ritual
za rateeeja Budim se u šest. Ni deset minuta kasnije, nakon mokrenja i pranja zubi, već sam pod tušem. Obično krećem od glave. Pustim mlaku vodu da polako klizi od tjemena, preko lica i ramena, prsa, trbuha i nogu, do stopala. Moja se kosa cijedi niz lice i leđa zajedno s vodom. Prepuštam se njezinu blagotvornu djelovanju: polako se budim. Zatim ručkom tuša obiđem cijelo tijelo – nijedan dio ne smije ostati suh. Zatvaram vodu i uzimam kupku. Istisnem nekoliko kapi na lijevi dlan, protrljam desnim i nanosim pjenušavu tvar pod pazuhe. Nježno ih istrljam, a višak prenesem na vrat i prsa. Volim svoja prsa: ni prevelika ni premala. Taman, reklo bi se. Zatim kružnim pokretima milujem trbuh; ni pupak ne preskačem. Poslije toga desnom rukom, zabačenom iza glave, prelazim preko raména, a lijevom kružim po srednjem dijelu leđa. To je sigurno smiješan prizor; kad bi netko bio sa mnom i oprao mi stražnji dio tijela, oslobodio bi me te groteskne poze. Već tko zna koju dozu šampona trljam među rukama i prelazim na noge. Desnu podignem na rub kade i, nagnuvši se naprijed, kružnim pokretima ruku rješavam se prljavštine i mrtvih stanica. U ritmu pokreta ruku zibaju se moje grudi, a zastanu tek pri spuštanju desne noge i podizanju lijeve u isti položaj. Ponovno puštam vodu i ispirem ruke od guste pjene. Posežem za intimnim šamponom i ponavljam cijeli proces dobivanja nježnih mjehurića. Gladim stražnjicu, žaleći što nije barem malo manja, guram ruke u međunožje, žaleći što nemam više vremena. Još samo kosa (nanosim i ispirem šampon pa balzam) i lice (dobri stari gel za čišćenje). Ponovno puštam vodu preko cijelog tijela. Gledam kako u odvodu nestaju pjena i pokoja dlačica. Istrljam se ručnikom i ubrzano namažem mlijekom za tijelo. Nemam više mnogo vremena, a trebam još toliko toga učiniti. Zbog toga istrljanu kosu tek ovlaš sušim i vežem u konjski rep. I šminkanje će biti brzo. Prstima užurbano razmazujem kremu, a zatim i tekući puder za nijansu svjetliji od boje kože. Puder u kamenu debelim kistom raznosim po licu. Ovako izgledam kao da sam bolesna: ista boja prevladava od čela do vrata, oči se tek naziru, a usta kao da i nema. Zato sjenilom i olovkom ističem oči, a maskarom produžujem trepavice. Još mrvicu rumenila na jagodice, malo olovke i ruža na usta i – to sam opet ja. Jučer izglačana odjeća čeka me na stolici u sobi: najdraža suknja i nova košulja. U hodniku uskačem u čizme i kaput, prebacujem torbu preko ramena i provjeravam rezultat u zrcalu. Izvježbam pokoji nevini smiješak i zadovoljna izlazim. Nadam se samo da će i novi profesor biti zadovoljan. |