nedjelja, 18.12.2011.

Get down with the sickness

Danas sam slučajno hodajući prema kući zastala na prijelazu preko pruge. Stala sam na par trenutaka,i pogledala lijevo i desno. S jedne strane bilo je toliko mračno da se nebi moglo raspoznati koliko je dugo,ni što ima tamo u mraku,a pak s druge strane bilo je obasjano svjetlima,gdje se vidio gotovo svaki komadićak.
Naravno,izabrala sam svijetlu stranu,jer me hvatala jeza od pomisli na hodanje kroz nešto takvo,a pogotovo da idem SAMA. Znaći li to da nisam spremna riskirati u životu? Da me strah od nepoznatog (ne nužno negativnog) odvlaći po dobro poznatim,obasjanim putevima? Znaći li to da ja trebam nekoga da me drži za ruku svaki puta kad me strah?
Jer i sama znam da ću rađe hodati uz bok neprijatelju,nego sama. Ma koliko se ja trudila biti drugačija,ne ide. Odrasla sam tako da mi je uvijek netko bio blizu,nikad,baš nikad nisam bila sama. Ne volim izlaziti iz kuće sama,jedino vrijeme koje provodim sama je ono kad sam kod kuće,sigurna od je*enog sijeta koji me čeka pred vratima.
Da,poprilično sam sje*ana. Bolesna? Možda...
Svijet je utjecao na mene,potamanio mi je svaku,baš svaku mrvicu samopouzdanja. Ne,ne možeš promijeniti onaj strah što ti se ukorijenio od ranog djetinjstva,i zato sam baš ja "roba s greškom".
Zid oko mene,onaj bahati,će uvijek biti debeo i visok. Bolje neka misle da ne treba imati posla samnom nego da me potkopaju još dublje...
- 00:00 - Don't just fade away ( 1 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

četvrtak, 08.12.2011.

Hey Time! Please,stop just for a while...

Evo,dobila sam što sam htjela. Moj je,sad je samo moj i Božji dead
Ali opet...svjesna sam da to neće trajati zauvijek,znam da će u jednom trenutku morati puknuti,ma koliko ja ne željela da pukne.
Ali eto,opet ja. namcor ne mogu uživati ni u čemu,a da se ne brinem. Stvarno divno,svaka mi čast.

Ali eto,neš mi se stalno preokreću stvari u životu,pa sam tako i odlučila pronaći svog Boga. Razlog baš i nije pohvalan,ali sam počela uvažavati i tuđe mišljenje,što je veeeliki napredak. No,shvatila sam da mogu biti tvrdoglava i vući na svoju stranu,ali što mi je to dobroga donijelo? Ma apsolutno ništa.
I evo me sad,smijem se sama sebi,i svojoj tvrdoglavosti,i pitam se kako sam mogla biti toliko plitka i ne zagrepsti još dublje? Možda zato što sam mislila da sam zagrebla dovoljno duboko,i možda zato što sam mislila da mi ne treba on,da mi ne treba Bog.
Iskreno,ja sam krenula po njega,zato jer mi treba pomoć. Shvatila sam da ne mogu sama kroz jebeni život. Ali,naravno,kao i u svemu i tu ima caka. Ja..ja,pa ne vjerujem. Ne vjerujem baš u sve,ali trudim se razgovarati s njim,baš kao da mi je prijatelj. I kad bolje razmislim,dobila sam sve što sam oduvijek htjela,svaki put kada nešto zatražim,to i dobijem,samo je vrijeme u pitanju. Moram početi vjerovati... yes

A sad. Valjda će mi on pomoći u svemu,moj dragi princ na bijelom konju belj Ma sigurna sam da hoće ;)
Samo treba malo početi živjeti za trenutak. Želim biti bezbrižna,za promijenu rolleyes
- 22:40 - Don't just fade away ( 1 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

Designed by: Nlo, hosted by Blog