REČI ĆUTNJE

24.11.2019.



slika: digital art

Proci će vreme,
utihnuće želja
umorena i spotkačena,
na pola zastala,
negde sama trnjem okovana
i onda kada se
pritisne bol najjače
rukom sudbine,
izazvana suza teći će
kao kap istine,
da nešto je bilo,
želja i žar.

Teći će vreme kao reka,
neće stati niti presušiti
kao ova bol što ne prolazi.

Svaki je minut
za udisaj nevažan,
siv i ogrubeo
na svaku molbu i glas,
a nekada je značio.

Proći će vreme,
odlaziće u nepovrat,
kao reči što smo prećutali
ne znajući da to najviše boli.

Tišina.

Tiha je ova tišina,
kao umorna noć na očima.

...milica.v

SEĆANJA

20.11.2019.



slika: digital art

Sve je tako tužno
u praznom pogledu sećanja
ostaje samo ova tišina teška,
da objasni neobjašnjivo.

Tako usamljen
čekam neki bljesak,
da mi bar lice osvetli
ove oči od bola isprane.

Udišem neki novi osećaj
što dušu kida,
puca po njoj
bez kajanja i sažaljenja,
da li će izdržati?

Ne, ne pita!,
kida i čupa, boli i vene,
živi potop od sopstvene reči.

Sve je tako sivo,
a puno je zraka ne dopire,
izbrisan iz osećaja,
razdvojen i istrgut
od drugog komada svoga srca
na pola sam želje zanemeo.

Pun straha i razočarenja,
da drhtaji su lepi,
neki drhtaji rukom urezani.

Sve je tako teško,
a jednostavno,
izazvano sudbinom
gde nada ne postoji,
gde oči samo mogu,
da se sklope u neke snove
nedokučive, nedosanjane,
ali traju.

...milica.v

PIŠEM TI

18.11.2019.



slika: digital art

Pišem ti reči
svih mojih misli umornih,
nižem uzdahe na svako slovo,
pišem jer više ništa ne prepoznajem,
osim ovog nedostajanja,
pokušavam da ispišem večnost,
naših želja koje nismo ni dotakli
postaju velike i ne mogu stati
u ove misli razapete.

Pišem ti najnežnije snove,
u njima te volim
kao sjaj osmeha svog,
govorim ti rečima bola
koliko je teško
kada te pogled gubi
i kada nestaješ u velu daljine,
nema te...

Pišem ti,
svaki stih je suzom umotan
u tišini čeličnoj sačuvan
želeći da traje ovaj osećaj
koji se probudi u doba
kada život zakasni.

U reč pretvori svako jutro
na mojim usnama zastalo,
pišem ti, da postojim
u osmehu jedne sreće
i verovanja da možda negde si tu.

...milica.v

MRVA VREMENA

17.11.2019.



slika: digital art

Izdao sam svoju dušu
iskaljana obraza
stojeći pred tvojim likom,
ponizno molio
za mrvu vremena,
da ljubav potraje
i živi svoj osećaj.

Umirao sam
svaki dan u isto vreme
na dodir tvojih usana,
u očima sam skrivao
i stezao suze
puštajući bolu,
da me kida i lomi
onda kada me
tvoje oko ne gleda,
pružajući izvajanu sreću,
da blista na mom licu
kao najveća laž,
da sreća u meni
davno je samo
izlomljena senka.

Kupao sam
svoje misli verovanjem,
da ćeš moje osmehe
dodirivati vrhovima prstiju
našeg vremena nekada
gde je sjaj ostao budan
na jastuku jednog jutra
koje čeka svanuće u očima.

...milica.v

RADOVAH SE

13.11.2019.



slika: digital art

Radovah se nekada
i kada ugledah sjaj umilnog sunca
kako prodire kroz vreme.

Radovah se nekada
i kada kiša udara o kaldrmu
spirajući neke tragove nepoznate,
al' ja se radovah i onda
kada me bol zaguši i umori
pa nađoh vreme da se nekako obradujem.

Tišina me okovala svojim bezrečjem
i naterala da cvilim pred ćutanjem,
opet se radovah,
jer imam u sebi čekanje koje govori,
da možda ćeš doći nekom stazom
na kojoj ostavih svoje uzdahe,
da lome svu prazninu
u tišini neprolaznoj.

Želeo sam da se raduješ mojoj radosti
i svaku reč izgovoriš da je razumem
na način kao što razumem i duboko ćutanje.

Želeo sam da traješ pored mog uzdaha
na način kao što si trajala
kada si se uvukla u moje vreme,
to vreme jednostavnosti.

Radovah se svojoj sreći iskomadanoj
koja je moje dlanove navikla na čekanje,
moju dušu na bol,
a oči na prazan pogled.

Radovah se i sada
kada nemam čemu.

...milica.v

IZGUBLJENI CILJ

10.11.2019.



slika: digital art

Jednom ću smiriti oči,
da vide nešto drugo,
ne ono željeno i trajno
nešto nejasno,
a prepoznatljivo na jedan treptaj,
što ne boli i ujeda
izazivajući kamenu suzu.

Jednom ću smiriti ruke,
da ne zadrhte i budu hladne
kada požele da dodirnu željeno
pretvarajući se da stvarnost nosi
neko drugo ime, ime bola.

Jednom ću zaviti ljubav tišinom,
da prestane da oseća i ostane zabluda
onakva kakva je začeta u mislima živela,
zabluda za prazan osmeh.

Jednom ću krenuti stazom
izgubljenog cilja i rastrzanog pogleda
nekuda kuda je prosuta laž
koja saseca svaku misao
krijući reči one najbolnije.

Jednom ću potražiti u sebi
sve ono što sam želeo menjati
za neki lepši uzdah.

...milica.v

OSTAVLJENA DUŠA

03.11.2019.



slika: digital art

Kotrljam svoje misli
vremenom što klizi u očima,
umoran i slomljen
ponovo spustih srce
na tvoje tople dlanove,
izujedan patnjom
opet osetih tvoje usne,
grejale su moju kožu
bolom ispucalu.

Jedno je svitanje
ostalo u očima
kada si nasmejana
ušetala u rano jutro
mog buđenja,
protezala si svoje osmehe
po mojoj sobi
braneći zraku,
da me napusti.

U tvojim mirisima kose
ostali su moji
zapleteni snovi
kada si otišla
noseći u sebi
i moju dušu.

...milica.v

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.