I demoni mogu voljeti

Gdje pronaći sreću? Gdje pronaći savršenstvo? Kako se,kvragu,nositi sa svakidašnjim sranjima koje ti život servira??
Pitaju me zašto nemam razumijevanja...zašto nemam tolerancije..zašto ne poštujem nikoga. Nije istina,ja poštujem sve one koji mene poštuju,i ne osjećam jebene obveze prema nikome,ma ko bio.
Zašto biti pristojan,zašto biti tolerantan,dovraga??
Jednom se živi,i ja ne mislim potrošiti svoje dragocjeno vrijeme na jebene cajkere bez pola mozga i sjebane biberovce kaj samo slinit znaju. Ha,možda i jesam sve to što mi kažu,ali iskreno...mislite da me briga??
Ne mislim prestajati IKOME govoriti u facu što ga ide,makar me to koštalo glave. Zapravo,sad kad se bune,sad bi mogla biti još tvrdoglavija. Jebiga ljudi,ko se ne nauči izborit za sebe,taj neće dobro proć. Geni kameni..lol
Onaj tko misli da će mene zaustaviti to što mi kaže da ga to smeta,vara se. Da sam ja stala na svakome tko mi je rekao da sam glupa,i da krivo radim,gdje bi ja bila?? Ah,da. Na početku,sama,zgažena,napuštena. O da. Jer tako se prema tebi odnose kad si dobar. Pruži mu ruku,ugrist će te,baciti na pod,i pregaziti te zajedno s tvojim snovima i željama.
E al sad više to neće ići tako. Moju ruku će dobiti oni koji su ju zaslužili,a ne oni koji zatrbaju pomoć. Nemam 500 života da ih sve bacim zbog nesposobnih idiota koji su sve gori prema tebi koliko si ti bolji. Ma zaboravi frende.
Snađi se sam u životu,kvragu,i ja sam morala. Nađi si nekoga da te drži za ruku,ma zaboli me. Ali,mene se okani,jer postoji samo jedna osoba koja je stvarno zaslužila moju ruku,ona osoba koja me može i zgaziti da želi,a meni nebi smetalo. Jer sam vezana,potpuno.