Kristov poslanik
Dobro....
Eto danas sam bila sa svojim dragim gluhim prijateljem na kavi, pričali smo, razmijenili informacije, rastali se i svak je otišao svojim putem...ok, ja sam ostala i popila još jednu kavu(treću danas) i čitala knjigu...
Došla sam doma i prvo što sam napravila bilo je da sam upalila kompjuter da vidim jeli se J. javio...
Došla sam do toga da mi počinje dosta više značit nego kao kada sam ga tek upoznala... Jedva čekam kada ću ga opet vidjeti iako znam da među nama neće biti ničega jer on ima curu...on prema meni osjeća samo prijateljske osjećaje pa mi nije jasno.
Nebi se tila zaljubit u osobu koju nikad prije nisam vidjela, do sudbonosnog koncerta Maidena kada smo se upoznali, koji radi 85 kilometara udaljeno od mene... To stvarno nebi bilo pošteno ni prema njemu, a ni prema mome srcu koje se zadnjih 5 godina samo zaljubljuje i biva odbijeno.
Na početku sam bila tako očajna jer od 8 razreda nikad nisam bila sama(čitaj simpatije s kojima sam samo hodala-u doslovnom smislu), a sad me bivši ostavio, a nitko me nije drugi upira. Mislila sam otić u časne....ali to je komplicirano pa vam sad ne želim i o tome pisat i to ću ostavit za jednu drugu priliku....
Iako se J. u petak prehladio, bilo je priče da ćemo se, ako ozdravi, danas vidjeti da bi mogli razmijenit liste svojih najdražih glumaca...
ZNAM prvo ćete pomislit, ajme koja su dica, čime se bave, ali bezveze u razgovorima bi se dotakli svih tema, počevši od glazbe, žanrova knjiga, pisaca i eto glumaca...
No danas mi je poslao sms da neće moći doći jer je još bolestan, prehlađen, a ko` fol nebi tio mene zarazit...
Možda se počinjem zaljubljivat u njega, možda....
