manipulacija
Moja sestra i ja oduvijek imamo isti ukus. Ne znam je li uzrok tome genetika, odgoj ili društvo u kojem se krećemo, ali znam da nam tijelo i um reagiraju na iste podražaje. Njemu je obično između osamnaest i dvadeset tri godine, pametan je, duhovit i neodoljivo nesvjestan svoje nezrelosti. Moja sestra i ja oduvijek imamo istu taktiku: pažljivo slušamo što govori, ubacujemo ironične primjedbe, smješkamo se i čekamo. On, oduševljen što netko stariji i zreliji razgovara s njim i odaje mu velike životne tajne, polako postaje ovisan. Uskoro su njegovi pozivi na kavu sve češći. Šetnje kroz maglu i razgovori o svemu bitnom i nebitnom postaju svakodnevni. Nakon rastanka pošalje još jedan sms za laku noć. Onda jednog dana samo šuti i ne želi reći zašto. Njegovo je lice ukočeno i blijedo. Može ga opustiti tek iskreno priznanje koje tako željno očekuje. Ali, čak je i iskusnijima od njega teško objasniti sve što život podastire. Pri prvom dodiru njegovo golo tijelo zadrhti. Njegovo glasno ubrzano disanje isprepliće se sa glazbom. Oči su mu pune pitanja, ali odlučno kroči prema nepoznatom doživljaju. Usnama pokriva druge usne i čvrsto se privija uz drugo tijelo. Moja sestra i ja nikad ne pričamo o tome. Toliko se poznajemo. Jedan je pogled dovoljan da sve bude jasno: ona ga je imala i ja sam ga imao. |