Već od ranih jutarnjih sati grad je bio pun Ultrasa od kojih su mnogi probdjeli noć i tako dočekali vrijeme do utakmice kako je nazvašmo i meč godine. Nakon jutarnjeg pića odlazimo do Kluba navijača u kojem se nalazi već oko pedesetak Ultrasa a mnogi tek dolaze. Iz zvučnika trešte pjesme Zrinjskog i sve miriše na veliki spektakl. Nakon nekih satak krećemo ka okupljalištu - stadionu Zrinjskog.Mnoštvo auta okićenih rekvizitima Zrinjskog je već ispred stadiona. Iz svakog ćoška odjekuje pjesma Ultarsa. Primjećujem i nekoliko policijskih kola. Dolazi autobus koji se brzo popunjava i kolona od stotinjak automobila i autobusom kreće ka odredištu.
Sve je u redu do table Široki Brijeg, tu nas dočekuju kordoni specijalaca. Sve ovo je ličilo na inserte iz filmova o teroristima. Nakon prebiranja automobila puštaju po nekoliko vozila da idu ka stadionu. Autobus ostaje i tek će nakon nekih 80 minuta doći do stadiona premda je isti udaljen nekoliko kilometara.
Na ulazu u Široki Brijeg ostavljamo auta i stavarmo kolonu koja je nepregledna. Ori se iz tisuću grla Zrinjski šampion, i tako sve do stadiona. Tamo gužva na ulazu i smještaju nas u kavez na sjeveru, tako bar piše na kartama. Naravno obavezno prebiranje i oduzimanje svega, čak i kišobrana.
Naši se zagrijavaju i burno su pozdravljeni od Ultrasa. Dio koji je predviđen za nas ispunio se do posljednjeg mjesta i drugi dio tribine je bio popunjen našim navijačima. Nažalost kiša počinje da pada, svi otvaraju kišobrane a Ultrasi to ne smiju zahvaljujući policiji i upravi Širokog Brijega.
Po mojoj procjeni oko 3000 gledatelja od toga oko 1500 navijača Zrinjskog, Ultrasi su prepunili kavez, a domaći Škripari svoj nisu.
Utakmica počinje nervozno bez nekih velikih šansi ni sa jedne ni sa druge strane. Zrinjski je koncentriran na obranu a Široki Brijeg jalovo napada. Nije bilo puno toga za zabilježiti u prvom dijelu. Očito je sudac Zrnić svirao sve uokolo naših 16 metara, a nama niti jedan faul u protivničkoj polovici. Iz jednog takvog Erceg je imao šansu ali puca pored gola. Imali su domaćini još jednu šansu nakon kornera, a Zrinjski je uputio šut preko Đurića. Uglavnom siromašno poluvrijeme završava 0-0.
Na poluvremenu nastaju muke po Ultrasima, nit im se dozvoljava da se sklone sa kiše, nit im se daju kišobrani, a odlazak na WC utopija. Tako promrzli u nemilosti kiše i policije čekamo poluvrijeme.
Drugo poluvrijeme počinje kao i prvo, samo ovaj put je Zrinjski nešto agilniji. Moram istaći da je sudac Zrnić konstantno navlačio slobodne udarce za domaćina i tolerirao im grubu igru. Sa druge strane Zrinjski kao da je bio zadovoljan neodlučenim rezultatom.
Diarra koji je ušao umjesto Joldića umjesto da uputi loptu ka golu glupo je kombinirao sa Ramovićem i naravno sve prekombinirao. Ubrzo nakon toga jedan duel na ivici šesnaesterca sudac okarakterizira kao prekršaj, premda se mogu zakleti da kontakta nije bilo jer se to sve desilo upravo ispred mene. Iz tog poklonjenog slobodnjaka Šilić pogađa za 1-0 i slavlje domaćina.
Nakon toga ulazi Kordić umjesto D. Džidića i sve se daje u napad. Međutim 15 minuta je premalo da se išta napravi nakon anemičnih 75. Ipak i u takvoj situaciji smo trebali izjednačiti jer je Kordić izbio sam pred vrata Širokog u 89. minuti ali je traljavo pucao pored gola.
I tako utakmica završava sa 1-0 za domaćina koji ovom pobjedom odlaze na 8 bodova prednosti nad Zrinjskim. Pokisli ali sa pjesmom napuštamo stadion i krećemo ka voljenom gradu.
Što reći na kraju, Zrinjski se predao tako reći bez ispaljenog metka. Izgubili smo od ne boljeg protivnika koji je došao do pobjede uz pomoć sudaca. Policija i uprava domaćih su se ponašali prema Ultrasima kao prema stoci, pa ako ovo iko čita iz uprave Zrinjskog neka razmisli šta rade ovdje gostujući navijači i kako ih se dočekuje.
Najsvjetliji primjer su Ultrasi, koji su 90 minuta na kiši pjevali i bodrili svoj klub, bez ijednog incidenta. Oni su primjer svima kako se voli svoj klub i njegov grb. Domaći navijači sa nekim smiješnim parolama i ne zaslužuju da ih se spominje.
Igrali smo i izgubili smo, poraz boli ali ne toliko koliko odnos policije i organizatora prema Ultrasima. Ostaje i žal što neki igrači nisu dali svoj maksimum, Ultrasi su to svakako zaslužili.
zrinjski.info
|
Prosinac 2006 (1)
grafit - falluja iraq
stadion
bakljada
fešta prvaka
