I demoni mogu voljeti

Evo,dobila sam što sam htjela. Moj je,sad je samo moj i Božji
Ali opet...svjesna sam da to neće trajati zauvijek,znam da će u jednom trenutku morati puknuti,ma koliko ja ne željela da pukne.
Ali eto,opet ja. ne mogu uživati ni u čemu,a da se ne brinem. Stvarno divno,svaka mi čast.

Ali eto,neš mi se stalno preokreću stvari u životu,pa sam tako i odlučila pronaći svog Boga. Razlog baš i nije pohvalan,ali sam počela uvažavati i tuđe mišljenje,što je veeeliki napredak. No,shvatila sam da mogu biti tvrdoglava i vući na svoju stranu,ali što mi je to dobroga donijelo? Ma apsolutno ništa.
I evo me sad,smijem se sama sebi,i svojoj tvrdoglavosti,i pitam se kako sam mogla biti toliko plitka i ne zagrepsti još dublje? Možda zato što sam mislila da sam zagrebla dovoljno duboko,i možda zato što sam mislila da mi ne treba on,da mi ne treba Bog.
Iskreno,ja sam krenula po njega,zato jer mi treba pomoć. Shvatila sam da ne mogu sama kroz jebeni život. Ali,naravno,kao i u svemu i tu ima caka. Ja..ja,pa ne vjerujem. Ne vjerujem baš u sve,ali trudim se razgovarati s njim,baš kao da mi je prijatelj. I kad bolje razmislim,dobila sam sve što sam oduvijek htjela,svaki put kada nešto zatražim,to i dobijem,samo je vrijeme u pitanju. Moram početi vjerovati...

A sad. Valjda će mi on pomoći u svemu,moj dragi princ na bijelom konju Ma sigurna sam da hoće ;)
Samo treba malo početi živjeti za trenutak. Želim biti bezbrižna,za promijenu