vrijeme
Ulazimo u tvoju ulicu. Blizu si. Ako samo malo izdužim desni lakat, dodirnut ću te. Ti šutiš. Ja slušam. Na radiju svira tvoja omiljena pjesma i lagano se ljuljaš u ritmu zatvorenih očiju. Ne želim prekidati tvoj ples.Pred očima mi titraju crne brojke na zelenoj svijetlećoj podlozi. 23:59. Gle, još ćeš stići kući prije ponoći! Ne želim da odeš. Želim da me dodirneš lijevim laktom, želim da me pogledaš i kažeš: "Neću doma. Vozi me bilo kamo!" Poljubi me barem. Za laku noć. Umjesto toga, mašeš mi s prilaza. Okrećem se i odlazim. Pred očima mi na zelenoj svijetlećoj podlozi titraju crne brojke. 23:59. Zar nam je manje od minute dovoljno za oproštaj? |