Kristov poslanik
On i ona-moji roditelji
Znate...ja to više ne mogu podnijeti!!! Oni se stalno svađaju, a danas im je još i 24 godišnjica braka. Moji starci.
Ovak` moja obitelj je u kurcu.... A šta ću moram je prihvatit takva kakva je... Moj otac je u neku ruku alkoholičar...Baš je ovo ljeto moja sestra sa svojom pričom o depresiji i njemu...alkoholičaru bila na naslovnici bloga, Moja sis... Do ovoga ljeta nisam znala da je ona super, baš je...jednom riječju FAMOZNA!
Moj otac je vlasnik jedne gostionice i ima problem šta je ovisan o alkoholu, ali ne samo o njemu nego i o duvanu i televiziji. Baš danas kad sam došla sa faksa i podgrijala ručak rekao mi je neka pitam mater i brata da odemo sutra brat masline, da je ostalo još 2 i po masline koje su neobrane. Pitam ja njega da zašto on nepita, a on da mater ne priča s njim, a ni brat, jer je on mamin sin... Još mi kaže da je njemu i mami danas 24 godišnjica braka, kako se i podrazumijeva čestitam mu je ja i pitam jeli on mami čestita, a on da nije, a na moje pitanje zašto on mi je reka da mu nije dala da je poljubi kad joj je bio rođendan, pa kad ona bude htjela da je poljubi nek` sama dođe... To je u k×××× ako mene pitate. Pa oni su u braku. Znate ono voljet ću te do kraja života i poslije njega. Ma vraga se oni vole. Dobro moj tata ima problem, ali dobar je on. Kad pogledate nije nasilan prema nama, ljeti kad smo radili dok smo bili osnovnjak znao je u nekom svom deliriju svojim "prijateljima" strancima vrijeđati nas, i to je ostavilo neki loš osijećaj u mome srcu, natjeralo me da ranije uđem u pubertet i odjebem sve(em školu, em učenje, em dom) samo zbog svojih prijatelja- sedmorice najdražih.....veličanstvenih.
Uvik su se svađali, ili bi bio hladni rat kad nisu razgovarali jedno s drugim i ignorirali kad bi jedan drugoga nešto pita. Moj tata bi ušao u neku vrstu beznađa i otišao te se cijeli dan nebi vraćao, a kad bi se vratio bio bi pijan. I tako dan za danom, tjedan za tjednom....
Npr zna se dogodit da zimi bude maximalno 8 dana bez alkohola, a onda bi otišao i napio se. Ljeti je to najgore. Tada je svaki dan pijan, a svako deset dana uzme jedno slobodno popodne i ode se naspavat, ali ta rutina je postala očajna!!!
Neki dan sam se vratila s faksa u pola devet i nazvao me jednim mojim nadimkom koji su me od milja zvali u djetinstvu, odvratila sam mu šta je, normalnim mirnim glasom, a on odma da zašto svi nešto loše misle, da su me tako svi zvali kad sam bila mala( moram priznat da je sladak nadimak, drag mi je), ja odma protupitanjem da zašto on mora biti svaki dan pijan, a on se odma uvridija kao da sam izrekla laž samo da bi mu napakostila. Ja mu kažem da mi reće jeli lažem jer ga svaki dan vidim pijanoga, pije ono piva šta je ostalo od ljeta u gajbama i hladnjacima.
U biti ja vidim da je u neku ruku depresivan.... Ovo ljeto kada sam to rekla u razgovoru mami odma je počela nešto kao "A ja nisam u depresiji jeli? Ja mislim da sam ja najviše!", a to je čista laž. Ako je osoba u depresiji ona se nebi ponašala onako kako se ponaša moja mama. Znate ono šta kažu da žene samo kritiziraju muževe frendicama i drugima, ali da mužu ništa ne govore. Tako moja mama prvo govori "Vidit će on ovu zimu", a onda 2 dana poslije radi ono šta je rekla da mu više neće radit. Je li to normalno? Sama sebi jede jezik!!! Ja joj to spomenem da šta je govorila 2 dana prije, a ona odma da nije rekla to nego to. Ma bolesno sve!
Ja stvari koje sam čula da netko drugi govori i ako sam obratila pozornost na njih ne zaboravljam. To je možda problem jer mi je glava puna nekih nevažnih informacija(npr. kada sam zadnji put bila s nekim na kavi, znam točan datum, mjesto i sat zbivanja. Ali to mi se događa samo zadnjih par godina.
Kad sam čitala sestrine postove i komentare na njih shvatila sam da ga moram prihvatit, i njega, a i nju. Stalno se vodim onom misli šta je reka/la Letty C. Pogrebin: " Obitelj je poput naranče- svaki dio je zaseban, ali su svi čvrsto povezani."
Ako je poput naranče, zašto sam ja ovdje, jer ja sam samo jedna jedinka, koju svatko j*** u zdrav mozak, koja studira uz plaćanje, koju niti jedan dečko, koliko god ona iskazivala svoje osjećaje, ne želi, kojoj su roditelji pred razvodom, ali opet ostaju zajedno jer se to on njih očekuje(naš "hrvatski" tradicionalizam), a i zbog djece(nas par na kvadrat).
I onda te pitaju zašto se ne smiješ, zašto si uvijek tužna, a ne možeš im reć zato jer mi je doma pakao siša na zemlju, jer mi je užasno, jer nemogu podnit da se svađaju, pitaju me zašto govorim da se nikad neću udat, rodit djecu, ja im ne mogu reć da ne želim naći nekoga kao što je moj otac, da se bojim da ne postane kao moj otac, ovisnik o 3 droge(alkohol, duvan i tv), da ne želim rađat zato jer se bojim da me ovaj naš tradicionlizam ne uhvati pa da se odmah trebam udat i bit sluškinja mužu, da ne želim odgojit djecu koja će ionako umrit od ekoloških katastrofa koje se bliže brzinom munje, da ne želim odgojit djecu koja će postat novi Kerum koji se priseraje lovom, Studenac koji radnicama plaća minimalac. Da ne želim jer se bojim, bojim se onoga šta sutra donosi...
Sad bi meni moje drage nove frendice rekle da će nas Isus spasit, da je on umra zbog nas i naših grijeha, jednom zauvijek, pobijedio je zlo, zgazio je zmiji glavu(iako se uvijek u Crkvama prikazuje Marija kako gazi "zmiji" glavu, a u biti to je napravija Isus.
Baš su me danas pitale jesam li dala sebe Isusu, cijelu sebe i dala mu da on upravlja mojim životom, rekla sam da je prošlo samo nekoliko tjedana kako sam počela sa svojom preobrazbom, da želim biti kao i one, sa žarom govoriti o njemu, znati u bilo kakvoj situaciji to povezati s događajima u Bibliji. Želim naći smisao svog života, jer kao da gledam u blank paper, kao šta empiristi kažu za malo tek rođeno dijete, prazna ploča.
Želim da me Isus vodi, da mi pokaže smisao koji tražim, a ne nalazim, čak i ljubav koja mi fali, koju osjećam kako se svako par godina odbije i ponovo meni vrati,
Kažu da me Bog spasio smrti, ali zašto me tada spasio ako mi sad ništa ne ide od ruke. Možda je to kazna... On ima neki plan za mene samo šta ja nemam pojma šta. To što me spasio donilo je njemu, a i meni dobro jer sam mu se vratila kao izgubljena ovca stadu...iako, da bacim šalu, sad se osjećam kao Junje, a za pola godine ću postat Krava. Jer čak i Tele mora rasti... :-D
Bok i do čitanja....
