Kristov poslanik
Charles Moss Duke Jr.
Ok danas sam bila na predavanju gospodina Dukea na Ekonomskom fakultetu u svečanom amfiteatru.
Ja nemam nikakvo mišljenje o tome jeli čovjek bio na Mjesecu ili nije, nisam kompletentna da vam mogu o tome govorit. Neznam, a isto tako znam da mnogo ljudi ne vjeruje da je čovjek hodao po Mjesecu, već da su to sve snimili u kakvom studiju.
Cijenjeni gospodin Duke nam je prikazao snimku uzlijetanja, boravka na Mjesecu i povratka ponovo na Zemlju. Rekao je da je to dokaz da su bili na Mjesecu i da su sve izmišljotine što drugi govore.
Bilo je zanimljivo u najmanju ruku....
Rekao je da se tada promijenio i da mu je novac postao važan. Prije je mislio da je vrhunac što može postići odlazak na Mjesec i da će tada biti uistinu sretan, no, kako stalno mi ljudi gledamo u visine, uvidio je da mu to nije dovoljno i počeo je voljeti novac.
Charles Moss Duke Jr., umirovljeni brigadni general američkog ratnog zrakoplovstva, astronaut i poslovni čovjek, rođen je 3. listopada 1935.godine u mjestu Charlotte u saveznoj državi Sjevernoj Karolini.
Kako je on rekao kao mali nije, poput današnje djece, gledao u Mjesec i govorio da će jednog dana otići tamo. Zaljubio se u zrakoplove i 1957. je diplomirao znanost na Mornaričkoj akademijji te aeronautiku na MIT 1964.
Nakon završetka Mornaričke akademije pristupa zrakoplovstvu SAD-a. Kasnije služi kao pilot presretačkih zrakoplova u zračnoj bazi Ramstein(uvijek sam se pitala po čemu je njemačka grupa dobila ime, op.au.)
1966.godine(iste godine je umro pisac Herman Hesse, op.au.) izabran je za astronauta i ulazi u program Apollo, gdje je bio član pričuvne posade za misiju Apollo 10. Za vrijeme misije Apollo 11služi kao "capcom"(jedina osoba u kontroli misije zadužena za komuniciranje s posadom). U toj misiji su imali problema s gorivom jer su zalihe bile pri kraju, stoga su svi u kontroli misije bili na rubu živaca.
1972.godine Charles polijeće u svemir u sklopu misije Apollo 16, te zajedno s Johnom Youngom slijeće na Mjesec i to na visočje Descartes. Duke je bio 10 čovjek na površini Mjeseca.
1976. godine Duke odlazi u mirovinu(astronautsku) te se okrenu biznisu, počeo se baviti veleprodajnom distribucijom Coors piva. Tu firmu je prodao 1978. i počeo ulagati u dionice i nekretnine. Za svo to vrijeme još je radio u zrakoplovstvu kao pričuvni brigadni general.
Njegov obiteljski život je zbog njegovih uspjeha u NASI, putovanju na Mjesec, teškom radnom tjednu, upao u problematičnu fazu. Njegova žena, Dorothy, je bila uz supruga, bila mu je vjerna i predana za vrijeme njegove misije. Više od polovice brakova astronauta u Apollo programu završilo je razvodom, ali ne i Dukeov. Dorothy je upala u depresiju, Charles nije shvaćao zašto. Imala je sve šta je mogla poželjeti: savršenu obitelj, kuću, društveni život, novca... Dorothy je potražila pomoć u vjeri, Charles ju je slijedio. Pričao je da je jednom bio pozvan na proučavanje Biblije, kada je pitao koliko će to trajati, dobio je odgovor petak popodne, cijelu subotu i nedjelju ujutro, bio je spreman da mu bude dosadno, no kada je počeo slušati, pa onda čitati, bilo mu je super. Rekao je: " Ok, I belive..." Rekao je da on nije vidio Isusa, ali ga je osjetio, osjetio je kako mu ljubav i sreća ulaze u srce. Predao mu je svoj život. Vidio je da se i Dorothy mijenja, bilo je to mic po mic, ali vidio je.
Duke je doživio duhovno probuđenje postavši sljedbenikom Isusa Krista.
U vrijeme kada je otišao na Mjesec njegova 2 sina imala su 5 i 7 godina. Čak je jedan njegov sin diplomirao aeronautiku, kaže Duke da je, dok je bi mali, stalno igrao igrice i da mu je otac govorio da se ostavi toga, ali da je vidio kada je završio aeronautiku i počeo voziti zrakoplove da se on i tu igra, jer imate ekran, palicu i razne gumbe, kao na igračim konzolama.
Bilo mi je baš drago što sam otišla danas na njegovo predavanje jer me vodila neka unutrašnja strast, otkrivanje nepoznatog, nečega što je potpuno drugačije onome čime se bavim.
Zanimljivo je i to da me opet susreće vjera i činjenica da, kako je on rekao, u svemu trebamo balansirat, nači ravnotežu, na fizičkom planu, intelektualnom, duhovnom, kako je on počeo vjerovat u Boga, u kreaciju svemira. Kada smo izlazili ogranak Studentski đir udruge Nada i život, nam je podijelio malene planere za novu akademsku godinu. Opet se unutra spominje vjera, vjera, Bog me prati na svakom koraku, počevši od nedjelje u župi gdje se promijenio velečasni, do ovoga danas, ona me prati, a ja na neki način je nikako ne šćepam i zadržim. To se događalo i prije, uvijek bi se dogodilo nešto, upoznala bi nekoga, tko ima veze s vjerom, a nikako da je uhvatim... Ali, sada je gotovo! Promijenila sam se, razmišljanja su mi bogatija i svim silama ću se trudit da upoznam Isusa, prvo počevši od toga da sutra odem na krunicu....
