I demoni mogu voljeti

Kreneš dalje,i onda te jedna jedina sitnica vrati ponovno na početak. Nije to ljubav,to je ideja onoga što sam mogla imati. Ideja je to u što sam se zaljubila na početku. Ali onda je ljubomora koju osjećam neobjašnjiva...ili možda je. Ljubomorna sam na svijet koji je trebao biti moj,a ne tuđi.
Postoji ogromna razlika između onoga zaljubiti se u osobu i zaljubiti se u u njegove priče i obećanja. Te priče su ono što ja ne želim izgubiti,a ne on. Te priče bile su neka svijeta točka koju nisam željela pustiti. Nisam bila ovisna o njemu,bila sam ovisna o njegovim pričama. I znam da ću svaki put kad ga se sjetim osjetiti tugu jer znam da sam izgubila onaj osjećaj koji mi je pružao dok mi je obećavao zvijezde s neba skinuti.
Nisam bila spremna pustiti,ali on je bio spreman otići. Bez previše napora,samo je bacio sva obećanja u vodu. I dugo sam se pitala je li on znao što su obećanja kad mi ih je tako olako davao. Nisam glupa,samo sam bila zasljepljena ludom željom. Izgleda da i ja ponekad poželim biti savršena.
Znate li one vizije savršenog koje si kao klinci odredimo u svojim glavama? Njegova obečanja vratila su me u te dane. Nisam se željela,ni mogla opirati. Ali svijet nije savršen,to je ono što me on naučio. Nije mi donio ništa osim tuge,suza, opijenosti...i ponekog trenutka sreće. Bio je moja osobna utopia.
Morat ću naučiti kontrolirati želju za savršenstvom...