Nije trebalo prevelike pameti ni iskustva da bi se znalo kako će se Katolička crkva nakon raspada komunističkog carstva naći suočena s ne manje opasnim,ali svakako rafiniranijim neprijateljem.Ali,ono što se događa posljednjih mjeseci,prelazi granice očekivanoga:Crkva je izložena hajkama koje nimalo ne zaostaju onima iz druge polovice četrdesetih ili prvih godina pedesetih godina prošloga stoljeća.
POLITIČKO ZNAČENJE I ULOGA CRKVE
Ne udara se samo na političko značenje i ulogu Crkve,iako su i tu podmetanja svakodnevna.Poput nedavnoga incidenta,kad je Stipe Mesić,u ulozi predsjednika Republike,preporučio crkvenoj hijerarhiji da se ne pača u politička pitanja,tzv.neovisno novinstvo-koje je sve prije nego neovisno-iz dana u dan predbacuje crkvenim ljudima nedopustivo mješanje u politička kretanja u državi.Valja priznati,bilo je u određenim razdobljima u Crkvi u Hrvata političkoga angažmana zbog kojega su nam dugo trnuli zubi.No,današnjim kritičarima Crkve nikada nije zasmetalo gorljivo klerikalno jugoslavenstvo koje ni Aleksandrova diktatura nije uspjela ugasiti,niti im je smetao egzemplarno politički Bozaničev istup oličen u prokazivanju tzv."grijeha struktura",koji nije samo ukazivao na teške bolesti mlade hrvatske demokratske države,nego je izvrsno poslužio jugoslavensko-komunističkoj rekonkvisti.Njima smeta samo i jedino zalaganje crkvenih ljudi za državnu neovisnost i očuvanje tradicionalnih vrijednosti hrvatskog društva.
OFENZIVA NA CRKVU
Kako se ofenziva na Crkvu tim oružjem nije pokazala djelotvornom,valjalo je okomiti se na njezinu moralnu snagu i društvenu,osobito dobrotvornu djelatnost.Radi toga jedva prođe dan da se ne"otkrije"kakva homoseksualna ili pedofilska afera,a ne začuđuje ni to da se po zalaganju za ćudoredne vrijednosti poznato glasilo poput Playboya stavlja u ulogu zaštitnika kakva posrnulog svećenika.Stranice Playboya htjele bi biti najprikladnijim mjestom za razglabanje o teološkim pitanjima i hijerarhijskom ustroju Crkve,što svjedoći o drskosti opadača.Ipak,pretvoriti možebitno nezakonito ponašanje nekolicine namještenika kakvog sirotišta-namještenika koji su odreda svjetovne osobe-u sredstvo za potpunu diskrieditaciju višestoljetnoga karitativnog rada Crkve,vrhunac je te paklenske strategije.U njezinoj se provedbi svjesno potpuno previđa da eventualni grijesi pojedinca,pa bio on i svečenik,nisu grijesi cjelokupne Crkve.
KATOLIČKA CRKVA
Razlozi su jasni,a njihova identifikacija ne daje nam razloga za radost.Tragična je,naime,činjenica da se nepunih desetljeće i pol nakon državnoga osamostaljena i jedva desetljeće poslije odbijanja velikosrpske agresije,Katolička crkva opet pokazuje kao najdosljedniji,ako ne i jedini dosljedni branitelj nacionalnih interesa i kao jedina u pravome smislu riječi organizirana oprba invaziji moralnoga i nacionalnog relativizma.
HRVATSKA PRIJE SVEGA
U posljednjih je pet godina nacionalno gospodarstvo rasprodano strancima,vojska je razoružana,demoralizirana i učinjena nepotrebnom,obavještajne službe i ne postoje,osim kao poligon za međusobno prepucavanje predsjednika i premijera,a Domovinski rat-kao veličanstveni pothvat koji se pokazao najsnažnijim kohezivnim čimbenikom u nacionalnoj povijesti,čimbenikom koji je kadar zatomiti sve ideološke,političke,pa i regionalno-psihološke razlike-sustavno je kriminaliziran,kako bi umjesto integrativnog djelovanaja postao polugom za razbijanje svakog osječaja društvene solidarnosti.Umjesto nekadašnjeg pokliča koji je Hrvatsku stavljao prije svega,zavjet današnjeg političkog establishmenta svodi se na Europsku uniju prije svega.I prije Hrvatske.A kako na razini političkih stranaka oporba postoji samo naizgled,jer su nekad bučni nacionalno orjentirani političari korumpirani sinekurama,stipendijama,stanovima i sličnim okrajcima koji priliče korumpiranju polusvjeta,Katolička se crkva pokazuje kao jedino čvrsto uporište.I radi toga je iz dana u dan na križu,i radi toga zaslužuje naše poštovanje i potporu.
Post je objavljen 18.01.2008. u 05:32 sati.