Standardni kolokvijalni izraz u vezi čuđenja kaže kako su pjesnici čuđenje u svijetu. Novi stari šef je očevidno pjesnik. Čudi se nad svim sranjima koja su završila u Septičkoj Jami. Meni je pak čudno što je on tu još jedini koji se ne preserava, iako bih njegovo poimanje već viđenoga, odnosno starih mu i poznatih ljudi iz Septičke Jame, kao jedine vrijednosti sada Septičke Jame (nekada znane kao Zlatnoga Kotača), mogla kategorizirati kao preseravanje. Dakle, mogu reći kako novi stari šef - Otvorene Oči - ne samo da uspješno pliva po površini Septičke Jame, kojoj je prirodni dio, kako se već uvjerih i ovdje objasnih, nego uspješno roni otvorenih očiju. Ima jaka pluća i dosta dugo može zadržavati dah. Ipak vjerujem i da on, kao svaki drugi čovjek ima svoje granice izdržljivosti. One su jedino trenutno vrijedno promatranja i osmatranja. Nadam se da neću morati čekati predugo da prepoznam njihove naznake. Kako sam izvježbala svoje strpljenje i kako nemam drugih alternativa nego bauljati po Septičkoj Jami, jedino što mogu željeti, jest zanimljivi događaj koji će ubrzati testiranje Otvorenih Očiju.
Za sada Otvorene Oči traže neke orijentire u gustoj masi, te mi se čini da su naručile ronilačku opremu. Peraje Otvorene Oči vjerojatno imaju u svojoj poslovnoj torbi. Ako nisam u pravu, onda je Septička Jama mjesto pokore gdje se ljudi šalju na izdržavanje kazne, no bez najave i upozorenja, samo zato da ne bi znali što ih je snašlo. Najgore su u tome prošli oni koji još uvijek misle da na putu u Septičku Jamu idu u Zlatni Kotač ili da prebivaju u Zlatnom Kotaču koji je već podulje vremena Septička Jama.
Post je objavljen 10.10.2006. u 17:28 sati.