I demoni mogu voljeti

Nismo svi odgojeni na jednak način. Ja sam odrasla u obitelji vjernika,kršćana. Odgojena sam da i sama budem uzorna kršćanka. Nikad me nisu tjerali u crkvu i takve slične stvari. Ali,jednostavno,od mene se očekuje da budem vjernik.
No,je li to fer? Krste te prije nego što si dovoljno star da uopće shvatiš svijet oko sebe,a kamoli odlučiš u što ćeš vjerovati. Zar je toliki bauk reći da ne znaš u što treba vjerovati? Ne,nisam sotonist. Moj razum ne želi prihvatiti činjenicu da je jedna osoba,viša od ljudi,stvorila sve što jesam i sve što imam. Znanost nam daje dokaze,a religija? Ponekad mi se i kršćani čine praznovjernima.
Vjerovati da si stvoren samo zato što je bog tako odlučio meni je apsurdno. Ali,zbog okoliša u kojem sam odrasla zbog takvog razmišljanja ponekad imam grižnju savjesti.
Svi smo mi grešni i sebični,to nam je u prirodi. Nitko nije savršen,pa tako ni ja. Priznajem da kad zagusti očekujem i molim boga da mi pomogne. Jesam li zbog toga loša osoba? Ne,samo sam čovjek. Barem ja tako mislim.
Poštujem sve,vjernike i nevjernike. Ne diram u ono što je nekome sveto. Ali mi je dosadilo živjeti u svijetu u kojem ne možeš reći svoje mišljenje. Vjernici se zgrožavaju nevjernika,a nevjernici vrijeđaju vjernike.
Ljudi bi trebali prihvatiti činjenicu da svijet nikad neće biti savršen,jer svaki čovjek ima svoju viziju savršenoga. Oko 6 milijardi različitih vizija savršenog svijeta. A rijetko tko je spreman ostaviti svoju,i prihvatiti tuđu viziju...