PLES SUDBINE

28.12.2019.



slika: digital art

Kao kapljica sreće
koja klizi niz ogledalo
i za sobom ostavi
trag bolan i neizblediv,
moje jutro je
sumorno i bolno,
skriveno negde iza stvarnosti,
krije samo iskru žara
i zelje neke daleke,
daleke kao beskraj.

Na mojim dlanovima
tuga neizbrisiva,
puna nemira i nemoći,
da nekuda istekne
u neke svodove večne,
da nestane sa linije ove sudbine.

Tišina okamenjena
nikuda ne odmiče,
živi, ali i sluti,
da kraj se nazire
jednom osmehu što nikada
ne izbi na usne umorne,
osta' u ćutnji dubokoj,
da vlada i dane pretvori
u čežnju najtežu,
onu koja traži odgovor,
da gresi nisu namerni.

Sve je u meni teret pretežak,
sećanje mi u očima živi,
puno trena i nade,
da moglo je drugačije biti,
trajati kao neka muzika tiha,
muzika za ples ljubavi i istine.

Produžimo vreme,
mi bili smo u nekom svetu
bliski i znani,
u pogled uvili svaki drhtaj
jednog neostvarenog sna,
ostali bez osećaja,
da odigramo taj ples,
ples sudbine.


...milica.v

SENKA STVARNOSTI

22.12.2019.




slika: digital art

Poželim da odem u neki mir
gde sve je drugačije,veselije,
gde osmeh ima svoje razloge,
da živim istinu ovoga
što u duši pritiskam,
hiljadu reči u jednom danu,
ali nem sam i tih posatao
kao ova hladnoća što me steže,
čupa iz srca sve
što tajno skrvah od dodira
bilo čijih ruku.

U svojoj jednostavnosti
bio sam jednostavno tih,
živeo svoj svet iluzija,
voleo svoju pustoš u duši
misleći da bolje ne postoji
i tako sâm nisam brojao dane,
svaki je isti, klize i odlaze,
ostavljaju tragove čiste i nevine
pune istine da život je
kao kula karata.

Boleo sam svoju bol
na dostojanstven način,
iscrpljen i usamljen tražio izlaz
iz svih laži koje su me proždirale,
bezeci od samog sebe
uplovio sam u neke
dlanove nežne i meke,
željan dodira opekao sam
svoje srce i dušu izgoreo,
u drhtaje uvijao svako svitanje
ne sluteći da sam ušao
u okove teškog nedostajanja.

Postajem senka
jedne stvarnosti.


...milica.v

CRNI SNEGOVI

20.12.2019.



slika: digital art

Postali su ovi dani k'o olovo teški,
dugi i bolni kao crna večnost,
a u meni samo žal živi,
da je istina uplovila u svoju luku
i nalazi ono što kraj se zove.

Postale su ove noći kao rane bolne,
duge i tamne pune tišine,
a u jutrima samo jedna reč živi,
da je sve tako hladno kao snegovi crni,
veju ono što čežnjom živi.

Postalo je sve oko mene sivo i mračno
upija svaki zrak i neda mu na lice umorno,
a ja kao besmrtnik tražim u ovoj tišini
samo verovanje da me bol ne slomi
i plivam u sebi izmučen od čekanja.

Postalo je sve tako tiho i mirno,
dok oči te traže u nekoj daljni,
želim da ostaneš u mojim očima
ono zbog čega sam te zavoleo,
bar pogledom da te dodirujem,
nedodirljivu i daleku.

...milica.v

KOLIKO?

16.12.2019.



slika: digital art

Koliko je tragova
ostalo za mnom?

U svim danima
tihim i teškim,
u onim jutrima
što oči štipaju
ne želim da svane,
a u očima sviće,
u osmehu lažnom
i utrnulim usnama
što u nemosti govore.

Koliko su koraci
teški i slabi
što gaze u pravcu cilja
punog strpnje i drhtanja?

Kada požele,
da dosegnu i dostignu
puteve neke tuđe sreće,
uzimaju i kradu neki skriveni
beg od istine.

Koliko su noći
načete i hladne,
dok ruke te traže prazne,
samo bol nalaze,
drhtaji silni
puni čežnje umiru,
nadaju se i ne prestaju,
da žive ispod kože?

Koliko treba,
da kažem i isplačem,
samo da bih ušao
korakom u jednu istinu.

...milica.v

NISAM TI REKAO

03.12.2019.



slika: digital art

Nisam ti rekao da odeš
onda kada sam možda trebao,
gazio sam sve dublje i dublje u tvom srcu
tražeći nešto svoje.

Našao sam želju i bol
koja i mene proždire,
u kojoj živim svoju usamljenost
kao kaznu najgoru.

Čekam dok sat otkucava
istu želju sa buđenjem
svake daleke zore.

Dugo si tu,
predaleka i prepuna sete,
dotaknem te ponekad prstima
i ostanem razapet
između stvarnosti i snova
vukući svoj život
samo kroz tvoj pogled.

Tvoji su dodiri pleli drhtaje
uvek kada si živela moje vreme,
tiha, pogledom si me molila
za još jedan zagrljaj.

Ogledao sam se u tvom bolu
što si u očma skrivala,
nisam ti rekao da odeš
onda kada si me najviše bolela.

...milica.v

SJAJ U TAMI

01.12.2019.



slika: digital art

Sručila se tama
kao bezdan po mojoj duši
i uzima onaj zadnji trzaj snage,
kada nedostajanje prelazi
u bol nesnosnu i trajnu
i onda kada pomislim,
da život nema milosti,
okrzne me sjaj
u mojoj tami kao znak,
da načinim još jedan korak bliže,
tako bliže između osmeha
i jednog zagrljaja
gde sve prestaje,
a počinje novi početak
mog uzdaha.

Čekam da zasija
na mojim dlanovima
ona zvezda skrivena,
pritisnuta i zagušena
moranjem bolnim
što ćutanje se zove,
da u tvoje ruke
svoj život sručim
i ostanem u tom miru
vezan samo jednom istinom,
da nazad ne želim.

Negde ispred nas
putevi su koji čekaju
naše tragove.

...milica.v

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.