petak, 27.10.2006.
MALO MORGEN
U bijelo jutro je mjesto jučerašnjega maestralnoga filmskoga odlaska u crnu noć sličnije poprištu završenog rock-koncerta koji se odvijao u športskoj dvorani. Okrećem glavu, no nemam je gdje okrenuti. Gdjegod pogledam, nešto ukazuje na nesklad, neravnotežu i narušenost. Vrhunac iritantnosti su dva vrapca koja se časte šnitom kruha i čopkaju joj sredinu, svaki da svoje strane, kao da se natječu koji će to obaviti drskije, brže i energičnije, držeći onoga drugoga na oku. Kraj njih zgužvani masni papir, valjda omot od nareska, i izvrnuta čašica ispijenoga jogurta s još uvijek pričvšćenim aluminijskim poklopcem. Sve je to život. «Dobro da ovdje uopće ima živine, koliko je sve poslovno», govorim si, a onda hrabro uranjam u Septičku Jamu.
- 17:33 -
četvrtak, 26.10.2006.
SEPTIČKE MISLI = PRLJAVE MISLI
Na poslu sam, što znači da sam u Septičkoj Jami. Da nisam, značilo bi to da nije radni dan ili da mi nije dobro. Mrčkanje po Septičkoj Jami je znak dobroga zdravlja i stanja naspram bivanju bolesnim izvan Septičke Jame. Još od jutra sam isforsiranoga smješka i poslovne ufuranosti. Kako ide dan pokazuje se ono što jako dobro znam, da spika o dobrim učincima stavljanja smješka na licu ne stoji. Smješak na svojem licu možda poluči kakav smješak na okolnim licima, ali samo onima koji percipiraju osobu i smješak na drugom licu osim svojem. Pozitivni stav ne vidjeh da je polučen nekim mojim dodatnim smješkom, ako nije bilo prije ikakvog pozitivnog stava kao takvoga, odnosno, nema tu da ćeš dobiti nešto za ništa. I što je najvažnije, glupa spika o smješkanju koje će polučiti da se cijeli svijet smješka sa mnom je priča za idiote, koji je ionako neće shvatiti, jer su u svojem svijetu gdje to vrijedi ili ne vrijedi ili vrijedi nešto drugačije i/ili izvitoperenije, i gdje ova glupa logika u podlozi savjeta ionako ne drži vodu. Zato umjetno smješkanje vodi na unutarnje podsmješljivo smješkanje na posao i na onoga koji mu se tako bezrazložno smješka, poput idiota, koji to nikako nije.
Prije sat do dva bijah očajna i dešperatna, od ispraznosti i gluposti onoga čime se bavim pomoću čega uspješno svakoga dana uporno i konstatno gradim sve savršeniji i opsežniji nesklad sveg svojeg školovanja, obrazovanja i stručnog usavršavanja i praktične poslovne zbilje, što doduše polučuje nekakve rezultate i daje vidljive ishode, s kojima se ne mogu previše povezati, niti ih mogu nekako uzeti pod svoje.
Sada sam opet ona stara neosobna i bezosobna automatizirana žena, rođeni skeptik i s poslovnog stanovišta prirodni pesimist, koja prilazi svemu podrugljivo i poslovično, bez imalo entuzijazma, no ostaje u ironičnom raspoloženju jer se prihvaća nanovo paradoksalne dileme, razmatrajući da li treba ostati raditi - što ne mora dok ne mora - kada je već nepodnošljivo bole leđa, mozak se ne želi kontrolirano podastrijeti vanradnovremenskim radnim zadacima, um savjetuje da postoji i drugi svijet te druge i drugačije obveze, a savjest kljuca pitajući tko će sve što stoji preda mnom odraditi u ionako nemogućim, tj. prekratkim rokovima uz nedovoljno potrebnih pravovremenih informacija, u situaciji kada relevantni radni okoliš izrečenim i neizrečenim putevima signalizira da ovi napori neće biti prepoznati kao vrijedni, neće biti cijenjeni i najvjerojatnije, ne samo da neće biti nagrađeni i kapitalizirani, već da neće gotovo sigurno biti i kada budu zamijenjeni za kakti adekvatnu i jednaku vrijednost (slobodne dane) moći biti realizirani, s obzirom da već sada imam problema potrošiti svoj godišnji odmor kada bi htjela i smatrala da bi mogla.
Kraće rečeno, ono što nije moje moram zbog datih okolnosti tretirati kao moje, što će mi biti vraćeno upitom što ono što nije moje uzimam kao da je moje. Drugačije rečeno, moram biti poslovni Robin Hood da bi bila tumačena kao nottinghamski šerif, u svijetu u kojem su stvari obrnute: nottighamski šerif biva tretiran kao da je Robin Hood.
Kada pomislim da bi mogla ostati opet raditi do iza sedam navečer i izaći van u umjetnu rasvjetnu poslovne zgrade, koja bi mogla istovremeno biti prizorište horror filma ili svečane dodjele neke svjetski važne nagrade, ako se gleda po količini i kvaliteti rasvjete okoliša, te uokolo bauljati sama kao u noćnoj mori dok mi u glavi zuji od razmišljanja i stresa a tijelo mi glavinja tražeći horizontalni položaj nakon cjelodnevnog grčenja za pisaćim stolom povremeno i nepredvidljivo prekidanih s kaotično raspoređenim ustajanjima, odlascima i vraćanjima, te rotiranjem započetih i ostavljenih radnih zadataka po višezadaćnom sustavu istovremenog obavljanja više poslova, popularnostručno zvanoga vrtuljak, jedna alternativa bi trebala biti odmah katranom prekrižena i uvaljana u perje, i potom ostavljena kao opomena kraj ulaznih vrata u hodnik koji vodi do mojega ureda.
Dakle, što činiti?
- 16:12 -
utorak, 24.10.2006.
VANI MORA DA JE NEŠTO!
Još jučer se pokušah dovinuti spasu od Septičke Jame. Pomoć tražim u vantjelesnim iskustvima. Tražim nove astralne razine. To mi je jedini bijeg od septičnosti i neprovidnosti.
Smijeh snižava razinu stresnih hormona. U krvotok šalje hormone sreće, tzv. endorfine. Također potiče cirkulaciju. Usiljeni smijeh nema ovakve efekt. Da biste se smijali, nešto vas mora nasmijati. Smijeh je rezultat stanja duha.
Smijeh je reakcija na nesklad koji ne izaziva strah, užas ili ljutnju. Smijeh nije odraz optimizma.
Tražite smiješno oko sebe: čitajte smiješnu literaturu, gledajte smiješne filmove, pričajte viceve, bude sa ljudima koji vas žele i mogu nasmijati. Ne dajte da vas ljute više nego što to okolnosti nalažu.
Ne mislite da će red smijeha neutralizirati red ljutnje. Oni se slažu jedan na drugi. Život je poput klasične torte: red prozračnog biskvita ljutnje poškropljen gorčinom nezadovoljstva i premazan redom glatke, meke i slatke, lako topljive kreme smijeha. Nije pristojno jedno vaditi i jesti bez drugoga. Tako ne rade kulturni ljudi.
Torta se ne jede prstima, već se zalogaji uzimaju desertnom žličicom ili viljuškom. Stoga se ne ponašajte kao da je smijeh začin odresku ili gulašu, već razvijte svoje okusne pupoljke i prepustite se uživanju njegovih profinjenosti koje ćete osjetiti samo na nekim područjima svojega jezika. A smijati se možemo i znamo svi...
Život u Septičkoj Jami uopće nije lak. Neki se guše i umaraju, a drugi daju savjete kako se tu može lako živjeti i opstati. Jer Septička Jama je prirodni okoliš kao i svaki drugi. Ja bih rekla, da je to nekome prirodni, a nekom neprirodni. Nekome nikakva priroda ne smeta jer je ne percipira, dok drugi voli prirodu a nešto ga bocne i izazove strahovitu reakciju ili barem stvori neugodnosti, koje se poslije vežu u grozdove negativnih statova i nepovoljnih iskustava.
Otvorene Oči opet izronile iz Septičke Jame promotriti vanjski okoliš, iako doduše u jako bliskoj okolici Septičke Jame. Ovaj su puta povele jednoga ronitelja po Septičkoj Jami sa sobom. Istovremeno su dopustile da jedan drugi samostalno krene u promatranje okoliša, bez nadzora. Najizdržljiviji su ostavljeni da se brčkaju i pacaju po Septičkoj Jami dok im ne dosadi ovakvo uživanje. No kada tu nema Zlatnoga Mladića a.k.a. Otvorenih Očiju, cijela predstava se čini kao neki pokus bez redatelja. Neki mrljaju i brljaju, nastojeći što manje disati i biti što manje izloženi septičkom okolišu, te plutaju po površini čim više mogu, misleći da će se tako manje konkretnoga taloga u obliku finoga mulja prilijepiti za njih.
Onaj koji se ne libi riljanja po svim prostorima Septičke Jame, pokazuje kako je u sebi sakupio previše zazora i odbojnosti prema njoj. Radi se o mojem negativnom cimeru. Izvana pokazuje hrabrost i neustrašivost sa suočavanjem sa svim vrstama raznolikim čestica koje nas bombardiraju. Hrabro se sa njima suočava, sudarajući se. Sraz mijenja dotadašnja prividno neuredna, ali ipak u svojem redu uredna, kaotična gibanja. Nakon njegovog uredovanja ništa nije kao prije. Taloženje i fermentiranje uz njega nisu prirodni biološki procesi. No kako on djeluje na sadržaj Septičke Jame, njezin septički okoliš djeluje na njega. Unutarnji otpor se iskazuje kao neobično kašljucanje, koje odgovara problemima s plućima ili bronhijima, a što je sve rezultat progutane ljutnje. Tko zna, možda misli da nije za, kako bi to stranim riječima zvali septičku jamu, septic tank, nego da je za neki think tank, iliti po starinski nakupinu mozgova.
Kako bilo da bilo, svakome ide njegovo. Ne vjerujem da će Otvorene Oči imati ljepše oči kad se vrate u septički milje, kao što ne vjerujem da će onaj kolega koji je samostalno pušten da probaulja biti nešto pametniji i otporniji, te efikasniji u lokalnom življenju.
Da se vratim na početak, više razmišljam što mi je to rekao kolega iz Kloriranoga Bazena, koji je svratio ujutro u Septičku Jamu. Sviknut na druge uvjete, koji traže bazenski a ne septički duh, naviknut na svjetlo i čistoću koje su suprotne mraku i nečistima svih vrsta. Još jučer sam počela o tome razmišljati, no ne mogu spojiti duh Kloriranoga Bazena sa Septičkom Jamom. Upitah davatelja savjeta bi li se mogli enzimi za poboljšanje Septičke Jame doliti u Klorirani Bazen, da djelujemo proporcionalno i dobrohotno.
Saznajem da nije svakome i Kloriranom Bazenu dobro. Neki su manje otporni na okoliš Kloriranoga Bazena koji se doduše klorira, ali u kojem neki iako nije dopušteno ipak uriniraju. Povećali ili ne stupanj kloriranosti, oni osjetljiviji reagiraju burnim upalama uha i očiju, kožnim osipima i sličnim izvanjskim pokazateljima nepodnošljivosti tek malih naznaka septičkog okoliša. Mom se poslovnom kompiću upravo to dogodilo. Gotovo da ne mogu povjerovati. Loša je to vijest, ali možda nosi dobre konotacije, jer me kao i sve loše stvari u kojima pokušavam naći imalo korisnoga, ako već ne dobroga, mrvicu utješi.
Zaključujem. Ne treba biti površan i naprečac prosuđivati. Treba jako dobro proučiti je li uistinu nekome u Septičkoj Jami teže nego nekome u Kloriranom Bazenu. Isto tako treba promisliti da li su izleti izvan Septičke Jame i Kloriranoga Bazena jednako dobri za izletnika ili u kojoj su mjeri različito opasni.
- 17:02 -
utorak, 17.10.2006.
PUNO, A NIŠTA (Ogled o septičkoj jami)
Septička jama je najčešći oblik prihvata sanitarnih otpadnih voda iz pojedinačnih objekata,uglavnom manjih stambenih ili izoliranih uslužnih objekata namijenjenih javnoj uporabi ljudi. Zadovoljavanje higijenskih uvjeta je važan aspekt konstruiranja i funkcioniranja septičke jame. Zakon propisuje da se u razdoblju dok objekt ne posjeduje septičku jamu i sustav sanitarne kanalizacije osigura privremeno korištenje kemijskih zahoda. Iz ovoga je jasno kako septičke jame ne postoje izvan sustava sanitarne kanalizacije, kako se obično misli. Potrebno je razlikovati septičku jamu od sabirne jame koja se redovito prazni. Pražnjenjem sabirnih jama se bave za to zadužene komunalne službe.
U načelu bi septička jama trebala služiti za pročišćavanje otpadnih voda, jer bi se tako otklonila opasnost za zdravlje ljudi u okolini septičke jame. Sadržaj septičke jame ne smije biti ispušten u okoliš. Voda iz septičke jame smije doći u doticaj s okolišem tek kada dostignu određenu kvalitetu. Zato ih je potrebno nadzirati i kontrolirati. Posrednik između septičke jame i okoliša je upojni bunar. On je sredstvo odvođenja pročišćenih voda iz septičke jame u okoliš.
Kod projektiranja septičke jame, osim nepropusnosti jame, uvijek je bitno gdje je upojni bunar postavljen s obzirom na pitku vodu. Problem upojnog bunara je značajan u ravničarskom terenu. U propusnom brdovitom i kraškom terenu, problem odvodnje je gotovo zanemariv. Stoga treba imati na umu da gradnja septičke jame nije neozbiljna stvar. Zakon također predviđa da se za septičku jamu vadi dozvola za gradnju, da jama bude atestirana, odnosno da ima svoj certifikat. Bez certifikata nema ispuštanja otpadnih voda i fekalija iz objekta. Bez pridržavanja ovih propisa, svi koji su u blizini septičke jame mogu biti sigurni da će se sami trovati.
Sadržaj septičke jame je otopina u kojoj su disperzirane krupnije ili sitnije čestice organske tvari. Tijekom vremena se otopljene tvari talože, a nastali talog u obliku mulja na dnu nastavlja truljenje. Septičke se jame obično prazne dva puta godišnje. Neodgovorni ispuštaju sadržaj septičke jame ili talog u okoliš. Neki suvremeni reciklatori idu za time da se sadržaj kanalizacija i septičkih jama može koristiti za gnojenje polja, što u konačnici ne daje tako svijetle rezultate kao drugi i alternativni, npr. biodinamički, vidovi prihranjivanja tla. Koliki je doseg uma korisnika septičke jame i volja da se iskoristi neiskoristivo, mogućnosti nastaju u vezi svega što završi u septičkoj jami.
Po načinu taloženja septičke se jame dijele na dvije vrste. Stariji tip su standardne jednostavne septičke jame, tzv. septici-trulišta. Suvremeniji i sofisticiraniji su taložnici, koji imaju više komora, tzv. taložnica. Taložnice u nizu omogućuju višestupanjsko taloženje. Svaka je taložnica septička jama prethodne taložnice. Za razliku od septičkih jama taložnici posjeduju komponentu za biološko pročišćavanje i dezinfekcijsku jamu. Broj komora i njihov kapacitet ovisi o potrošnji vode po stanovniku objekta.
S obzirom na truljenje i kemijske procese koji se zbivaju u septičkoj jami, treba imati u vidu septička jama oslobađa opasne plinove, koji ne samo da su neugodnog mirisa, nego mogu biti ubojiti zbog svoje sklonosti da spriječe korištenje kisika, te da su zapaljivi. Olfaktorno osjetljivi korisnici septičke jame mogu pribjeći različitim prozračivačima (tzv. aeratorima). Oni ne samo da prozračuju sadržaj septičke jame, izlažući je vanjskom zraku i dopuštajući da se neugodni zadah ventilira, oni omogućuju cirkulaciju sadržaja jame i veći opseg miješanja slojeva koji se talože (tzv. destratifikacija), čime se proces koji se odvija u septičkoj jami ubrzava, potičući i profinjujući, ako se to tako uopće može reći za procese u jednoj septičkoj jami. U kombinaciji s biološkim preparatima prozračivači postižu zapanjujuće rezultate.
Septička jama tako postaje mjesto pozitivnih zbivanja, aerobnih i anaerobnih, iako sigurno ne privlačno i poželjno mjesto za proučavanje uživo, kao što je to akvarij. Kao i akvarij, septička jama je živo mjesto, na kojem se spajaju fizika, kemija i biologija. Aerobne bakterije septičkoj jami donose neslavni atribut septičnosti, koji je povezan s poznatih zadahom koji otkriva prisustvo septičke jame, čak i kada je dobro uklopljena u objekt i neprimjetna iz okoliša. Dok vlasnik septičke jame za sve drugo što ima sigurno želi da se povećava, u slučaju septičke jame, sretan je ako se sve zbiva očekivano, pa da se njezin sadržaj volumenom smanjuje.
Dobra septička jama se na zadovoljstvo svojega vlasnika smanjuje i ne nameće se sebi svojstvenim mirisima. Ona ne samo da traži da se vlasnik o njoj brine, već mu pokazuje kako je može i voljeti. Ponosni vlasnik septičke jame već u počeku pokazuje kakav mu je stav prema septičkoj jami i koliko do nje drži, što je vidljivo kod odlučivanja želi li imati septičku jamu od betona, pleksiglasa ili plastike, te da li će kupiti industrijski i tipizirani proizvod ili će sam dizajnira, konstruirati i izgraditi svojim rukama taj vrlo koristan i neophodan objekt za sustave koji nisu priključeni na gradsku ili neku drugu mjesnu kanalizaciju većega tipa.
Zaključimo. Briga o okolišu prolazi kroz septičku jamu i kanalizaciju. Čovjek se ogleda kroz svoj sustav odvoda otpadnih i fekalnih voda.
- 17:43 -
nedjelja, 15.10.2006.
SRETNI PETAK 13. !
Petak 13. je do sada uvijek za mene bio sretan dan. Dan izuzetnih postignuća, dan uspjeha, dan napretka, dan veselja. Trinaest uopće nije loš broj, a ni petak loš dan, iako jedino dobro ljudi u njemu vide u tome u tome što je graničnik radnoga dijela tjedna.
Kako je u Septičkoj Jami sve samo sranje, svaki je dan sa stanovišta grcanja u dreku i prinudnosti jedenja tuđih govana te diranja kvaka koje su drugi zasrali uvijek isti, iako nikada ne jednako radno intenzivno grčevit. Ponekad ga moram provesti gutajući sve za sebe i nemajući se kome požaliti. Moj pozitivni cimer iz komore Septičke Jame u kojoj boravim malo je duže odsutan. Otišao je malo van iz Septičke Komore. Očekujem da će se vratiti malo fino namirisan, no jednako priseban, normalan i racionalan, te, što najviše cijeni, izuzetno realan u procjeni karaktera radnih prostorija i sadržaja posla Septičke Jame.
Mojega negativnoga cimera nema samo četiri dana. Njegovo odsutstvo je predmet slavljenja. On je taj koji proizvodi talasanja. Talasanja nisu previše dobra niti u bazenu, a kamoli u Septičkoj Jami. Kada bi valovi koje izaziva bili ritmički i suvisli, još bi se netko sa njime mogao koordinirati pa bi izazvao svjesnu ili nesvjesnu rezonanciju, tako da bi mogli zamišljati da smo u nekim toplicama ili na otvorenom moru, narano, ako zaboravimo olfaktorne podražaje. Taj negativni cimer je zapravo kriv što se moram danas pitati kako će završiti efekt mojega petka 13. Da je bio u Septičkoj Jami, svjesna sam, ništa ne bi promijenilo na tijeku zbivanja, no možda bih bila malo mirnija jer bih imala uza sebe, tj. na drugom kraju komore, neku više od mene plaćenu i poslovno uzvišeniju osobu koja bi mi rekla kako to nije njezin problem, da to sama moram riješiti i sve ostavila da leži u mojim rukama. Tada bih ja bila apsolutno mirna jer bi to protumačila kao blagoslov da radim što želim. Drugi bi poslovni ljudi pomislili da se tu radi o suglasnom djelovanju i dopuštenju autonomnosti, no meni bliski poslovni, tj. radni ljudi u sličnoj poziciji, znaju da to znači pranje ruka i izuzimanje od odgovornosti u vezi problema i izvlačenju od bivanja predmetom ili objektom kolateralne štete ili čak sukrivcem u analiziranju posljedica tzv. autonomne i nekontrolirane aktivnosti podređenoga, koji je kao što sve okolnosti i činjenice govore, radio bez kontrole i da bio van kontrole, svoje i tuđe.
Kriv je za sve i Zlatni Mladić a.k.a. Otvorene Oči. On je isto otišao van. Plivao je malo po oceanu ideja i utjecaja, izlagao se drugačijoj praksi i prao se, nastojeći prikriti da sjedi u Septičkoj Jami i glumeći sebi i drugima da je to Zlatni Kotač. Zaltni Mladić nije Jankec Bez Gać! Racionalni Zlatni Mladić je mirno zaključio kako je njegova organizacijska jedinica zvana Septička Jama bez njega i njegovog alter ega, koji mu baš nije na odgovarajućoj razini, obezglavljen. Svejedno, dao se na put.
Tako sam ja ostala u problemima koji postoje već dugo i s kojima se borim u nadi da će netko promijeniti te uvjete rada. Zlatni Mladić tu nešto poduzima, no, budimo realni, nije on netko tko će glavu gurati kroz prozor jurećega vlaka, niti plesati po jurećem vlaku izbjegavajući električne žice, kao što je jasno da si neće zavezati bombu oko tijela i prijetiti da će se raznijeti ako se što ne promijeni. Zlatni Mladić je radni drugi koji je svoju misiju, poput mnogih njegovih kompića u sličnoj situaciji, sada zamislio tako da bude pokretač promjena. Ako su promjene sporodolazeće, efekata koji nemaju veze s efektima tsunamija ili ozonske rupe ili barem katastrofalne suše, stvar je izvrsna. Što si manje mora na tome raditi, a dulje čekati na posljedice ili čak efekte, tim bolje.
Zbog toga je ovaj petak 13. bio moj sretan dan. Bilo je tu još nekih drugih katalizirajućih zbivanja koja su stvorila sinkronicitet događaja koje ne bih sama planirala ili zamišljala. Dakle, petak 13. sam iskoristila da si dopustim da mi pukne film i da ga pustim u kopirajam uokolo. Tako ljudi mogu sakupljati komadiće filmova i vidjeti lijepu reportažu jednoga lijepoga dana. Nakon mnogo vremena, sigurna sam da ne trebam niti sekundu promišljati jesam li trebala postupiti drugačije, trebam li imati grižnju savjesti ili ne. Straha nemam, bez obzira što se nakon petka 13. dogodilo. Isto tako ne mislim da sam trebala čekati ijednu sekundu više. U idealnom slučaju bi mogla zalupiti vratima Septičke Jame za sobom. U neidealnom slučaju bi isti događaj s istom posljedicom, bio protumačen kao moja osjetljivost, neprofesionalnost i niska razina podnošljivosti. No kao što to zadnju godinu dana rado kažem i opet ću ponoviti: "Hej, ljudi! Gledajte! Moj pisaći stol. I sve što je na njemu. Moj posao! Nudim ga. Dajem ga odmah onome koji ga hoće. Smjesta ustajem i dopuštam svojem nasljedniku da se posadi za lijepu i meku, novu i finu poslovnu fotelju. Zgodno je računalo tu. Dosta veliki stol, iako za potrebe mojega posla premali. Nešto pratećih uredskih ormara nedostaje, no mjesta na podu ima dosta. Plafon je daleko, dva metra visoko. Tko voli, nek izvoli. Još malo pa ponestalo. Navalite! Čujte i počujte!". U zbilji ljudi zavire na moj stol, pitaju me obično jesam li dobro i jesam li živa, te zovu samo kada im nešto treba i nitko da se uvali u Septičku Jamu. U njoj grcaju oni koji nemaju drugdje ili koji su se dopustili namamiti na mamac ugovora koji su progutali s zgodnim izletićem van Septičke Jame gdje su se namislili nadisati svježega zraka i pomislili da će im to olakšati svakodnevno plivanje i ronjenje po truleži, mulju i blatu fermenata biološkog otpada.
- 17:59 -
utorak, 10.10.2006.
ORIJENTACIJSKO PLIVANJE
Stara je kolokvijalna i otrcana fraza na spomen čuđenja da su pjesnici čuđenje u svijetu. Novi stari šef bi morao biti pjesnik. Već je dosta dugo u Septičkoj Jami, stalno je u pokretu. Stalno promatra, pita i traži odgovore. Plivucka uokolo i razgledava, te pomalo i roni. Divim se toj obuzetosti već viđenim, koje on – Otvorene Oči, tako hrani u sebi, te se uvjerava kako je to vrijedno i zlatno. Nikako da si prizna kako je Septička Jama, nekada mogla biti poznata kao Zlatni Kotač, evoluirala, odnosno deevoluirala, tj. nazadovala.
U mozgu Otvorenih Očiju, gdje su zabranjene riječi negativnog smjera i orijentacije, kao što su naopako, nazadno, povratno, retrogradno, silazno, negativno, padajuće, snižavajuće, degenerirajuće, ova promjena bi se samo mogla opisati revolucijom, koja je na rubu podnošljivosti kao pojam koji nešto objašnjava.
U tom gibanju po sranjima kojih ima puno i vrlo različite konzistencije, vrste i porijekla, dosljedne sebi, Otvorene Oči, vide tu bogatstvo izražaja. Ono daje bogatstvo mogućnosti za dokazivanje. A dokazivanje je način odgovora na izazove. To su vrata koja mu se mogu otvoriti iz Septičke Jame koju ne priznaje kao takvu, kroz koju će izaći zlatan, sjajan i veličanstven i kročiti dalje, mogavši reći kako je doveo Septičku Jamu, koja to nije, u red.
Kako plivajući i valjajući se po dreku Otvorene Oči ne žele priznati da je tu smrad i trulež, odnosno carstvo fermentirajućih procesa, rekla bih da je i sam u prirodnog okolini, tj. da se preserava. Time sam zapravo dokazala kako su Otvorene Oči i svojem prirodnom i prikladnom okolišu, iako ga svi smatraju Zlatnim Mladićem, čovjekom koji obećava, uvijek i svugdje.
Zapažam kako Otvorene Oči imaju dobar kapacitet pluća. Zaranjaju i proučavaju sve oko sebe. Orijentiraju se i prepoznaju okoliš, no nekako se ne mogu sroditi s tom neprozirnošću i gotovo nikakvom vidljivošću oko sebe.
Vjerujem da su Otvorene Oči naručile ronilačku opremu, a sumnjam da imaju peraje u svojoj poslovnoj torbi. Ako nemaju, onda si moram priznati kako Otvorene Oči spadaju u one jadnike koji su upućeni u Septičku Jamu, na pokoru i izdržavanje kazne, ne znajući kako ne idu u Zlatni Kotač, pa su toliko glupi i zatucani kao oni uživatelji Septičke Jame koji nisu prepoznali njezinu pretvorbu iz Zlatnoga Kotača, od krutoga i robustnoga u tekuće i gipko agregatno stanje.
Otvorene Oči su još uvijek uvjerene kako imaju u sebi nešto čarobno, što će u Septičkoj Jami stvoriti čudo. Do pojave čuda, slijedimo Otvorene Oči i tragamo za čudesnim...
- 17:50 -
ORIJENTACIJSKO PLIVANJE
Standardni kolokvijalni izraz u vezi čuđenja kaže kako su pjesnici čuđenje u svijetu. Novi stari šef je očevidno pjesnik. Čudi se nad svim sranjima koja su završila u Septičkoj Jami. Meni je pak čudno što je on tu još jedini koji se ne preserava, iako bih njegovo poimanje već viđenoga, odnosno starih mu i poznatih ljudi iz Septičke Jame, kao jedine vrijednosti sada Septičke Jame (nekada znane kao Zlatnoga Kotača), mogla kategorizirati kao preseravanje. Dakle, mogu reći kako novi stari šef - Otvorene Oči - ne samo da uspješno pliva po površini Septičke Jame, kojoj je prirodni dio, kako se već uvjerih i ovdje objasnih, nego uspješno roni otvorenih očiju. Ima jaka pluća i dosta dugo može zadržavati dah. Ipak vjerujem i da on, kao svaki drugi čovjek ima svoje granice izdržljivosti. One su jedino trenutno vrijedno promatranja i osmatranja. Nadam se da neću morati čekati predugo da prepoznam njihove naznake. Kako sam izvježbala svoje strpljenje i kako nemam drugih alternativa nego bauljati po Septičkoj Jami, jedino što mogu željeti, jest zanimljivi događaj koji će ubrzati testiranje Otvorenih Očiju.
Za sada Otvorene Oči traže neke orijentire u gustoj masi, te mi se čini da su naručile ronilačku opremu. Peraje Otvorene Oči vjerojatno imaju u svojoj poslovnoj torbi. Ako nisam u pravu, onda je Septička Jama mjesto pokore gdje se ljudi šalju na izdržavanje kazne, no bez najave i upozorenja, samo zato da ne bi znali što ih je snašlo. Najgore su u tome prošli oni koji još uvijek misle da na putu u Septičku Jamu idu u Zlatni Kotač ili da prebivaju u Zlatnom Kotaču koji je već podulje vremena Septička Jama.
- 17:28 -
