kraj
Jučer sam vidio Ivana. Bio je, kao i uvijek, dobro raspoložen i nasmijan. Govorio je o promaknuću na poslu, kćerinoj predstavi u vrtiću, ženinoj drugoj trudnoći… Činilo se da je u njegovu životu sve sjelo na svoje mjesto: napokon je imao ono što je oduvijek želio.Pitam se kakve su mu misli prolazile glavom kad je odlazio. Je li razmišljao o ženi i djeci, ili se pokušavao sjetiti što još treba obaviti? Je li se možda veselio ručku, ili je gledao zlokobne oblake nad gradom? Je li uopće razmišljao? Što, zapravo, čovjek misli neposredno prije smrti? Možda se toga jutra probudio sa crnom slutnjom, ali ju je odagnao. Možda je, barem u jednom trenutku, pomislio da je to njegov zadnji dan. Je li ostao malo duže u krevetu sa ženom, a poslije se igrao sa kćerkom? Nakon toga mogao je nazvati roditelje i reći im da mu nedostaju. Zatim je mogao otići u grad i sresti stare prijatelje. Možda su izmijenili pokoju riječ i otišli svatko na svoju stranu. Je li itko od njih pomislio da ga vidi posljednji put? Danas sam se probudio sa crnom slutnjom, ali sam je odagnao. Ostao sam u krevetu malo duže sa ženom, a poslije sam se igrao sa kćerkom. Nazvao sam i roditelje. Možda je danas moj posljednji dan? |
Jednom je, u samo jednoj noći, proživio stotinu života.
Sinoć sam prije spavanja odlučio: sutra će napokon biti onaj ponedjeljak od kojeg se sve mijenja nabolje, počevši od mene samog. Od sutra redovito vježbam, pretpostavljam šetnju vožnji, preuređujem sobu, prestajem pušiti, ne zamaram se sitnicama i ne analiziram tuđe riječi i postupke do u tančine. Od sutra ne razmišljam, samo djelujem.
Moja sestra i ja oduvijek imamo isti ukus. Ne znam je li uzrok tome genetika, odgoj ili društvo u kojem se krećemo, ali znam da nam tijelo i um reagiraju na iste podražaje. Njemu je obično između osamnaest i dvadeset tri godine, pametan je, duhovit i neodoljivo nesvjestan svoje nezrelosti. 
Kišne gliste su korisna bića: one prozračuju i rahle tlo u kojem žive. Njihova staništa su livade i obrađena polja, a može ih se naći i u brdima. Gliste (ili gujavice, kako ih još zovu) mogu biti različitih boja i veličina: od svijetlonarančaste i ružičaste, svih nijansa crvene, do tamno ljubičaste ili čak smeđe. Čini se da je njihova boja povezana s veličinom (što su duže, to su tamnije), ali to nije znanstveno dokazano. Ipak, sve su istog – izduženoga, glistastog – oblika. 
Ulazimo u tvoju ulicu. Blizu si. Ako samo malo izdužim desni lakat, dodirnut ću te. Ti šutiš. Ja slušam. Na radiju svira tvoja omiljena pjesma i lagano se ljuljaš u ritmu zatvorenih očiju. Ne želim prekidati tvoj ples.