemlje.Hladna Drava,duboki Jadran i strme litice visokih gora postadoše svjedocima žilave borbe malog,ali hrabrog naroda,kojemu je Providnost dosudila,da bude vratar dvaju svijetova,da vodi vječni rat s brojnim neprijateljima,a svoju slobodu koju mu otimlje sudbina,đavao i neprijatelj-ljubi iznad života. U neprestanoj borbi sa svim i svakim,dok drugi narodi uživaju blagostanje i procvat svoje zemlje,Hrvati čuvaju sigurnost Zapada na svoj krvavi račun,što će brojitba pokazati,da danas umjesto 40.miliona broji hrvatski narod tek šest. Uz tolike žrtve Hrvati su u poviesti Europe ostavili uspomenu najboljih i najhrabrijih ratnika,ali su ujedno došli do spoznaje,da je bilo dosta prolievanja krvi za druge,a budući da se bez borbe ništa dobiti ne može,red je i vrieme je boriti se za svoju kuću. Iz stoljetnog izkustva podiže se u krvi i plamenu,uz tutanj topova i miris baruta div-ustaša,da jednom zauviek obrančuna s tuđinom i robovanjem,a granicu na Drini,Jadranu i Dunavu učvrsti i osigura svome narodu. U ovom slučaju žrtve i krv Hrvata vojnika dobile su svoj pravi smisao.Borba za oslobođenje kristalizirala se je kroz stoljeća,dok se konačno nije pojavio genijalan muž,odlučan i dalekovidan političar,koji je sabrao izkustvo stoljeća i hrvatskoj borbi dao točno određeni oblik i pravac u revolucionarnom oslobodilačkom pokretu "Ustaši". Ostvarenje stoljetnog sna svih hrvatskih pokoljenja-nezavisna država-pokazalo je,da je dr.Ante Pavelić odabrao pravi put k narodnom oslobođenju,kada je neprijatelju razbojniku odgovorio vatrom. Ustaški pokret bio je oružan,vojnički,tajan.Skupštine i sporazume prepustio je Poglavnik starcima i kratkovidnima. Na težak put svoje borbe uzeo je mlađe,borbene i vjerne pristaše,kojima je zapovied svetinja,a tajna grob. Vojska,samo dobra vojska mogla je nagnati u bieg srbskoga hajduka.Zato je ustaša uz zakletvu ponio u borbu pušku i samokres,zato je ustaška vojnica postala glavni oslonac borbe,a ustaški logori u tuđini uređeni su strogo vojnički. U jeseni 1932.godine zaori poklik s Velebita.Prvi ustaški roj prelazi u napad.Prvi vojničari natupaju Likom i Primorjem.Odjekuju velebitski klanci od ustaških pušaka,odekuje čitavi sviet hrvatskim pitanjem.Diže se ustaška vojska,da zauviek ostane obrana svoga naroda.Temelj vojnice je udaren.Djelatnost se nastavlja u inozemstvu i domovini;napolju u ustaškim logorima,u Hrvatskoj pak u tajnim udruženjima i rojevima.Pršte praske,ruše se diktatori,kolaju letaci,a vojničari vježbaju i spremaju se za obračun.Sva ta djelatnost vrši se pod brižnim nadzorom prvoga vojničara i borca Poglavnika,koji sam podučava prve rojeve,prve čarkare oslobodilačke vojske. Ustaška vojnica već od prvoga dana svoga postanka nije grupa neodgojenih odmetnika,nego je to prava vojska s propisanim pravilima i zakonima,kojima su svi ustaše od prvog do posljednjeg obvezani pod smrtnu kaznu.Ustaški su zakoni bili težki i nemsiljeni i zato su samo heroji stupali pod stieg ustaške vojnice. Ustaštvo je od svojih boraca tražilo nesmiljene žrtve.Smrt je lebdila nad glavom svakog ustaše,smrt ih je vezivala u njihovoj zakletvi i oni su je prezreli.O tome svejdoče stratišta i polja ustaških grobova i mnoge nezaboravljene obiteljske tragedije. Duga i tamna neizviesnost,nestašica i neuspjeh,čežnja za domovinom i mirnim ognjištem,tjeskoba i bol tištila je duše prognanika.Trebalo je podnieti i duševnu Golgotu.U ovim časovima pokazao se je prvi ustaša Poglavnik dobrim ocem i prorokom oslobođenja. Poglavnikova ličnost jamčila je ustašama,da njihovi napori i žrtve nisu uzaludne,da će ustaška puška planuti jednoga dana za slobodu i za dom.Ustaška himna je svetinja u kojoj je sadržana sva drama prvih vojničara ustaša,i mnogi će ustaša izdisati na bojištu uz šapat ove himne. I dođe sretni čas u koji sreća udari zlatnim batom slobode na vrata naše tamnice.Razkinuše se okovi robstva,zapucaše ustaške puške,pobježe dušmanin,a Hrvat postade svoj na svome. U slavlju se vratiše prvi ustaše povratnici,prvi vojničari ustaške vojske.Gotovo u cieloj zemllji ustaška vojska drži red.Jugoslavija se razpala bez traga.U prvim danima oslobođenja mogao je svatko vidjeti kolika je organizacija ustaštva postojala u Hrvatskoj,kada su u svakom mjestu domaći ustaše razoružali neprijatelja i uzpostavili hrvatsku vlast. Međutim,neprijatelj koji je u prvi mah bio zapanjen snagom ustaštva,počeo se prikupljati i uznemiravati mirno pučanstvo.Trebalo je brzo raditi,organizirati redovitu vojsku i odmah suzbiti neprijatelja.Bivši Poglavnikovi učenici preuzimaju sada odgovornu dužnost,da stvore u prvi mah nove ustaške satnije i da na njih primjene obuku,koju su sami dobili od Poglavnika u emigraciji. Zagrebački zbor i Obrtna škola postaju u Zagrebu prve vojarne ustaške vojnice.Najbolji mladići,radnici,seljaci,sveučilištarci grnu mahom pod pušku,javljaju se kao dobrovoljci za Bosnu,u kojoj su odmetnici upalili baklje nemira.Po svim velikim gradovima postoje već ustaške kule iz kojih mladi vojničari spremno izlieću u borbu gdjegod se neprijatelj pojavi. U Zagrebu postoji stožer,koji vodi računa o svakoj posadi,svakoj satniji,koji neprestano okuplja pod zastavu nasposobnije borce častnike i vojnike,prima brojne doborovoljce i šalje pomoć gdjegod uztreba.Ustaška vojnica raste brojčano iz dana u dan. Ni žrtve,ni pogibao,ni molitvas zabrinutih majki,ne mogu skloniti smionih mladića,koji uviek nanovo pridolaze u ustaške rojeve. Ustaška se vojska diže Za slobodu vodi rat. Častnička škola ustaške vojnice bila je prva potreba usstaške vojske.Škola je osnovana,a u nju se primaju samo oni mladići,koji su spremni podvrći se najtegobnijem vojničkom životu.U prvo godište primljeni su samo oni mladići,koji su se već za doba borbe i oporbe pokazali sviestnim i borbenim nacionalistima. Međutim,borba se natavlja.U Bosni se zaigralo krvavo kolo.Odmetnici,naoružani ostvaštinom srbske vojske započinju svojim divljanjima.Svuda palež,pljačka i ubojstva.Narod bježi i kuka nad svojom nesrećom."Ustaša,dajte nam ustaše,da nas brane!"vapije narod,a ustaše kao lavovi krstare šumama proganjajući razbojnike.Sela,u kojima ima ustaša,mirna su i sigurna.Narod Bosne vapije za ustašama. Legija za legijom polazi u borbu.Na sva bojišta.Krv se lije,dušman bježi klet,a ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet. Pojedine legije stiču si u njakrvavijimprodorima besmrtnu slavu.Narod u svojim pjesmama slavi Francetićevu "Crnu legiju".Niže se bitka za bitkom,pobjeda za pobjedom. Neosvojiva Kozara pada pod ustaškim jurišem,Romanija je već očišćena,a Fruškoj gori je dovoljna jedna sedmica,da ju hrabre domobranske i ustaške postrojbe zauzmu i pročiste bez vlastitih gubitaka. Ustaško oružje slavi slavlje i na iztočnom bojištu,gdje najbolji sinovi Hrvatske u grčevitom koštacu s umirućim boljševizmom osvajaju pobjedu za pobjedom,lovoriku za lovorikom pronoseći staru slavu hrvatskog oružja svietom i viekom,a saveznicima pokazujući,da je Hrvat najvjerniji saveznik ali i najstrašniji osvetnik svojih prava. Vojnica se uređuje,dobiva svoj propisnik i konačni oblik vodstva.Ustaška vojska dobiva najsuvremenije naoružanje i opremu,a odore ostaju i nadalje i zauviek skromne,ali čvrste i praktične. Vojničar uz vojničku prednaobrazbu dužan je podvrći se i duhovnom odgoju,a predavanja prvih ideologa ustaštva učvršćuju u njemu duh i ideale za koje se bori.Vojničke knjižice sa zabavnim i poučnim štivom pristupačne su svakom čarkaru,a posjeti u slikokaze i kazališta,te dnevno novinstvo i krugoval povezuju ga sa cielim svietom i pružaju mu oblinu razonodu. Vojničari,seljački sinovi rade i na poljima i u gospodarstvu,kako se ne bi odvikli od kuće i zemlje. Rad i red načela su budućnosti Ustaške Hrvatske. Ustaški vojničar,kremenit div,naoružan vjerom u Poglavnika i sigurnim oružjem nalazi se danas svagdje,na svakom mjestu,gdje ga domovina treba.Na vječnoj međi svietova,na Drini,stoji ustaška straža čuvajući mir grobovima svojih pradjedjova,čuva njihov san svojom hrabrošću i životom,dostojnim umrlih uskoka i graničara.Na plavom Jadranu i Dunavu i Dravi ustaški vojnici čuvaju slavu hrvatskog oružja.Nebom hrvatskim preolieću zračne ptice s ustaškim simbolima na krilu i repu.Svugdje,uz pruge,prelaze,polja,šume i gore stražare mladi ustaše čuvajući bogatstvo zemlje svome narodu. Prekrivena polja ustaškim grobovima svjedoče o ustaškoj vjeri i žrtvama.Uz legije nepobjedivih živih boraca nastupaju pred pozornicu čovječanstva svi oni pojednici,koji su na pragu svoje kuće poginuli s puškom u ruci,jer niesu htjeli ni časa prignuti svoju ponosnu glavu pred neprijateljskim hordama,ili su u borbi prsa o prsa s krvožednim neprijateljem naoltar domovine položili svoje junačko srce. Pred živim ustašama stupaju u duhu rojevi poginulih prvoboraca,koji su svoju spremnost za dom pokazali cienom svojih života.Ovi heroji vječno su s nama,svojim narodom,svojom braćom.Oni su spomen naše borbe,oni su vječni dokaz naše pobjede. Pradjedovi su u svojim saborima i skupštinama zdušno branili stara hrvatska prava,ali kad je trebalo proliti krv za svoje pravo,dogodilo se često i prečesto,da su svi složno izsukali svoje sablje i potukli tuđe interese.Tako je poviest zabilježila.... Što će budućnost reći o tolikoj prolivenoj krvi ustaških junaka,koji su život i žrtve prinosili za svoj narod?.... U duhu se nadnosimo nad svježe stranice naše kronike. Što ćemo naći pod naslovom ustaške borbe,ustaške vojske. "Na prekretnici vjekova,na granicama Zapada stajahu na straži ustaški vojnici,mrki mramorni divovi spremni na sve žrtve za dom i Poglavnika.I kada bi jednoga dana Poglavnik svojoj braći i sinovima rekao:"Ustaše nama je sudbina dosudila da izginemo braneći svoju grudu...."tada bi čitav sviet gledao kako bez rieči,bez uzdaha legija za legijom polazi u smrt,bez daha,bez rieči.... Fantazija je završena. Ustaška vojnica stoji uz bok svoga Poglavnika,ona mu je vjerna,prati ga u vatru i vodu,bez oklievanja,bez straha.Ustaška vojska je obrana hrvatske države,jamac nejzine nezavisnosti i vjerni čuvar vojničke tradicije Hrvata. Pod svojim Poglavnikom Ustaška će vojska izpuniti poslanje ustaštva. Aleksandar Žibrat u "Ustaškom godišnjaku za godinu 1943." Ustaštvo-samorodan pokret U povijesnom razvitku hrvatskog naroda Ustaški pokret je sublimacija,najviši stupanj njegove životne sange i volje za samostalnošću.Ni u jednom pokretu do sada nije se toliko očitovalo njegovo duhovno jedinstvo,koliko baš u ovoj zadnjoj pobjedničkoj borbi.Oslobođenje i uspostava hrvatske države je povijesna volja hrvatskog naroda.Ustaški pokret je trdicionalan,jer nastavlja borbu Petra Svačića,Matije Gupca,Zrinjskih i Frankopana i rakovačkog borca.On je nadstranački,jer u njem sudjeluju svi Hrvati bez obzira na pojedinačne interese.Po svom cilju,on je općenit,jer se bori za dobrobit cijelog naroda.U njemu su zastupani svi staleži:seljaci,radnici i ntelektualci.I teritorijalno sudjeluje u Ustaškom pokretu cijela Hrvatska.Ustaških boraca i mučenika dala je Dalmacija kao i Lika,Bosna,POdraviina,Hercegovina ili Hrvatsko Zagorje.Ustaška borba je trajna.Ona postoji u hrvatskom narodu već dugo,a 1929.godine je nastao kao reakcija na srpsku diktaturu samo zato,jer je slučajno tada ropski jaram predstavlja Srbija. Ustaški pokret kao rezultat povijesnih i sadašnjih sila i težnja hrvatskog naroda postaje upravo njegov sinonim.Ustaštvo i hrvatstvo tako su usko povezani,da ih je upravo nemoguće razlučiti.Kao što život hrvatskog naroda nije nešto trenutačno,nego je vjekovan tako je i ustaška borba za oslobođenje trajna,a tako će biti vječna i za njegovim održanjem.Ustaštvo je viši pojam hrvatskog naroda,njegova bit,njegova svijest.-Ideologija Ustaškog pokreta nije nešto povremeno,nego je vađena iz njegove povjesne sudbine,iz njegova života i bivstvovanja. "Ja vam kažem,da nije bilo Ante Starčevića,ne bi bilo danas hrvatske države!"(Poglavnik).Ustaška ideologija predhođena Vitezovićem i Antom Starčevićem dala je hrvatskom narodu novi polet.Ona mu daje vjeru u sebe,u svoju snagu i u svoju budućnost.Po njoj dobiva hrvatstvo svoj politički,kulturni i socijalni sadržaj."Izvan povestnice,izvan života,ništa ne priznajem za stalan temelj politike"bila je misao vodilja Ante Starčevića,i zato dobismo najhrvatskiju,najnarodniju,najnacionalniju ideologiju.Ustaška načela su sažeti sadržaj Starčevićevih djela.A.Starčević govori:"Velim,da naša domovina,kako nekada bijaše,tako i danas može biti samostalna",a Poglavnik će:"Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo,po kome on jedini ima vladati u svojoj državi,upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima".Otac Domovine piše:"Mi moramo Hrvatom kazati,da je sužnju jednako u amerikanskoj republici i u austrijskoj ali ruskoj despociji".Poglavnik daje program:"Sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojednice kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj".Prvi stekliš govori:"Mi želimo se osloboditi jarma bilo čijeg,a ne želimo jarme mijenjati".Prvi Ustaša zahtieva:"Ona(tj.NDH)ne smije i ne može biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ikakve druge države ni ikakve druge državne tvorevine".Prvi uči:"Stekliši uče,da nema pravoga velikoga gospodina izvan naroda,i zato ne mare,ako sutra propadnu sva naša gospoda,koja nisu narodu na korist.Stekliši hoće,da svako svoju torbu napunjava plodom samo svojih žulja."Drugi postavlja i provađa načelo:"Temelj svake vrijednosti je samo rad". Ustaštvo kao nastavak i nasljesnik pravaštva nije nikakva kopija i preuzimanje tuđih ideologija.Isto vrijeme,iste okolnosti,ista sudbina,isti neprijatelji,isti interesi učinili su da Ustaštvo ima mnogo dodirnh točaka s nacional-socijalizmom i fašizmom.Najveća je razlika među njima,što su nacional-socijalizam i fašizam pokreti slobodnik naroda za napredkom,veličinom i jakošću,a Ustaštvo je pokret zarobljenog naroda za slobodom.Nacionalsocijalizam nastaje kao pobuna protiv nepravednog Versajskog mira,koji je skučio i ponizio Njemačku.Fašizam se rađa iz bojazni i opasnosti pred komunizmom.Ustaštvo je nastavak i nov oblik tradicionalne borbe slavnog,vojničkog i ponosnog naroda,koji je u povijesti doživio najviše poniženje i zapostavljanje.Preko A.Starčevića i pravaštva Ustaški pokret imade svoje izvore daleko u povijesti,a hrvatski narod imade svoju samorodnu nauku,koja je najbolji izražaj njegovog bića. |
