Kristov poslanik
Moje krštenje
U Krščanskom svijetu krštenjem objavljuješ da pripadaš Kristu i da si umro zajedno s Njim, imaš novi, vječni, život u Njegovom Kraljevstvu....
No....htjela bi vas pitat što dijete od kojih 3, 6 ili 8 mjeseci zna o tome? Ok u srednjem vijeku, a i nedavno (s obzirom što smatrate pod tim terminom- "nedavno")djeca su umirala od bolesti ili kakvih komplikacija koje su nastale pri porodu pa se išlo za tim da ga se krsti odmah (2,3,5 dana poslije). kad se sjetim toga sjetim se i Leonarda da Vincia koji se isto tako krstio....
Ja sam rođena, krštena i odrasla u katoličkoj obitelji, dakle živjela sam svjetovnim životom, griješeći i uopće ne osijećajući grižnju savjesti zbog toga što sam nekome nešto slagala, što sam znala ogovarati, dakle što sam živjela kao cura u pubertetu....
Opet mi nije jasno zašto u današnjem svijetu dijete koje je zdravo, koje ima sve potrebno da izraste u kompetentnu osobu (ovdje se ne mješam u različite stilove odgoja od kojih neki i nisu za pohvalit), se krsti kao dojenče? Pa Gospodin Isus, Onaj koji je sišao s nebesa da bi dao svoj život mjesto nas sviju, nas grešnih ljudi, se nije krstio kao dojenče. Kao što sam na početku ovoga posta rekla, krstiš se tek kad svjesno prihvatiš Isusa za svog Gospodina, pitam se zašto ne radimo ono što je Gospodin napravio. On se krstio tek kao odrastao čovjek....
Ok, dobro, postoji tradicija...... Kao što mene moja teta napada da sam napustila tradiciju, a mama da je vrijeđam jer da je ona mene odgojila u katoličkoj vjeri (dobro je odgojila me u katoličkoj vjeri gdje mogu psovat, lagat, nijekat Boga, gdje me uče-u crkvi-da je Isus samo Sin, a da je Marija Majka Božja,....) i da je vrijeđam što nisam više Katolik.
Ali Isus je rekao da ćemo mi trpit u Njegovo ime i da nemožemo očekivat da će nam život u ovome svijetu gdje vlada Sotona, ići kao med i mlijeko.
Kad sam upoznala Gospodina, prošle godine, i predala mu svu sebe, razmišljala sam da se krstim... Bilo je nešto govora kad zatopli pa u more, ali onda su 2 cure koje su zaslužne što sam otkrila Istinu otišle u Ameriku poslovno, pa sam čekala da se one vrate, ali onda prije 2 tjedna kad smo išli na Šoltu sam čula da se jedna Austrijanka isto misli krstit pa da bude taj dan, pa nije, pa je sve čekalo, dok prošlu nedjelju jedan starješina nije čuo (slučajno sam to spomenula)da sam se mislila krstit, pa se opet sve nekako razmišljalo da se opet ode na Šoltu, pa neki ne moglu, livo-desno i u petak mi je dečko rekao da mu je starješina (jedan od) rekao da ćemo ići na Marjan.
Kad je trebalo početi slavljenje u našoj Crkvi začudila sam se jer se prostorija cijela napunila, došli su Njemci, Austrijanci, furešti Hrvati koji su došli na ljetovanje, a nas Hrvata i onih koji žive u Hrvatskoj nije bilo baš puno... jer se neki još nisu vratili s posjeta obiteljima u Slavoniji, Austriji, Americi....
I za nefalit prije početka slavljenja od jedne žene sam čula da bi trebala reći svoje svjedočanstvo prije nego se krstim. A ono mene panika hvata, ništa se nisam pripremila, nemam pojma.... Lipo mi je ta sestra rekla da samo kažem kako sam upoznala Krista, kako sam došla do njega, još mi je rekla da mogu ispričati svoj život, starješina mi je rekao da kažem sve u 5 rečenica, pa nisam znala....
No dok je trajala propovjed smirila sam se, zahvalila Gospodinu i zamolila ga da me vodi....
Na kraju propovjedi izašla sam i kraj jedne sestre koja je prevodila na njemački počela govorit svoju priču.....od mog svjetovnog života, prometne, pa pitanja zašto postojim, zašto sam preživjela, pa završetka srednje, upisa na faks, kako sam u kantini našla (slučajno) papirić (više letak) s rasporedom kada je astronaut Charles na Ekonomiji, pa kako sam otišla tamo, kako sam se oduševila, kako su cure iz Studentskog Đira davale planere i pozivale na sastanak, kako sam otišla, shvatila da je Bog suveren, kako sam prvi put čula Evanđelje, prihvatila Krista, došla u Crkvu i kako sam sretna, nema više depresije, kako želim ljudima reći da sam Krščanin, kako želim živjeti životom ispunjenim ljubavlju, dobrotom, srećom, ispunjena Božjom milošću...... To je trajalo kojih 10 minuta i bilo je rećeno u 30 rečenica, a ne u 5. No na kraju mi je dečko rekao da sam ga lagala, da sam se pripremila, da je bilo odlično i da nisam odmah rekla kako sam prihvatila Krista, nego na kraju, kao da sam čekala trenutak kada ću upast sa tom rečenicom.... A u stvari i nisam rekla tu rečenicu nego iz priče je postalo jasno kada je nastupio trenutak moga obraćenja, iako sam rekla datum.... Plus što su mi i ostali upadali da mi je super svjedočanstvo i da sam ga super ispričala.....
Eto to je to.....ja sam krštena na Marjanu s braćom i sestrama iz Hrvatske, Njemačke i Austrije....
Dragi moji neka vas Suvereni Gospodar svega blagoslovi i dade vam mir, sreću i trenutak kada ćete spoznati Njegovu veličinu i Neiscrpnu Ljubav koju ima za vas, svakog pojedinog čovjeka......
Mir s vama.....
