Kišne gliste su korisna bića: one prozračuju i rahle tlo u kojem žive. Njihova staništa su livade i obrađena polja, a može ih se naći i u brdima. Gliste (ili gujavice, kako ih još zovu) mogu biti različitih boja i veličina: od svijetlonarančaste i ružičaste, svih nijansa crvene, do tamno ljubičaste ili čak smeđe. Čini se da je njihova boja povezana s veličinom (što su duže, to su tamnije), ali to nije znanstveno dokazano. Ipak, sve su istog – izduženoga, glistastog – oblika.
I još su u nečem iste: kad ih prerežeš lopatom, sve se isto grče. Kada prepoloviš glistu, bez obzira na njezinu boju i dužinu, jedan dio ostane beživotno ležati, a drugi se okreće. Spiralni pokreti koje pritom stvara izgledaju kao kakav ples. Zanimljivo je to vidjeti.
One pak koje prežive kopanje nastavljaju svoj život kao i dotad. Budući da nemaju organe koji bi služili kao osjetila, vjerojatno nisu ni svjesne manjih ili većih promjena životnog prostora. Jer, i tamo je sve isto kao i ovdje: mnogo zemlje, mnogo kanala koji čekaju da budu prokopani, mnogo malih i velikih raznobojnih glista koje čekaju da budu oplođene.
Post je objavljen 17.11.2005. u 17:21 sati.