Inspiracija iz Japana
"Zar niste tokom Vašeg putovanja kroz Japan vidjeli nekoliko mladih Muškaraca, koji kroz ulice hodaju, kose nepočešljane, obučen u najbjedniju odoru, u rukama veliki štab ili knjiga, i sa izrazom lica potpune nezainteresiranosti za svjetovnim stvarima? To je jedan shoshei (student), za kojeg je svijet premalen i nebo prenisko. On ima svoje vlastite teorije o univerzumu i životu. On živi u idealističkim snovima i hrani se eteričnim riječima mudrosti. U njegovim očima svijetli vatra ambicije, njegov duh je žedan za znanjem. Siromaštvo je za njega samo motivacija, koja ga goni naprijed. Svijetska bogatstva su u njegovim očima lanac za njegov karakter. On je čuvar lojaliteta i domoljublja. On je samozvani stražar nacionalne časti. Sa svim svojim vrlinama i greškama je zadnji ostatak Bushida (kodeks ponašanja i životna filozofija, po kojem su djelovali samuraji)."
Inazo Nitobe (Bushido - Duša Japana)
Iz njemačkog preveo Šime Tolić
Huliganizam - simptom bestijaliziranog i dekadentnog društva
Divljački izgredi na utakmici između Željezničara i Zrinjskog 25. 08. 2011 u Sarajevu su me potakli za slijedeći esej:
Demonima, Divljim Svinjama, Zločestima, Hordama Zla, Manijacima, Robijašima i sa sličnim imenima se danas mnogi dezorijentirani mladići identificarju. Dio svoga života posvjećuju: mržnji prema svemu, uništavanju javne i privatne imovine, fizičkom nasilju i ubojstvu navijača drugih klubova, samo zato jer dolaze iz drugih gradova i igraju u drugim bojama. Bijes većinom iživljavaju nad pripadnicima vlastitoga naroda i vlastite Domovine.
Kako je nastala tolika simpatiju prema zlu na našim prostorijama? Gdje su korijeni tog barbarstva?
Huligani
O nastanku pojma "Hooligan" postoje dvije verzije. Jedna govori da riječ Hooligan potječe od irske obitelj O'Hoolihan, koja je živjela u 19. stoljeću i bila poznata po nasilničkom ponašanju, čak su bili opjevani u jednoj pjesmi pijanaca. Druga teorija tvrdi da je pojam nastao po Ircu Patricku Hooliganu, 1898 policijski registriran u Londonu kao razbojnik i vođa jedne bande mladih. Hooley je bio nadimak, odgovornoga za teror nad stanovništvom londonskog predgrađa Islington. Riječ "Hooley" dolazi iz irskog i znači "divljak".
1950ih i 1960ih je se agresivna Hooligan nekultura proširila diljem Velike Britanije, od manifestacija za ples do sportskih događaja. U to doba je nastala i Rock "kultura" Angloamerike, očiglednog agitatora buntovništva toga doba.
Skinheadsi
Izmedju 1964. i 1967. su crni Jamajkanci etablirali u Britaniji "Rood Boy" subkulturu, predhodnicu kasnijih Skinheadsa. Prvi Skinsi su bili pripadnici bijele i crne rase, uživali su zajedno u narkomanskoj ska, rocksteady i reggae glazbi. Bili su poznati za nasilje i buntovništvo protiv etabliranih normi. 1970ih poplava afroazijskih emigranata je došla do te mjere, da su se, opravdano, mnogi Britanci osjećali ugroženi. Tada jača desničarska stranka National Front, u kojem su mladi Skinsi vidjeli platformu za još veću mogućnost buntovništva protiv establishmenta. Skinsi su se u to vrijeme podjelili na nacionaliste i izvorne. U punkerski glazbeni ritam su desni Skinsi uveli nacionalističke stihove. Najpoznatiji band su bili pseudonacisti Skrewdriver, pseudo zato, jer bi se Adolf Hitler, da je ostao živ, zgrozio, kada bi vidjeo da punkersko-crnačku glazbu spajaju sa Nacional-socijalizmom. Nacionalistička struja Skinsa je danas dominantna, ali postoje i proturasistički Skinsi, tkz. "SHARP-ovci". Iz Britanije je se Skin kultura proširila kroz SAD, Europu i sve ostale regije gdje živi bijeli donji sloj. Smiješno je, da su pilotske jakne, - uz čizme zaštitni znak Skinsa -, nosili Angloamerički piloti tokom bombardiranja nacional-socijalističke Njemačke i njenih saveznika. To jedan od niz dokaza, da ogromna većina desnih Skinsa, ne vjerujuju uopće u nacional-socijalističke ideale, nego u provockaciju, i pošto je nacizam trenutno najveća provokacija na svijetu, glume neonaciste. Prije nekoliko godina sam pročitao biografiju jednog bivšeg pseudonacističkog Huligana (Skinsi su većinom i Huligani) iz istočne Njemačke, gdje je potvrdio, da Skinsi žele samo pozornsot, i da je Hitler ostao na vlasti, bi 100% bili protiv njega. Knjiga se zove "Der Hooligan", autorica je Damaris Kofmehl.
Huligani i Skinheadsi, Skinski Huligani su, kako vidimo, samo još jedna posljedica zapadne dekadencije; od Angloameričke Rock glazbe do Anarhije nije daleko. Njihove teme su droga, seks, nasilje, mržnja, kaos, smrt i prljavstina, sveukupni rezultat je: degeneracija i bestijalizacija ljudskog bića. U svakom zdravom društvu, bi divljački razbojnici proveli silne godine u zatvorima, ali u bolesnome se ih pusti nakon 24 sata u slobodu.
Smrt Europe
Često mi se čini, kako Europi nema više spasa. Dekadencija je toliko napredovala, da je skoro nemoguće restaurirati ono, što je bilo dobro, lijepo, uzvišeno, plemenito i veliko. Za spas europske i hrvatske civilizacije su nužni idealistički mladi ljudi, čuvari časti nacionalnog imena. Ali, mlade od najmanjih nogu, kroz medije, manipuliraju da, umjesto čuvara nacionalne časti, nastaju čuvari kaosa.
Sve velike muževe vladajući sistem proklinje kao naciste, fašiste, rasiste, antisemite, ekstreme i fundamentaliste, ali se ne sjete ljubavi, rodoljublja i ljudskog dostojanstva, što je naš stvarni motor. Lažu samo, kako bi pod svaku cijenu skrili istinu od naroda, jer isitna oslobođava, a slobodan čovjek se bori i brani!
Dragi mladiću,
mani se droge, huliganstva, laži i pesimizma, jer ono te neće učiniti sretnim. Ali služiti svome narodu, to će ti vratiti smisao u životu. Davati je blaže nego primati. Vi mladi, ste naša nada, kakvi Vi budete danas, takvu zemlju ćemo imati sutra. Stoga, oslobodite se medijske manipulacije, one od Vas žele stvoriti zvijeri i robove, zombije bez zahvalnosti i poštenja prema bilo čemu, sebične konzumente i potrošače, jer kao takvi ste sistemu od najveće koristi. Poštujte roditelje, pogotovo majku, one su zamjenice Boga, na zemlji. Nemoj drugima govoriti ni činiti, što nebi ni vlastitoj majci rekao i uradio. Tako ćeš osigurati permanentno poštenje prema bližnjima, a bližnji su dobri i pravedni ljudi iz tvoga naroda. Da bi zlo pobijedilo, dovoljno je da dobri ljudi ne čine ništa! Život roba nije vrijedan života, ili će pobjdeiti istina i pravda ili ćemo postati sluge masonske financoligarhije!
Zajedno smo jači, zajedno ćemo uspjeti, nema predaje, bolje grob nego rob!
Bog i Hrvati
Šime Tolić
Poruka hrvatskim mafijašima
"Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje!"
Psalam 45, 8.
Ljubav prema bližnjemu je visoka zapovjed, ali višlja je ljubav prema Bogu; "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga, ali Boga iznad svega!"
Bog je ono vječno dobro, i tko dobro istinski voli, mora da mrzi zlo. - Borba između dobra i zla je život; i tko u toj borbi ne sudjeluje, on ne pripada istinskom životu.
Ljubav prema bližnjemu želim očuvati prema onome tko je dobar; ali zao čovjek nije moj bližnji, nego moj najdalnji i moj neprijatelj. Moj bližnji je onaj, tko mi po krvi i duhovnosti najbliže stoji; i zapovijed, da sve ljude treba voliti, može samo značiti: sve poštene ljude.
Slobodu zaslužuju plemeniti i dobri, a lanac lopovi. - "Ista prava za sve" sada znači: " Za sve dobre i pravedne", jer tko lopovluku dozvoljava slobodu, taj ubija vrlinu.
Tko grijeh ne mrzi, ne može voliti vrlinu; jer gdje bezvrijednost i laž slobodno hodaju, tu za pristojnost nema mjesta.
Jedna zabluda je propovijedala, da u slobodnom natječaju bolja sila pobjeđuje; kao da se drskost ne bori prostim oružjem! - Korov se širi divljački, ali žitu je potreban nadzor.
Najvišlja dobra čovječanstva čuvati svetim i dobro činiti radi pravde, to je čovječjeg srca najveća težnja. Tko pakosti gradi mostove, taj je izdajnik nad boljim čovječanstvom.
Pravedni traži zaštitu dobroga i proklinje pakost. Onaj nije pravedan, koji prema zlu popušta i podmuklost tolerira. Tko zmije trpi u kući, taj se odriče svoje djece.
Ravnodušnost, koja sve zločine dopuštava, nije vrlina. To je slabost, koja nemože mrziti ni voliti. - I kukavičluk je skoro jednako loš kao zloba.
Dobro i krv uložiti za višlje svrhe života - tko za to nije sposoban, taj se ne broji među vrijedne - ne među one, koji imenu naroda čine čast!
Tko je čist u duši i dobronamjeran u srcu, neka mi se u miru zove bratom. Ali neprijatelj mi je nevaljn i krivokleti; neka se plaši moga gnjeva, jer protiv njega se provodi moja neumorna borba.
Samo dobro ima pravo postojati; tko dobrome želi izboriti mjesto, mora skrbiti, da se divljačka pakost ne širi.
Čovjek je postavljen za domaćina svijeta; poput pametna vrtlara treba čuvati cvijeće i voće, ali štetočine držati daleko i iskrčiti korov.
Naučiti razlikovati, to je izbavljenje! Za to nam je Bog dao um, da provjeravamo što je dobro i što loše. Samo kroz rast i razbor stvari imaju svoj hod do dovršenja. Poučavati jednakost, znači poučavati tupost i zbrku.
Ista prava zaslužuju istu dužnost. Tko pošteno ne surađuje, nego u prevari traži svoju korist - kako takav može tražiti ista prava? Nečisti nema prava sjediti za stolom čistih.
Tko je vidio dvije stvari koje jedna drugoj potpuno liče? I ipak moraju svi ljudi biti isti? Doista, jedna veća laž nije objavljena! - Izmišljaju "Duhovno jedinstvo cijelog čovječanstva" i još nisam pronašao dvojicu, koji se potpuno razumiju! - Tko jednakost poučava, taj poučava prijevaru i obmanu.
Svi različiti su ljudi od tijela i krvi, od duhovne nadarenost i naklona srca, od temperamenta i karaktera; o srodstvu se može pričati, ali ne o jednakosti!
Da srodno sebe pronađe, sebe ujedini i jača u svojoj vrsti, zato se mora tuđe i neprijateljsko držati daleko, jer ono djeluje zbunujuće i odvajajuće. Kako u golubinjaku može vladati mir, ako se ondje stavi jastreba?
"Istinu tražiti, čestitost vršiti, Boga i plemenite ljude voliti: To je riječ našeg iskupljenja!"
Theodor Fritsch
Godišnjica ubojstva hrvatskog Viteza
Danas je tužna godišnjica ubojstva našeg voljenog generala, krilnika Blaža Kraljevića ERE i 8 suboraca HOS-a (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović).
Vratio je se iz puste tuđine, da bi oslobodio svoj narod. Ubijen radi svojih ideala, svoje ljubavi prema Domovini, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ubili ga Judini sinovi iz našeg naroda, za malo četničkoga mesa, koje su im bacili kao psima, su prodali narod, Domovinu i dušu. Da Bog, da vječno živili, da se svaki dan svoga jadnoga života kaju, glede bestijalnog zločina, za koji će im kad-tad biti suđeno i na ovom svijetu.
Hrvatska braćo, pravaši, domoljubi i nacionalisti, ne zaboravimo nikada našeg pravaškoga viteza, lavljeg srca i poštenja. Ime "Blaž Kraljević" se mora urezati u naše misli, kako bi kap njegovog poštenja i viteštva živjelo za sva vremena u svim budućim generacijama.
9. kolovoza 1992 smo izgubili Hrvata i čovjeka, kakav se samo jednom rodi!.
Ostavio nam je ideale za koje se moraju boriti buduće generacije hrvatskih pravaša. Njegov duh će zauvijek ostati među nama. Dok posljedni pravaš postoji će svijet znati za ime Kraljevića Blaža!
Vječna mu hvala, vječna mu slava!
Bog i Hrvati
Šime Tolić
PROTOKOLI HRVATSKIH NACIONALISTA
PREAMBULA
Duboko svjesni svoje povijesne dužnosti, te odgovornosti pred prošlim, sadašnjim i budućim hrvatskim naraštajima,
Štujući slavnu hrvatsku povijest, visoku uljudbu, narodnu krv i sveto tlo,
Iskazujući čast svim velikim muževima i ženama hrvatskoga trajanja,
Ćuteći strahopoštovanje spram prastarih hrvatskih korijena u pretkršćanskome svijetu s težištem na arijsko-iranskom tlu hrvatskoga iskona, kao i onih ilirsko-rimsko-germanskih na području današnje Hrvatske,
Polazeći od činjenice tisućljetnoga kontinuiteta hrvatske nacionalno-državne samobitnosti i samosvojnosti, od hrvatske kneževine iz VII stoljeća pa sve do velebne obnove hrvatske državnosti nakon 839 godina, proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske,
Odbacujući one sastojke nacionalne povijesti koji su Hrvatima donosili ograničeni suverenitet, sve do takozvane „Banovine Hrvatske“, takozvane „narodne“ i „socijalističke republike Hrvatske“, te takozvane „republike Hrvatske“,
Klanjajući se junacima dviju hrvatskih država i dvaju ratova XX stoljeća (1941-1945 i 1991-1995),
Gnušajući se nad svim hrvatskim ratovima za tuđinski interes, sve do današnjega sudjelovanja hrvatskih vojnika u judeo-američkom ratu protiv Afganistana,
Uviđajući nepodnošljivo stanje u kojemu se danas našla Hrvatska Nacija,
Prezirući i osuđujući kliku veleizdajničkih izroda, njezine trabante i gazde, sve koji zajednički snose krivnju da je do takvoga stanja došlo,
Odlučni obnovom Hrvatske Države spasiti Hrvatsku Naciju od prijeteće propasti,
MI, HRVATSKI NACIONALISTI,
KAO AVANGARDA HRVATSKE NACIJE,
DONOSIMO OVE
PROTOKOLE HRVATSKIH NACIONALISTA
za orijentaciju i kao naputak hrvatskim borbenim elitama, te cjelokupnom Hrvatskom Narodu, u sadašnjoj borbi za opstanak i za obnovu potpuno suverene i samostalne, slobodne i nezavisne, velike, ponosne i vječne Države Hrvatske!
GLOBALNE SVJETSKE PROMJENE
I HRVATSKA VELEIZDAJNIČKA VLAST
Početkom i u prvoj polovici XX stoljeća bilo je u Europi četiri politička ustroja: konzervativni monarhistički imperijalizam, liberal-demokratski parlamentarizam, komunizam, fašizam. Autentične su monarhije u Europi poražene s Prvim svjetskim ratom, fašizam je slučajnog logikom ratne sreće izgubio Drugi svjetski rat, komunizam je, iznutra iscrpljen, kapitulirao koncem Osamdesetih, a danas Europom, pa sve više i ostatkom svijeta, dominira predstavnička demokracija, koja se lažno predstavlja kao vlast i poredak u ime naroda, od naroda, po narodu i za narod, a zapravo je u svojoj najdubljoj biti protunarodna teorija i praksa.
Još nam je u živom sjećanju slom europskih komunizama 1989, koji su nestali u seriji europskih revolucija nalik onima iz 1848, s tom razlikom da su ove nedavne protekle bez prolijevanja krvi. Propast tiransko-plebejskoga, protunarodnog komunizma (zajedno s njegovim imperijalnim tvorbama, SSSR i SFRJ i ČSSR) mogla se samo pozdraviti. Ne i način kako je propao. Smjelo se, naime, očekivati da nakon nestanka komunističkih despocija europskim narodima zavladaju ili stare dinastije, ili nacionalističke vladavine narodnog zdravlja i spasa. Pritajeni židovsko-masonski gospodari svijeta, međutim, pobrinuli su se da, umjesto nacionalnih elita, a namjesto svrgnutih marksističko-internacionalističkih klika, u Europi dospiju na vlast kozmopolitsko-globalistički judeo-masonski demokrati.
Izostalo je ostvarenje najpoželjnijega scenarija: mogli su, naime, komunistički režimi iščeznuti s pozornice i tako da je od njih uščuvano ono (uostalom netipično komunističko) što bi nas povelo dalje: jaka država, vojska, policija, autoritet i hijerarhija, stega i strogoća; a da se odbaci samo štetni balast poput zadrtog ateizma, protunacionalizma, ili pak isključivo državno-planskoga gospodarstva. Tako bi u europskim državama došli na čelo nepatvoreni nacionalisti, koji bi tijekom vremena zacijelo iznašli najbolji način za suživot i suradnju slobodnih, suverenih europskih nacija.
Ovako kako su se stvari dogodile, danas u svijetu, umjesto staroga bipolariteta (dvovlađa) USA – SSSR, postoji samo jedna dominantna velesila, Sjeverna Amerika, koja se sve više uživljava u ulogu svjetskoga policajca, uključujući u svoju neslavnu imperijalnu rabotu i europske države i narode. U toj koaliciji i konstelaciji ključnu ulogu igra globalno židovlje. Na svjetsko jačanje Rusije, Kine, Japana, Indije, pa možda opet i nekih europskih velenacija... valjat će još pričekati.
U takvu ozračju nastao je i pokušaj obnove hrvatske državnosti 1990. Ono što su tada novopečeni vlastodršci krivo i pogibeljno nazvali, a njihovi nasljednici još uvijek nazivaju, „demokratskim promjenama“, zapravo u prvom času jest bio nacionalni prevrat. Narod je isprva doživio taj prevrat nalik onomu Desetotravanjskom, tim više što su se i vrednote iz 1941 odjednom počele zazivati i štovati. Rat koji je uslijedio vođen je i pod negdašnjim ustaškim simbolima, a i titovci-partizani, privremeno primireni, priključili su se, jednim manjim djelom, otporu, jer su taj rat doživjeli kao svoj, već četrdesetih godina XX stoljeća pružani otpor protiv četnika.
Rat je trajao četiri godine, kao i onaj četrdesetih. Po četiri godine potrajale su i dvije hrvatske države XX stoljeća. Nakon Drugoga hrvatskog rata, nakon 1995, nema više hrvatske države; na djelu je u Hrvatskoj posvemašnja i nesmiljena jugo-restauracija. Čim je zamukla grmljavina topova, Hrvatska se osvijestila s neojugoslavenskom garniturom na vlasti. I tako to traje do danas. Obnovitelj Države Franjo Tuđman počeo je zarana prepuštati hrvatski suverenitet stranim guvernerima, te rehabilitirati jugo-diktatora Tita, ističući netočno njegove navodne zasluge za hrvatsku državnost. Tako je počela destrukcija Republike Hrvatske, koju su nakon Tuđmanove smrti preuzeli Račanovi postkomunisti, Mesić-Sanaderovi antifašisti i prateći im neuspješni anacionalni tehnokrati, izrodi i veleizdajnici, marionete i stečajni upravitelji, koji se natječu u podilaženju stranim mešetarima da bi ovi, za sitan novac, otkupili što je još preostalo od hrvatskoga nacionalnog bogatstva. Jedino rješenje, jedini put za nadvladavanje hrvatske krize jest preuzimanje vlasti po Hrvatskim Nacionalistima!
HRVATSKI NACIONALIZAM
„Čovječanstvo“ ne postoji, ono je himna i tlapnja. Postoje pojedinci i njihove organske, biološko-povijesne zajednice; rase i nacije. Nacija je zbiljnost, nacionalizam je zbiljnost. Nitko ih nije izmislio, izmaštao, oni su čvrsto tu, neizbrisivi iz našega ljudskog svijeta. Nacionalizam nije puka ideologija, kako su to primjerice anarhizam ili komunizam, liberalizam ili demokracija. Nacionalizam je samosvijest jedne zbiljske nacije. Naciju čine krv (narodnost) i tlo (teritorij), povijest i uljudba. Naciju usto čini i svijest da joj pripadamo, osjećaj da je ta pripadnost dobra, te volja da se ta pripadnost učvrsti, uščuva i produbi. Stoga nacija ne zastaje na pukom sentimentalnom i nostalgičnom domoljublju, niti zazire od danas napadanih kategorija kao što su šovinizam i ksenofobija. Oni spadaju u prirodne nacionalne obrambene mehanizme. Nacija je organsko jedinstvo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jedne skupine ljudi koja joj pripada. Nacija je nastala u mističnom iskonu, i ona će, ako ju izrođeni pripadnici ne prepuste propasti, trajati dok ima ljudi koji je čine. Nacija je sveta, ona je u tom pogledu nešto nalik Bogu – ona nije i sama božanska, ali, kao i ono božansko, nacija nadilazi čovjeka pojedinca, nuka ga na bezuvjetnu odanost, i postavlja mu neizbježive dužnosti.
Nacionalizam je odluka i volja da se pod svaku cijenu, svim sredstvima, junački, ustrajno, pobjedonosno štiti probitak vlastite nacije. Ako u toj borbi izbije sukob sa suparničkim nacionalizmom, onda se ne pita „koji je u pravu“, nego se borba vodi do pobjede jačega. Svakako, postoje uvijek i određeni argumenti koje nacionalna borba može koristiti, u mjeri u kojoj i sami argumenti borce čine jačima. Ali, to nije područje na kojemu bi netko nekoga uvjeravao. Hrvatski nacionalizam poziva se, kada je u pitanju središnja Hrvatska, Bosna i Hercegovina, i na povijesni i na etnički argument, na geopolitički, pa čak i na estetski (ružne, ogavne granice današnje „Republike Hrvatske“). Ali, svi ti argumenti nemaju vrijednosti ako im ne pridođe „ultima ratio regis“ (posljednji kraljev argument, kako je pisalo na topovima Friedricha Velikoga), dakle – sila oružja!
Nacionalizam nije, kako njegovi protivnici tvrde, takozvana „povijesna (dakle prolazna) kategorija“, nije nastao s Francuskom revolucijom; nacionalizam je star koliko i nacija. Stari Grci, stari Židovi, bili su žestoki nacionalisti, sve do šovinizma. Šovinizam (mržnja spram drugih naroda), kao i ksenofobija (strah od stranaca), koje današnja protunarodna ljevica prikazuje kao kakav zločin, zapravo su najzdravije sastavnice nacionalističke samoobrane, koje do pred par desetljeća nitko normalan nije dovodio u pitanje. Danas ih sustavno kriminalizira judeo-masonska propaganda, koja je ovladala medijima, kako bi Božje narode našega svijeta ponizila, idiotizirala te obuzela posvemašnjom dekadencijom i napokon ih pretvorila u robove gospodara svijeta.
Hrvatska je Nacija od Boga, ona je sveta i nedodirljiva. Ona ima pravo učvršćivati svoj nacionalni bitak, braniti se svim sredstvima od snaga ugrozbe, širiti svoje tvarne i duhovne granice, držeći se pritom samo svojih vlastitih ciljeva i načela, ne podilazeći tuđim, nenarodnim i protunarodnim pritiscima, interesima i ideologijama.
Hrvatska Nacija, kako bi zaokružila svoj bitak, treba Hrvatsku Državu, samostalnu i slobodnu, suverenu i nezavisnu. Danas ju nemamo, i zadaća je nacionalnih elita ponovnu ju stvoriti. S druge strane, jednom stvorena Država stvara i Naciju, uzdižući ju na višu razinu bitka, pretvarajući zavedeni i zaluđeni, onemoćali i dezorijentirani puk po sebi u samosvjesnu i odlučnu, ponosnu i dostojanstvenu Naciju za sebe. Nacija i Država međusobno se odnose i kao cilj i kao sredstvo, stvaraju se, dopunjavaju i podupiru.
Hrvatski nacionalizam ne cjepidlači s mogućim slabostima, očitovanima tijekom velike i tisućljetne hrvatske povijesti. U nju pripada sve ono što ju je gradilo, od iranskoga praiskona do današnje borbe za slobodu i državnost. Sadašnji naraštaj Hrvata nosi u sebi sve sastavnice slavne nam prošlosti, nijedne se ne smije odricati. Nacija je, rekosmo, organska i harmonična zajednica prošlih, sadašnjih i budućih. Junačko ustaško pokoljenje s nama je, i nadalje nas nadahnjuje svojim borbenim žarom i voljom za pobjedu. I kada bi u njemu bilo mana, Hrvatska Nacija mora uza nj stajati kao što stoji majka uz dijete, dijete uz roditelje. Stoga nas nimalo ne će pokolebati jugo-ljevičarski huškači, koji izmišljenim grijesima onoga naraštaja po tko zna koji put nastoje osramotiti samu ideju, a potom i praksu hrvatske nacionalne i državne slobode. Naprotiv, ponosni smo na Ustaški Pokret, na Nezavisnu Državu Hrvatsku i na Poglavnika Antu Pavelića kao temelj, kao poticaj, kao uzor za borbu što ju, u novim, promijenjenim uvjetima, sada nastavljamo!
U nacionalističkom poretku, ne određuje cilj Države neprijatelj, nego ga određuju pripadnici Nacije, predvođeni svojim nepatvorenim elitama. Prvi među nacionalnim ciljevima jest sam nacionalni opstanak. Zadaća je hrvatskih nacionalista stoga pod svaku cijenu izvojštiti nacionalnu samosvojnost (suverenitet, egzistenciju), te uščuvati nacionalnu samobitnost (identitet, esenciju). Hrvatski
Nacionalisti ne biraju načine za postizanje svojih ciljeva. Oni nastupaju oštro, nepokolebljivo, nepotkupljivo, i ne priznaju nikakve kompromise. Oni ne prikrivaju svoje nazore i nakane. Oni otvoreno priznaju da su ostvarenju njihove svrhe primjerena sva sredstva. Oni su spremni na nacionalnu samoobranu, ali u svako doba i na napad. Pred Hrvatskim Nacionalistima trebaju drhtati samo neprijatelji izvana i iznutra, domaći izrodi i veleizdajnici.
HRVATSKI PROBLEMI
Duševno, ćudoredno i demografsko opadanje.
Temeljni, ključni problem uvijek leži u duhu. Kada narod poklekne u svojoj samosvijesti, kada se prepusti tjeskobi, strahu i beznađu, kada ga nitko više nije kadar oduhoviti i oduševiti, tada narod duševno propada i, obuzet posvemašnjim bezizlazjem, gubi i svoja tvarna uporišta, napokon, gubi Državu. Hrvatski je Narod, koji je radosno bio pozdravio privremenu obnovu Državnosti 1990, u međuvremenu moralno posrnuo, zakržljali su mu čast, ponos i dostojanstvo, bježi od stvarnosti, prepustio se banalnostima, jeftinom materijalizmu, shrvalo ga je grizodušje, malodušje, praznodušje. Obuzele su ga dekadencija i anemija, što će reći: općenito propadanje u kojemu ništa više nije sveto, i bezakonje – kada norme gube svoj autoritet i obvezujuću snagu. Zadaća je Hrvatskoga Nacionalizma podići Hrvatski Narod iz ovoga stanja bliskog i sličnog smrti, te ga osokoliti na novu veličinu. Tek tada može se riješiti i najveći problem Hrvatskoga Naroda, njegovo demografsko izumiranje. Tek zdrava i jaka Država, odgovorna za sve potrebne preduvjete, te duboki duševno-ćudoredni preporod, ponukat će Hrvatski Narod da se ponovno počne rađati i množiti. Bez toga su svi problemi nevažni i svi napori na spasu bespredmetni.
Europska unija.
Hrvati su narod bijele rase, Hrvatska je europska zemlja, i dio je bijeloga europskoga kontinenta od doseljavanja Hrvata na današnje područje. To još nikako ne znači da Hrvatska mora prihvatiti članstvo u današnjoj „EU“, židovsko-masonskoj, tehno-birokratskoj, centralističko-nadnarodnoj tvorevini, koja uništava sve europske narode, i veće i manje, i u kojoj Hrvatska može biti konačno dotučena moralno i materijalno, etnički i politički. DA Europi, NE „europskoj uniji“! Ako današnja uža Hrvatska, a potom i BiH, ipak ne bude izbjegla euro-integraciju, Hrvatski Nacionalisti uporabit će sva primjerena sredstva kako bi, u suradnji sa svojim europskim suborcima u sklopu Nacionalističke Internacionale, srušili protunarodnu tvorevinu „EU“, te Hrvatsku oslobodili iz njezinih ralja, jer bi to ropstvo Hrvatskoj donijelo čak još i daleko teže posljedice negoli ono jugoslavensko.
...
Ostatak teksta je dostupan na portalu http://www.noviultimatum.com/NU1/1-PZS-3-HRVATSKI-PROTOKOLI.html
Tko će srušiti ZOG – Nadvladu Amerike?
Default nije ništa novo
SAD je bankrotirao već 6 puta
(slijedi radikalni komentar Ante Rokova Jadrijevića:
Tko će srušiti ZOG – Nadvladu Amerike?)
Iako je još krajnje neizvjestan epilog krize
s limitom zaduživanja SAD-a, povjesničari
su nas podsjetili da je SAD već bio u defaultu,
odnosno već je šest puta u povijesti de facto
bio insolventan.
Prvi put je bez sredstava za sve obveze SAD ostao 1779. godine, kada su ga pritisnuli troškovi rata za nezavisnost, a obveznice kojima je pokrio dug nije mogao vratiti već ih je devalvirao.
Drugi put SAD je bio insolventan 1782. kada Francuskoj i Nizozemskoj nije mogao vratiti novac posuđen za rat, no uz odgodu otplate sve je plaćeno do 1790.
Treći bankrot dogodio se 1861. kada je prvi put izdana zelena novčanica, no zbog Građanskog rata njezina vrijednost u zlatu je pala za 60 posto.
Obveznice kojima je financiran 1. svjetski rat SAD je prestao plaćati 1934. tijekom Velike depresije.
A peti je bankrot nastupio 1971. kada zbog prevelike emisije dolara Richard Nixon vjerovnicima nije mogao isplatiti vrijednost dolara u zlatu.
Posljednji bankrot je de facto devalvacija dolara tijekom financijske krize.
Jer, upozoravaju analitičari, bez devalvacije dolara SAD ne bi imao ni teoretske šanse vratiti svoj dug.
Business.hr
Darko Baniček
Komentar Ante Rokova Jadrijevića
Tko će srušiti ZOG – Nadvladu Amerike?
Nakon čitanja ovog iznimno korisnog teksta, nije teško zaključiti da je USA bankrotirale samo - i isključivo - nakon svojih velikih ratova – i iz toga nisu izvukli nikakav valjan pouk. A zašto? O tome nešto više na kraju ovog komentara.
Prvi svoj bankrot je završio velikom devalvacijom američkog dolara tri godine nakon svog rata za nezavisnost, što znači da su njeni vlastiti bankari, odnosno ‘banksteri’ morali progutati svoja vlastita g……
Treći bankrot USA je uslijedio nakon Građanskog rata između njenog Sjevera i Juga, a i to ju je koštalo velike devalvacije njenog američkog dolara, što znači da su njeni bankari, odnosno ‘banksteri’ opet morali progutati svoja vlastita g……
I četvrti bankrot je bio zbog američkog ulaska u I. svjetski rat, a ta je agonija bankrota trajala sve do 1934. godine (kada je američki predsjednik Delano Roosevelt od svog suvremenika Adolfa Hitlera ekspresno naučio kako se takve krize rješavaju!!).
Pa i peti bankrot je bio zbog rata u Vietnamu, nakon kojeg je došlo do velikog pada dolara. Taj dugotrajni rat su započeli američki ‘capital-fašisti’ (bankari, proizvođači oružja, naftni magnati, itd.), koji su prethodno organizirali atentat i ubojstvo predsjednika Johna F. Kennedy-ja, a isto tako su ekspresno svrgnuli s vlasti i predsjednika Richarda Nixona, čijom je zaslugom završen rat u Vietnamu! To je bio jedini njegov ‘magnum crimen’.
A i za ovaj posljednji bankrot USA, kojem upravo svjedočimo, krivi su američki capital-fašisti, koji su – na čelu s Georgem W. Bushom organizirali atentat i rušenje židovskih ‘Tornjeva’ (‘Twin Towers’) na donjem rtu Manhattana, kako bi stekli ‘casus belli’ za ratni pohod na Afganistan, a to kao paravan za ratni pohod na naftom bogati Iraq !!
Dakle, nazire se glavna i najveća rak-rana Sjedinjenih država Amerike (USA): to su (pretežno židovski) ‘banksteri’, koji su, gurajući Ameriku u ratove (koji su tim ‘banksterima’ iznimno jako unosni), već šesti put isisali krv američkom narodu (točnije: svim ostalim američkim narodima i rasama u SAD !!). Čudno je da se u USA još nije pojavio pravi Vođa, koji bi američkom narodu jasno ukazao na njegovog glavnog neprijatelja i barem pokušao spasiti USA od tih bankarskih krvopija?!
Naime, glavni neprijatelj USA jest Rockefellerova ZOG - Nadvlada Amerike. Na to je 1995.g. prvi pokušao upozoriti famozni ‘bombaš’ Timothy Mc Veigh – nažalost na svoj krajnje ‘nezgrapan’ način…. Hoće li se uskoro pojaviti novi i daleko bolji patnik, mučenik, vođa ili vojvoda, koji će ‘skrižom u ruci ili na njemu’ spasiti USA ?!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(jedini hrvatski social-radikal)
