Kristov poslanik
Ja sam Božje dijete! To je moj smisao, moja bit i put mog života! Moj Gospodin Isus Krist...
Ja sam dijete....
Time što kažem da sam dijete mislim, ne na godine, a ni na ponašanje, već prije na radost u mom srcu i pozitivno razmišljanje, vedrinu u ponašanju...
Po godinama sam već punoljetnik u svim državama svijeta, koliko je meni poznato, jer imam 21, a ušla sam u 22...
Po ponašanju sam...ok, variram od ponašanja zrela za svoju dob do ponašanja koje je toliko ozbiljno da podsjeća na "kakvu staru babu"(rekla bi moja majka)....
No to je bilo prije mog trećeg rođenja! A to treće rođenje dogodilo se kada sam primila Isusa Krista u svoj život, predala mu svoje prijestolje i pustila njega da upravlja mojim životom... Oni koji su čitali moje prijašnje postove znaju da sam imala tešku prometnu nesreću, da sam bila u komi i da sam morala sve nanovo učiti, samo što sam sada brže naučila(učenje po prepoznavanju-za one koje se kuže u razvojnu psihologiju), nisam postala senilna(u smislu da sam zaboravila moj život prije tog "sudbonosnog" dana), čak mi je podarila pamćenje brojeva, sati, datuma tako da mogu sa točnošću reći kad sam nekoga vidjela na kavi prošli put, kad sam nekoga upoznala, samo mi je taj trenutak u trenutku kad se dogodio trebao biti važan.
Naravno moja intencija nije da se pravim pametna sada pred vama, mojim dragim čitateljima, kolegama blogerima...
Jutros sam stala na stanici, čekala bus i pričakla sama sa sobom...
...dok nije došao bus. Videći ga u daljini pjevala sam aleluja jer sam došla na stanicu malo kasnije. Moj um je u zadnje vrijeme otvoren novim spoznajama, stalno sam nasmiješena i zahvalna Bogu na svakom danu koji mi je dao!
Kako se osijećam znati će oni koji su zaljubljeni u svog druga(nemojte mislit da je ovo iz socijalizma) i kojeg vole te mu je srce ispunjeno srećom i ljubavlju...
Još nešto važno:
Znate da sam pisala o Željku, računalnom inženjeru na mom faksu(točnije u zgradi mog faksa gdje je još jedan faks i osnovna škola..., ali to nije važno u ovom trenutku). Ugl. on mi je bio rekao u 12 mjesec da će stat na mom faksu(viđam ga u kantini i sve je počelo od jednog osmjeha...) samo do Božića, a onda da se seli na faks kraj bolnice Firule. No ja sam ga viđala i poslije Božoća, Nove Godine, i kad bi ga pitala šta je reć da nije otišao, rekao je u šali da se još tamo nije napravila kantina, a u biti nije još bilo nešto sređeno(nemojte me pitati šta jer nemam pojma, nikad ga nisam pitala).
Kad šta! On ide, i stvarno jučer kad sam bila ispred referade u beskonačnom redu prišao mi je (poslije kave s Slavenom i još nekim čovjekom, nije bio Knego) ruku i rekao da odlazi.... To je bio prvi put da smo se rukovali i znam da izgledam kao neka zaljubljena mala, ali nije to tako! On je poštovani računalni inženjer kojeg poštujem kao čovjeka ( čak mu se obraćam sa Vi!!!), ali moram priznat da mi je malo žao...
Iako znam da ću ga još viđat (jer će dolazit) nedostajat će mi...
Svi tako odlaze, i to baš svi s kojima sam ok, počevši od Bjelajca ( prof.soc.), Slavena (računalni inženjer na nekom od faksova-uvijek je s Željkom- je otišao ima 2 tjedna, sada Željko, a tko će sljedeći neznam....
Ovi iz kantine se svake godine mijenjaju, sa svima sam ok, i posjećujem ih na faksu ili menzi gdje su se preselili.
Htjela sam još reći da čitam Isus-naša sudbina od W.Bush-a i da je odlična i htjela bi je preporučiti svakome, a posebno onome tko je katolik, a nije primio Krista u svoje srce.
Smisao našeg života je da postanemo Božja djeca, malo ljudi je to uspjelo, njima je, kako je rekao naš Gospodin Isus: "Mnogo je stanova u kući moga Oca" i njima je zagarantirano mjesto u kraljevstvu nebeskom, u kući našeg nebeskog Oca.
Ima jedna priča u Bibliji...otvorite Luka 12:1-21... Riječ je o čovjeku kojemu je zemlja dobro rodila i u njemu se počelo rađat licemjerstvo, rekao je da će srušit žitnice i sagradit veće i da će reći svojoj duši da ima dosta dobra i da može uživat, jesti i piti cijelu godinu...
Kako se vi ponašate u životu? Jeste li kao ovaj čovjek, jeli radite dva posla da bi imali dovoljno za egzistenciju ili da bi vam se gomilao bankovni račun? Kako se ponašate prema Bogu? Prema svom bližnjemu, čak i onom daljemu?
Isus kaže da je licemjerstvo uzaludno jer sve što skupimo na ovome svijetu nećemo moći odnijeti na drugi svijet... Nećemo žetvu odnijeti u zagrobni život! Jer kakav nam je smisao raditi ko` psi cijeli život, kada će to propasti nakon naše smrti?
Znam, reći ćete da to radite da bi vaša djeca imala, da bi mogla lagodno živjet, ali to nije to. Nećete vi k Bogu samo zato šta ste radili da bi vaša djeca imala. Važan je vaš odnos prema Bogu, prema bratu (ne mislim samo na krvni rod), sestri,...
Važno je stanje vašeg srca! Jeli ono ispunjeno licemjerstvom, pohlepom, sebičnosti, ljubomorom, mržnjom i ostalim grijesima ( znate da je Isus naveo 13 grijeha kojih se trreba čuvati) ili je ispunjeno ljubavlju i mirom?
"Pazite da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo, već nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!", 1. Solunjanima 5:15-18
