utorak, 23.08.2011.

Kiše jesenje,lalalala (:

Došlo je i to vrijeme. Dosadili su mi praznici. Sad samo jedva čekam da počne nastava. Ne zbog knjiga,profesora,frendova,domaćih zadaća ni učenja,nego da imam što raditi. Cijele dane se samo vućem po kući kao neki duh i umirem od dosade. Već se umaram od odmaranja,ako je to uopće moguće.
Fale mi one strke u školi,ona deračina i nemir. Onaj osjećaj kad imaš lektiru slijedeći dan,a knjigu nisi ni posudio. Ona strka oko prepisivanja zadaće iz matematike koju apsolutno nitko ne napiše. Pa čak i one LoOdaChiCe kojima svakodnevno spuštam. Fali mi ono frustriranje oko gradiva iz povijesti koje nikad u potpunosti ne naučim jer sam previše lijena da redovito učim,a štrebat mi se neda. Fali mi onaj predobar osjećaj kad imaš šalabahter i profesor krene prema tebi. Fali mi škrabanje po zadnjoj stranici bilježnice koje mi ide mnogo bolje od slušanja sata. Čak mi fali zbunjeni profesor iz tehničkog koji misli da sam zainteresirana za njegov predmet.
A najviše od svega mi fali kiša,snijeg,hladnoća. Recite da sam luda,ali kako itko može više voljeti ljeto? Znoj,vrućina,nigdje ne možeš jer je prevruće,opekline od sunca,ljudi se ruše zbog vručine... Recimo samo da nisam fan ljeta. Nisam tip koji voli +50 °C,više se volim smrzavati s 5 tona odijeće na sebi. Grijati noge na radijatoru,piti topli kakao i gledati kroz prozor kako lagane pahulje bijele moju ulicu. Hodati bosa dok padaju jesenje kiše i osjećati kako mi se kapljice kiše slijevaju niz obraze. Skakati po lokvama kao trogodišnjak i mahati kišobranom. Valjati se po snijegu i raditi sniježne anđele. Našopati snijegom osobu koja ti se jaaako sviđa. Ugasiti svijetlo u sobi u kojoj je nakićeni bor i samo uživati u svijetlu lampica.
Djetinjasta sam,da. Ali u trenutcima kad je to potrebno,mogu biti ozbiljna. Bez obzira na moje godine,neke stvari koje sam radila kao trogodišnjakinja i sad volim raditi...
- 19:10 - Don't just fade away ( 3 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

petak, 19.08.2011.

Daddy`s princess? HELL NO

Nisam jadna,mala umišljena tatina princezica. Osoba koja to tvrdi za mene me sigurno ne poznaje,ili sam joj gadno stala na žulj.
Nije mi lako,nikad nije ni bilo. Nemam normalne roditelje i normalne uvjete za život. Ali,i to sam prihvatila. Jednostavno nisam normalna. Odrasla sam u takvim uvjetima da sam uglavnom sama sebe odgajala. Mislim da sam čak i ispala dobro. Osim povremenih slijepih ulica i čudnih želja...
Nikad u životu nisam tražila veću pozornost nego što je uobičajeno,ali sam ju dobila. I naravno,lošu.
Ističem se...i to sam prihvatila. Moji stavovi,način oblačenja,želja za izraživanjem mišljenja,osobnost itd,itd ističu me. Jednostavno je tako. Ali ni kad mi je bilo najteže,nisam ni pomislila na stapljanje među većinu. To donosi odricanja na koja ja nisam spremna,niti ću ikad biti,niti želim biti. Odrićući se toga odrekla bi se sebe. Jedan po jedan komadić sebe puštala bih...bacala. Na kraju bi ostala samo ljuštura. I što onda? Tad više nema nikakvog smisla živjeti. To bi značilo da živim za druge ljude,ne za sebe. Na onaj način na koji drugi ljudi žele,a ne na onaj način na koji ja želim. A ja stvarno ne volim kad mi se netko petlja u moj život,moje stvari.
Svoja sam osoba. Nitko ne može utjecati na mene osim ako ja to želim.
Bolje da me mrze zbog toga što jesam,nego da me vole zbog onog što nisam wink
- 21:16 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 14.08.2011.

Od viška glava uužasno boli

Kao mala,imala sam mnogo vizija kako će moj život izgledati i što ću raditi. Neko vrijeme sam željela biti princeza,policajka,slikarica... Nakon par godina željela sam biti liječnica,farmaceut,odvjetnica... A sad?
Sad kada bih trebala početi ozbiljno razmišljati o tome,ideje jednostavno nemam. S mojim uspjehom u školi nije teško upasti u bolje škole,ali ja se ne mogu odlučiti. Zapravo,ne da se ne mogu odlučiti,nego mi ništa ne pada na pamet. Bih li trebala pratiti svoje snove,bez obzira koliko je to teško i koliko taj san nije isplativ? Ili jednostavno naći neko dobro plaćeno zanimanje?
Za razliku od većine svojih vršnjaka,ja razmišljam o budućnosti. Možda ponekad i malo previše. Ponekad se pitam jesam li prebrzo odrasla... Zašto nisam kao svi ostali,koji ne brinu o takvim stvarima,nego o dečkima/curama većinu vremena? Koji nikad i ne pomisle na takve stvari?
Možda će mi se to jednom isplatiti,ali sad je samo strašan teret kojeg svakog jutra stavljam oko vrata kad se probudim...
- 20:47 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

petak, 12.08.2011.

Ma svima se dogodi

Većinu stvari koje poželim često i dobijem. Materijalnih,većinom. Ali nije to ono što ja zapravo želim.
Nije li to najstarija priča u knjizi? Sve imaš,a onda tu jednu stvar,ili osobu NE MOŽEŠ imati. Iskreno,već me boli glava od toga. U toliko sam kompliciranoj poziciji da ni ne znam jesam li lovac ili lovina. U toliko sam kompliciranoj poziciji da ne znam želim li biti lovac ili lovina. Možda je biti lovac ipak malo bolje...tada si manje povrijeđen,zar ne?
Ma baš im je fora i zabavno poigravati se s mojim osjećajima. Kao da i ovako ne znam kako se osjećam,još mi samo i to treba. Ali,ja to ne ogu zaustaviti. Bespomoćna sam. Ili samo želim biti bespomoćna? U svakom slučaju,naivna. I paranoična.
Nisam ja tužna i depresivna. Samo jaako zbunjena i ljuta. Ljuta na sebe jer previše toga dopuštam ljudima oko sebe. Previše puta ostanem povrijeđena i bez nekih ljudi koji su mi toliko značili.
Ma,što sam sve izgubila jednim malim pitanjem. Koliko sam toga mogla imati. Sada to mogu samo gledati u tuđim rukama. Ostale su mi samo dvije riječi,samo one ostale su mi kao podsjetnik na sve. PREKASNO JE.eek

Adastra-Svima se dogodi
- 15:03 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

To sam samo ja

To što slušam metal,ne znači da sam sotonjara,neobrazovana,drogerašica i propalica. To što sam drugačija ne znači da sam lošija osoba. To što ne prihvaćam kalup u kojeg me svi pokušavaju strpati ne znači da me treba vrijeđati,izbjegavati i pljuvat po meni.
Drugačija sam od većine,i? To znači da sam zauzela savoj stav,i da ne prihvaćam tuđe. Poštujem ih,naravno. Ali,ja sam ja,samo svoja. I ponosim se time. Ne želim biti kao neka druga osoba,nemam idola i imam svoje JA.
Na prvi pogled ljudi stvore mišljenje o meni. Samo na temelju toga što nosim. Ne prihvaćaju drugačije. Ne vide od stereotipa koji su zaljepljeni za mene,koji postaju dio mene. Nikad ih se neću moći riješiti.
Ali,glavno da su pop princezice i cajkaroši normalni,a metalci bolesni. Koliko se samo i pop zvjezdica liječi u raznim klinikama za ovisnosti,ali to se jednostavno zaboravi. Ja ne negiram da metalci nemaju problema,ali nama se sudi kao cjelini,a ne kao pojedinačnim osobama. Jedan metalac se drogira,odma su svi drogeraši.
Ljudi povezuju rock i metal glazbu sa sotonizmom. Postoje takvi bendovi koji su otvoreno priznali da su sotonisti,ali postoji toliko vrsta metala. Folk,gothic,heavy,black,melodic,trash...Nije pošteno da se samo tako sudi metalcima kao cjelini.
Takav stav ljudi prema meni nešto je s čim ću se morati nositi. I polako učim živjeti s time,jer mi ne pada na pamet da se zbog nečijeg mišljenja idem mijenjati.
Love me,hate me,but never try to change me.

- 15:03 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

utorak, 09.08.2011.

I ja imam želju za savršenstvom

Kreneš dalje,i onda te jedna jedina sitnica vrati ponovno na početak. Nije to ljubav,to je ideja onoga što sam mogla imati. Ideja je to u što sam se zaljubila na početku. Ali onda je ljubomora koju osjećam neobjašnjiva...ili možda je. Ljubomorna sam na svijet koji je trebao biti moj,a ne tuđi.
Postoji ogromna razlika između onoga zaljubiti se u osobu i zaljubiti se u u njegove priče i obećanja. Te priče su ono što ja ne želim izgubiti,a ne on. Te priče bile su neka svijeta točka koju nisam željela pustiti. Nisam bila ovisna o njemu,bila sam ovisna o njegovim pričama. I znam da ću svaki put kad ga se sjetim osjetiti tugu jer znam da sam izgubila onaj osjećaj koji mi je pružao dok mi je obećavao zvijezde s neba skinuti.
Nisam bila spremna pustiti,ali on je bio spreman otići. Bez previše napora,samo je bacio sva obećanja u vodu. I dugo sam se pitala je li on znao što su obećanja kad mi ih je tako olako davao. Nisam glupa,samo sam bila zasljepljena ludom željom. Izgleda da i ja ponekad poželim biti savršena.
Znate li one vizije savršenog koje si kao klinci odredimo u svojim glavama? Njegova obečanja vratila su me u te dane. Nisam se željela,ni mogla opirati. Ali svijet nije savršen,to je ono što me on naučio. Nije mi donio ništa osim tuge,suza, opijenosti...i ponekog trenutka sreće. Bio je moja osobna utopia.
Morat ću naučiti kontrolirati želju za savršenstvom...
- 19:55 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

Maleni trenutak vječnosti

Zašto živimo? U što vjerovati? Imam potrebu za pronalaženjem odgovora,a sigurna sam da nisam jedina. Zašto se mučiti sa svakidašnjim problemima. Ako si vjernik,odgovor ti je u glavi...Bog ima svoje razloge,koji su ponekad ne razumljivi,ali na kraju se dozna motiv. Pitanje je što ako si ateist.
Jesam li samo jedna od milijardi i milijardi ljudi koji su prošli svijetom,a tek poneki ostavili svoj trag? Jesam li samo još jedan,gotovo bezvrijedan trenutak u čitavoj vječnosti? Koja je moja svrha? Hoćemo li ikad znati pravi razlog ovog mučenja? Previše je pitanja,a odgovora nema nigdje. Živimo li samo za one rijetke trenutke sreće,koji tako brzo nestaju,ali barem ne blijede u sjećanju? Jesu li ti kratki trenuci,na prvi pogled tako bezvrijedni, jedino što me ponekad održi da ne puknem? Ili je to puki strah,strah od smrti. Strah da ću nestati,da će moj svijet nestati. Da ću se pretvoriti u ništa,u pepeo. Da neću ostaviti svoj trag,i da će milijarde i milijarde generacija prolaziti sve to što i ja sada prolazim,bez znanja da sam ikad postojala. Bez valjanog razloga da nastave dalje.
Imamo razum,po tome se razlikujemo od drugih živih bića. No,nije li to okrutno? Kao kad gledaš film,i u naj napetijem trenutku,film jednostavno nestane,jer nema dalje. Kao da smo došli s greškom,kao da nam je suđeno da zauvijek razmišljamo o jednoj činjenici koju nikad nećemo saznati.
Mogu prekinuti razmišljati o tome,ali ta misao će mi uvijek biti negdje u glavi. Ne želim u neznanju čekati smrt. Smrt donosi bribližno mnogo pitanja kao i život.
Ako se od mene očekuje da živim život,i ne pitam zašto i kako,zbog čega onda imam zdrav razum?
- 18:43 - Don't just fade away ( 6 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

ponedjeljak, 08.08.2011.

Nisam sotonist -.-

Nismo svi odgojeni na jednak način. Ja sam odrasla u obitelji vjernika,kršćana. Odgojena sam da i sama budem uzorna kršćanka. Nikad me nisu tjerali u crkvu i takve slične stvari. Ali,jednostavno,od mene se očekuje da budem vjernik.
No,je li to fer? Krste te prije nego što si dovoljno star da uopće shvatiš svijet oko sebe,a kamoli odlučiš u što ćeš vjerovati. Zar je toliki bauk reći da ne znaš u što treba vjerovati? Ne,nisam sotonist. Moj razum ne želi prihvatiti činjenicu da je jedna osoba,viša od ljudi,stvorila sve što jesam i sve što imam. Znanost nam daje dokaze,a religija? Ponekad mi se i kršćani čine praznovjernima.
Vjerovati da si stvoren samo zato što je bog tako odlučio meni je apsurdno. Ali,zbog okoliša u kojem sam odrasla zbog takvog razmišljanja ponekad imam grižnju savjesti.
Svi smo mi grešni i sebični,to nam je u prirodi. Nitko nije savršen,pa tako ni ja. Priznajem da kad zagusti očekujem i molim boga da mi pomogne. Jesam li zbog toga loša osoba? Ne,samo sam čovjek. Barem ja tako mislim.
Poštujem sve,vjernike i nevjernike. Ne diram u ono što je nekome sveto. Ali mi je dosadilo živjeti u svijetu u kojem ne možeš reći svoje mišljenje. Vjernici se zgrožavaju nevjernika,a nevjernici vrijeđaju vjernike.
Ljudi bi trebali prihvatiti činjenicu da svijet nikad neće biti savršen,jer svaki čovjek ima svoju viziju savršenoga. Oko 6 milijardi različitih vizija savršenog svijeta. A rijetko tko je spreman ostaviti svoju,i prihvatiti tuđu viziju...
- 18:23 - Don't just fade away ( 3 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

I ja volim,na svoj način

Jedna mala pogrška može utjecati na život u velikim razmjerima. Jedna krivo donesena odluka može natjerati toliko puno stvari da krenu u krivom smjeru.
To nije dobro,pogotovo za mene i sve one poput mene-brzoplete. Kad si nešto utuvim u glavu,odmah krećem. Bez razmišljanja o posljedicama...samo pomalo bolesna želja da to dobijem čim prije.
Zaljubljenost bi trebala predstavljati nešto drugo,mislim da ja imam krivi pojam. Ne pratim srce,već razum. Volim iz krivih razloga,ako se to uopće može nazvati ljubavlju. Padam na priče,a ne na djela. Vjerujem svakome,i vežem se uz svakoga. Da,može se reći da sam naivna. Ali,jednom kad zamalo izgubiš osobu koja vrijedi,i bez koje bi ti život u potpunosti bio drugačiji,zamisliš se malo. Barem ja jesam.
Više me nitko neće gaziti,vući za nos ni motati oko malog prsta. Bolje sama,nego s pogrešnom osobom. Bolje sama nego da zbog pogrešne osobe izgubim pravu.
Ali,ja sam još dijete koje je zaljubljeno u pojam ljubavi...
- 17:30 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

Designed by: Nlo, hosted by Blog