Vijest jest zabavna,ali ne potječe s novinskih stranica namjenjenih šalama:sredinom rujna ove godine predsjednik Mesić odlikovao je Vladka Mačeka Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i danicom,za posebne zasluge u borbi za hrvatsku samostalnost i teritorijalnu cjelovitost.
JUGOSLAVEN
Kako od Stipe Mesića ne treba očekivati poznavanje ni elementarnih činjenica iz hrvatske povijesti,vjerojatno njegovim savjetnicima-a tamo se doista skupila svita besprizornih-valja pripisati zasluge za takvu hvalu Radičevu nasljedniku na čelu Hrvatske seljačke stranke.Samo oni mogu tvrditi da se Maček zalagao za hrvatsku samostalnost.Tu vrlinu,naime,nije svojatao ni sam Maček,koji svakako nije spadao u one koji su bježali od kićenja tuđim perjem.Historiografija je s tim poodavno na čistu:Maček je bio Jugoslaven.Možda jugoslavenski federalist,ali svakako Jugoslaven.Djelovao je kao Jugoslaven,živio kao Jugoslaven i umro kao Jugoslaven.I svoje je uspomene objavio s jugoslavenskom,a ne hrvatskom zastavom.Za Jugoslaviju je bio spreman paktirati i s Hitlerom,dok je o samostalnoj Hrvatskoj unaprijed i bezuvjetno"otklonio svaku diskusiju".Za Jugoslaviju je bio spreman prihvatiti Dražu Mihailovića,Hrvatskoj nije dopuštao ni Eriha Lisaka.I radi toga on s hrvatskom samostalnošću ima veze koliko i Budimir Lončar:svakako manje čak i od Stipe Mesića.
BANOVINA HRVATSKA
S tobožnjim Mačekovim zalaganjem za teritorijalnu cjelovitost Hrvatske stvar je još smješnija.Ta,upravo je Maček,sklapanjem sporazuma s"niškim ciganinom"Dragišom Cvetkovićem i stvaranjem Banovine Hrvatske,učinio krajni napor ne bi li se spasila Jugoslavije,makar uz cijenu da se pokuša legimitirati faktično prvi prelazak Srbije zapadno od Drine.U taj je sporazum,Maček pohrlio bez ikakvih konzultacija i dogovora s bosanskim Muslimanima,čija se politička elita u to vrijeme(govorimo o 1939.,a ne o 1993.)skoro bez iznimke izjašnjavala u hrvatskom smislu.Pristanak hrvatskoga političkog vodstva na čelu s Mačekom,na cijepanje Bosne i Hercegovine,bio je kapitulanski čin,a postignuto rješenje,Banovina Hrvatska,rezultat kojega nitko u Hrvatskoj ranije nije ni želio ni zagovarao,niti je njime bio zadovoljan.Bosanski su Muslimani tada dobili jasan znak,da se ne mogu bezuvjetno nadati potpori svojih katoličkih sunarodnjaka,već da su ih ovi možda spremni pocijepati i u nemalom broju prepustiti pod velikosrpsku čizmu.
IVAN ŠUBAŠIĆ
Nitko nije bio zadovoljan,osim klike koja je zasjela u beogradske fotelje,i onih njezinih prirepaka koji su pohrlili posegnuti za batinom,pohapsiti hrvatske nacionaliste i strpati ih u prve koncentracijske logore na ovim širinama.Dok je Maček najavljivao kako je došlo vrijeme da punom parom krenemo u jugoslavenstvo,njegov zagrebački namjesnik,Ivan Šubašić Vukovogorički,nositelj belog orla s mačevima,usred Hrvatske je zatirao svaki pokušaj osamostaljena Hrvatske.Upravo to su razlozi da je diljem Hrvatske buknulo neraspoloženje,a svi su promatrači,potjecali oni iz redarstveno-obavještajnih ili diplomatskih krugova,suglašavali se u tome da nezadovoljstvo u Hrvatskoj raste,a Mačekov utjecaj danomice slabi.To Mesiću i njegovim savjetnicima očito ništa ne znači.
JUGOSLAVIJA
A zanimljivo je da se u prethodnih desetak godina Franju Tuđmana ustrajno optuživalo za podjelu BiH i politiku koje se tobože iscrpljivala u zaokruženju nekadašnje Banovine Hrvatske.Nikomu kao da nije padalo na pamet da je ta Banovina zapravo Mačekov izum.A među Tuđmanovim kritičarima nisu na posljednjem mjestu bili oni koji su istodobno na sva usta veličali-Mačeka.Sve se čini da im je imponiralo Mačekovo jugoslavenstvo;tomu za ljubav bili su mu spremni zaboraviti poništenje izbora,ograničavanje prava glasa i konc-logore,i prešutjeti podjelu Bosne.Ni onda,ni devedesetih,uostalom,nije važna Bosna.Važna je Jugoslavija,zar ne.
Post je objavljen 18.01.2008. u 05:28 sati.