Stara je kolokvijalna i otrcana fraza na spomen čuđenja da su pjesnici čuđenje u svijetu. Novi stari šef bi morao biti pjesnik. Već je dosta dugo u Septičkoj Jami, stalno je u pokretu. Stalno promatra, pita i traži odgovore. Plivucka uokolo i razgledava, te pomalo i roni. Divim se toj obuzetosti već viđenim, koje on – Otvorene Oči, tako hrani u sebi, te se uvjerava kako je to vrijedno i zlatno. Nikako da si prizna kako je Septička Jama, nekada mogla biti poznata kao Zlatni Kotač, evoluirala, odnosno deevoluirala, tj. nazadovala.
U mozgu Otvorenih Očiju, gdje su zabranjene riječi negativnog smjera i orijentacije, kao što su naopako, nazadno, povratno, retrogradno, silazno, negativno, padajuće, snižavajuće, degenerirajuće, ova promjena bi se samo mogla opisati revolucijom, koja je na rubu podnošljivosti kao pojam koji nešto objašnjava.
U tom gibanju po sranjima kojih ima puno i vrlo različite konzistencije, vrste i porijekla, dosljedne sebi, Otvorene Oči, vide tu bogatstvo izražaja. Ono daje bogatstvo mogućnosti za dokazivanje. A dokazivanje je način odgovora na izazove. To su vrata koja mu se mogu otvoriti iz Septičke Jame koju ne priznaje kao takvu, kroz koju će izaći zlatan, sjajan i veličanstven i kročiti dalje, mogavši reći kako je doveo Septičku Jamu, koja to nije, u red.
Kako plivajući i valjajući se po dreku Otvorene Oči ne žele priznati da je tu smrad i trulež, odnosno carstvo fermentirajućih procesa, rekla bih da je i sam u prirodnog okolini, tj. da se preserava. Time sam zapravo dokazala kako su Otvorene Oči i svojem prirodnom i prikladnom okolišu, iako ga svi smatraju Zlatnim Mladićem, čovjekom koji obećava, uvijek i svugdje.
Zapažam kako Otvorene Oči imaju dobar kapacitet pluća. Zaranjaju i proučavaju sve oko sebe. Orijentiraju se i prepoznaju okoliš, no nekako se ne mogu sroditi s tom neprozirnošću i gotovo nikakvom vidljivošću oko sebe.
Vjerujem da su Otvorene Oči naručile ronilačku opremu, a sumnjam da imaju peraje u svojoj poslovnoj torbi. Ako nemaju, onda si moram priznati kako Otvorene Oči spadaju u one jadnike koji su upućeni u Septičku Jamu, na pokoru i izdržavanje kazne, ne znajući kako ne idu u Zlatni Kotač, pa su toliko glupi i zatucani kao oni uživatelji Septičke Jame koji nisu prepoznali njezinu pretvorbu iz Zlatnoga Kotača, od krutoga i robustnoga u tekuće i gipko agregatno stanje.
Otvorene Oči su još uvijek uvjerene kako imaju u sebi nešto čarobno, što će u Septičkoj Jami stvoriti čudo. Do pojave čuda, slijedimo Otvorene Oči i tragamo za čudesnim...
Post je objavljen 10.10.2006. u 17:50 sati.