hocemocenzuru
četvrtak, 12.12.2013.
Ravna Gora - prvih 5 epizoda
Zahvaljujući youtubeu uspio sam ovih dana odgledati prvih pet epizoda serije “Ravna Gora”, scenariste i redatelja Radoša Bajića. Ne mogu a da ne usporedim “Ravnu Goru” sa “Dugom mračnom noći” Antuna Vrdoljaka. Kao što smo u “Dugoj mračnoj noći” mogli gledati uradak na temu “kako bi Vrdoljak volio da su se stvari odvijale u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu”, tako i u “Ravnoj gori” imamo sličan slučaj, filmski školski sastav koji potpisuje Radoš Bajić može se nazvati “šteta što ovako nije bilo u Drugom svjetskom ratu, baš bih volio da je tako bilo…”. Vrdoljak nam je htio pokazati koje su se sve ratne i ideloške nepogode sručile na “malog i običnog hrvatskog čovjeka”, a kod Bajića je u središtu “napaćeni obični srpski čovjek”.
No osim sličnosti ima i nekoliko razlika između “Duge mračne noći” i “Ravne Gore”. U DMN se radilo o fikciji smještenoj u Drugi svjetski rat i neposredno nakon njega, uz povremeno doticanje stvarnih događaja, ali je čak i to napravljeno falsifikatorski kad je u pitanju događaj poznat kao “Akcija stadion”: srednjoškolce je Vrdoljak zamijenio studentima, u stvarnosti su ustaše zahtijevale da istupe Židovi i Srbi, kod Vrdoljaka se spominju tek Židovi. U RG se obrađuju povijesni događaji, a osim povijesno poznatih ličnosti serija prati i sudbine (vjerojatno fikcionalne?) “običnih” ljudi. Vrdoljakova serija je imala desetak epizoda, a kako je krenula RG će sigurno imati puno više epizoda. U nastavku teksta dajem pregled nekoliko scena iz prvih pet epizoda “Ravne Gore” koje dosta govore o kakvom serijalu je riječ.
Načitani kralj (1.epizoda – Napad)
U prvu epizodu su stali tek 5. i 6.04.1941. Ako nastavi ovim tempom Bajiću će trebati više od sto epizoda da pokrije samo 1941. A na špici se može vidjeti da se radi o “Dramskoj trilogiji 1941.-1945.”, pa koliko će dugo serijal ići teško je pretpostaviti.
Meni najzanimljiviji dio prve epizode je nekoliko zadnjih minuta. Neposredno pred početak bombardiranja Beograda, sobar (valjda?) ulazi u sobu Kralja Petra II., kralj još spava, a sobar kupi knjigu sa kreveta, jer je kralj zaspao čitajući. Ubrzo počinje bombardiranje, kralj još spava a kad ga probude izlazi na balkon vičući “zlotvori, zlotvori…”. Vojno osiguranje ga na silu vodi u sklonište uz riječi “ako narod izgubi slobodu može je vratiti, ali ako izgubi kralja onda je izgubio sve”. Poruka je jasna, sad znamo kako i zašto je krenulo loše Srbiji od 1941. pa nadalje.
Pobegoše Hrvati (2.epizoda – Slom)
U drugoj epizodi stvari se ipak malo ubrzavaju, pokrivena su čak četiri dana (7. –10.04.1941.). U podzemnom skloništu kralj je prisiljen slušati dugi i dosadni Mačekov govor (na karikaturalnom hrvatskom), dok mu misli lete na oca, Kralja Aleksandra, u čiju sliku gleda, ubijenog u Marseju 1934. (što je popraćeno i dokumentarnim snimcima). U drugoj sceni, negdje u Beogradu, komunisti slušaju vijesti Radio Moskve. Vijesti završavaju Internacionalom, na čije zvuke komunisti ustaju i stoje mirno.
Ova epizoda završava scenom sa ratišta – rovovima se pručula vijest “da je govorio neki Kvaternik i da je rekao da su Nemci oslobodioci”. Nekoliko vojnika bježi iz rova, ubrzo saznajemo što se to događa – “pobegoše Hrvati”. Jedan vojnik želi pucati mitraljezom na njih, ali ga major spriječava u tome: “srpski vojnik nikom ne puca u leđa”. Na pobjegulje padaju njemačke granate, vojnici u rovu skidaju šljemove i žale za poginulima. Sad znamo i zašto je kraljevska vojska tako brzo pregažena travnja 1941.
Još ga nema (3.epizoda – Sunovrat)
Serija opet usporava, tek dva dana su stala u nju – završava sa 12.04.1941. Na samom početku treće eizode idu dokumentarni snimci ulaska Nijemaca u Zagreb 10.04. U nekoliko kadrova se mogu vidjeti visoko podignuta tri prsta, što je pozdrav često korišten od strane SS-ovaca i ustaša. A sada mnogi tri prsta smatraju “tradicionalnim” srpskim pozdravom.
Saznajemo da su za Hrvatima pobjegli i muslimani. Ova epizoda je najdosadnija od prvih pet epizoda, ništa bitno se u njoj nije desilo i da je preskočena niko ne bi ni primijetio. Kralja nema u ovoj epizodi. A sigurno ste primijetili da se u prve tri epizode ne pojavljuje ni glavni junak ovog serijala.
Čiča (4.epizoda – Pukovnik)
Došlo je konačno vrijeme da se i On pojavi - Draža Mihailović (glumi ga Nebojša Glogovac), glavom i bradom. Najprije leđima okrenut, nad topografskom kartom, proučava je, a zatim se okreće prema vojnicima koji ga slijede, koji kao i on ne priznaju kapitulaciji kraljevske vojske, pogled zamišljen i blag. Pukovnik Draža vojnicima govori kuda dalje. Datum je 13.04. Kralj se moli u crkvi, u uniformi je jer kako sam kaže kralj brutalno napadnute države. Zovu ga na hitnu sjednicu vojnog vrha. Nakon vijesti da su Nijemci u Beogradu visoki oficir kraljevske vojske je bijesan – “sunce ti jebem”. Sutradan kralja voze u Crnu Goru.
16. 04. Draža i njegovi vojnici nailaze na spaljenu kuću i obješenog mladića, na pitanje ko je to napravio, zavezani i mučenjem iscrpljeni starac odgovara “oni koji se mole drugom Bogu”. Saznajemo i da je Sveti Nikola Dražina slava. Draža šalje trojku u susjedno muslimansko selo i naređuje da nikom ne smije faliti dlaka s glave, jedan od vojnika mu odgovara “jasno čiča”. Kasnije na pitanje zašto ga je tako nazvao, odgovara da u njegovom selu tako zovu starije ljude. Saznali smo i tajnu nadimka Čiča. Epizoda završava zamišljenim i zabrinutim Dražinim pogledom.
Šljam (5.epizoda – Kama)
Na početku pete epizode saznajemo da je Kralj Petar II. napustio zemlju, nažalost nismo vidjeli kako. U jednom malom mjestu u Srbiji komunist drži fanatičan govor, spominje da će Srbiju spasiti Sovjetski Savez i Staljin, spominje majku Rusiju i zajedničku vjeru (ovo mi je nenadjebivo, komunisti se pozivaju na vjeru). Suprotstavlja im se pravoslavni pop, govori da Srbiju jedino Bog može spasiti. Nastaje incident, komunisti nasrću na popa.
21. je travnja, Draža i njegovi su u istočnoj Bosni, petak je i Draža posti. Izvidnica se vraća i vodi sa sobom vezane dvojicu muslimana, oca i sina. Čiča naređuje da ih odvežu, nudi im vodu i hranu. U ovoj epizodi čujemo i prvu mudrost iz Dražinih usta (a ne sumnjam da će ih još biti u nastavku serije): “rat je velika nesreća gospodo, sav šljam ispliva na površinu”. Draža pušta oca i sina da se vrate u svoje selo i naređuje da ih dvojica otprate do stražarskih položaja. Jedan od njih ubija oca kamom, gluhonijemog sina pušta i naređuje drugom vojniku (koji se zbog toga što je vidio ispovraćao) da šuti o svemu što se desilo. Jasna je intencija ove scene i kuda to vodi, kakvom zaključku – bilo je zločina, ali Draža o njima nije znao.
Gledati ili ne ?
Pitanje je da li gledati “Ravnu Goru“ ili ne? Ako želite povijesno utemeljene činjenice onda ovo definitivno nije serija za vas, bolje je pogledati brojnu literaturu (dobar dio je dostupan i na internetu) o Dražinim depešama za vrijeme Drugog svjetskog rata (preporučujem sjajan feljton Damjana Pavlice na sajtu e-novine) ili zapisnike sa suđenja Draži Mihailoviću nakon rata. No ako želite seriju pogledati čisto informativno, da vidite do kuda je došla revizija povijesti, ili čisto iz zajebancije, kao što se gledaju uradci Jakova Sedlara, onda je ovo serija koju valja pogledati. Ja ću je nastaviti gledati. Jedino bi problem mogao biti koliko će nastavaka imati serijal, jer ako je u prvih pet epizoda pokriveno tek prvih petnaestak dana rata to bi moglo značiti da bi serija mogla jako dugo trajati, i trajati, i trajati…
P.S. Jovo Kapičić
Prije otprilike tri ili četiri godine srbijanske državne vlasti su tražile Dražin grob. Na glasine da bi on mogao znati gdje je Draža sahranjen, Jovo Kapičić (koordinator Dražinog hapšenja nakon rata) je odgovorio : “I da imam saznanja o egzekuciji i mestu sahrane, ni za koje pare ovog sveta to ne bih otkrio…“
Tako i treba !
Slučaj je htio da sam, baš kad sam se spremao pogledati prvu epizodu “Ravne Gore“, čuo vijest da je umro narodni heroj Jovo Kapičić, čovjek kog sam iznimnio cijenio. Predratni komunista, jedan od organizatora ustanka u Crnoj Gori, borac Prve proleterske brigade, učesnik Igmanskog marša, prošao je Neretvu i Sutjesku, koordinirao je akciju hvatanja Draže Mihailovića kao general UDBE, Rankovićev zamjenik za vrijeme rezolucije Informbiroa i golootočkog zatvora, jugoslovenski ambasador u Mađarskoj i Švedskoj, dosljedni protivnik Miloševićeve politike koja je razbila Jugoslaviju…
Dragi Jovo, počivaj u miru i hvala ti za sve !
