petak, 27.08.2004.
OPET KAO NOVA
Jučer mi je zaista bilo zlo od krampanja na plantaži. Valjda je za to kriva i prljava voda ili neoprane ruke. Uglavnom, dobih neki želučani virus. No mi, domoroci, to liječimo jabučnim octom, tako da sam se prilično brzo oporavila. I danas ujutro, opet kao nova, na plantažu.
I plantaža ima svoje novosti. Plantažer želi biti bolji i ljudskiji gazda.
Možda je to utjecaj opće demokratizacije koja prožimlje sve pore ovoga svijeta.
Možda je to neki novi trend među plantažerima - stvoriti si ljudskije lice, biti omiljeniji.
Nadam se da ne očekuje da mu izrađujemo tijekom godine male tabletiće, štrikamo torbice za duhan -tzv. duvankese, ili možda čak šlapice u kojima će hodati kući po svojim lakiranim mahagoni parketima. I koje će moći pokazivati svojim kućnim prijateljima.
Sve bi to valjda trebali poklanjati za Božić ili Novu godinu.
Možda i postoji Dan plantažera, a da mi za njega ne znamo. Ako postoji, dat će nam do znanja.
Za sada samo želi da mu pišemo na papiriće što mislimo o njemu. Anonimno. Ta mala pisamca će čitati njegov najpovjerljiviji posilni - Naš Pisar, koji će mu ih prepisati svojim krasopisom. Tek onda će čitati naše izljeve ljubavi, poniznosti, poštovanja, tihe patnje. Tek će tada čuti misli naših duša, saznati naše skrovite nade i očekivanja koja se dotiču Njega - Velikog Plantažera.
Oh, kako je milostiv, drag i ljubezan, kad nam sve to dopušta.
O tome što ću napisati, razmišljat ću cijelu subotu i nedjelju.
Nisam ni sigurna, hoću li se uopće usuditi početi vući crte po tom papiru.
Nikada to do sada nisam radila. Pisala osobna pisma Plantažeru. I još će ih netko drugi čitati.
Ne želim da se itko ubacuje između nas. Pitam se, što ako Naš Pisar krivo pročita moja slova i pogrešno shvati moje misli. Što će biti između mene i Plantažera? O tome moram dobro promisliti.
I tako sam sretna što sam opet došla k sebi. Jučer sam uspjela samo odigrati tri kruga karata, toliko mi nije bilo dobro. Za vikend ću to nakoknaditi. Sva sreća da ne igramo za novac, nego za žetone.
Karte me baš ne idu. Čovjek bi rekao da imam sreće u ljubavi, no nisam baš sigurna u to.
No nada uvijek postoji. Svijet se uvijek može okrenuti u drugu stranu, zare ne?
Bitno je da sam opet kao nova.
- 16:54 -
četvrtak, 26.08.2004.
NOVI POGLEDI - KAKAO vs. KAVA
Kako svijet drugačije izgleda kada čovjek promijeni piće koje pije, kada s instant kave prijeđe na kakao, s šećerom naravno. Sve je ljepše, bez obzira što vani pada kiša i sve je mokro. Svijet je uvijek isti, a biokemija organizma nam stvara utiske svega oko nas.
Danas su mi čak i bezvezne gluposti i bezizlazne i neizazovne aktivnosti super.
Svijet je podnošljiviji uz malo prirodnog dopingiranja.
Čak mi danas i plantaža izgleda kao Eden.
Ipak, kako smijemo piti kakao kad krampamo na plantaži kave.
Inače, smisao je prčkati po zemlji i nešto kopkati oko biljčica, te paziti da koje ne bude zgažena ili uništena. Ne smiju se niti previše zalijevati, jer bi mogle strunuti.
Prijašnji je gazda farme bio drugačiji čovjek. Tada nismo znali na kakvoj smo plantaži.
Vrijeme smo provodili pripremajući zemlju za nekakve nasade. Kopali smo i prekopavali.
Vadili smo kamenje iz zemlje, a zemlju usitnjavali. Podizali smo ograde, kopali kanale za navodnjavanje.
Moram priznati, prije je bilo zanimljivije. Znali smo što radimo. A sada? To samo on zna.
On? Plantažer naravno. Ipak, čujemo, da nije on gazda. Valjda je neka banka ili nešto veće u pozadini. No, to nije naša stvar.
- 16:51 -
utorak, 24.08.2004.
KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI
Mada smo na plantaži kave, ipak nam dopuštaju da pijemo tu smeđu i prozračnu tekućinu. Smijemo si uzavrijeti vode i ta dragocjena samljevena zrnca umiješati u vodu i onda se time opijati.
To je dopušteno, jer navodno bolje radimo. Skoncentriraniji smo, bodriji i optimističniji. Depresija nas se teško dohvaća, oči su nam širom otvorene kod gledamo svoj posao.
Osim posla, od nas se ne očekuje da gledamo išta drugo. Športske priredbe, a to znači njihovo gledanje, nije za svakoga. Samo se neki smiju družiti na taj način. Oni izabrani.
Kako znamo da nam je predivno na ovoj plantaži? Plantažer danas nije još viđen. Ima važnija posla. To pak uopće ne znači da nas je zaboravio. Mi smo uvijek u njegovoj glavi, čak i kada putuje po svijetu.
A da nam je ovdje lijepo znamo i po tome što imamo obilja kruha. Kruh ne bacamo. Uvijek ga lijepo izrezanog na kriške čuvamo. Čuvamo ga valjda za crne dane. Nikada se ne zna kad će doći. Ovako je kruh spremljen na sigurno u jedan ormar, daleko od očiju, daleko od zraka, daleko od sunca. Od očiju je daleko da ga ne vidimo i da nas ne pomami da ga uzmemo. Od zraka je daleko da se ne osuši prenaglo. Od sunca je daleko da prebrzo ne postane tvrd i oštar.
No na prirodu ne možemo utjecati. To nas stalno muči. Sada nalazimo neku hrpetinu popljesnivljenoga kruha. Ljepota svijeta je narušena ovim pljesnivim komadima koji nam kvare vidik dok pijemo svoju kavu.
Zašto smo išli kopati po ormaru? Što nas je to nagonilo, da sada imamo ružni ostatak dana.
Tko bi se toga više sjetio. Toliko nam je lijepo da više ništa ne pamtimo niti previše razmišljamo.
Samo uživamo. U kavi. U vrućini. U pogledu na zelenu pljesnivost po kruhu u zelenkastoj vrećici.
Čije je to maestralno djelo? Tko je taj majstor života? Čijih je to ruku djelo?
Nije tu samo priroda na djelu. Tu je bio neki čovjek. Tko je on? Gdje se on djenuo sada?
- 16:43 -
ponedjeljak, 23.08.2004.
JOŠ JEDAN PONEDJELJAK NA PLANTAŽI KAVE
Plantaža je opet otvorila svoja vrata da nas primi na rad. Moramo biti zahvalni. Dobit ćemo plaću.
Sunce i dalje prži, mada se ujutro činilo da će biti veća svježina i da ćemo posao bolje podnositi.
Plantažer užurbano juri uokolo, nema vremena za nas crnce. Ipak, znamo da krajičkom oka gleda da ne bi previše izravnavali leđa ili brisali znoj sa lica. Piti vodu još nije zabranjeno.
Danas je pun sebe. Ima goste. Nizozemce. Želi nas prikazati u što boljem svjetlu. Za pokazivanje smo još dobri, ali ne previše, da se ne zanesemo i ne izgubimo glavu.
Glava nam treba da nađemo put do posla. Nakon pola pet nas puštaju doma. Onda počinje život.
Mislim da bismo trebali umjesto datuma, razgovarati u terminima koji je danu po redu u kojem tjednu u godini po redu. Kao što me je jedna Austrijanka podučavala, kad sam radila honorarno u firmi njezinoga brata: "Brojimo EW-ove". Što je to EW? Uspješni tjedan, glasi hrvatski prijevod. Dakle, brojimo UT-ove.
Godina ima 52 UT-ova. Od toga, na svu sreću ukupno provedem 5,5 UT-ova doma ne dolazeći na plantažu.
Ne smijem reći ime svoje plantaže. To je tajna. Ja sam mulat. Mogli bi me prepoznati. Moram se praviti nepismen. Ja volim svoj život, mada ga ne provodim kako želim. Svijet je takav.
- 16:37 -
petak, 20.08.2004.
ČEMU BLOG - PORIVI I RAZLOZI
Brljam tako nešto po blogovima i sve mi se čini tako isprazno. Malo muzike, malo prepričavanja nekih filmova iz bliže ili daljnje prošlosti, malo izvješća s mora, no zapažam kako je očevidno dominacija mlađe populacije, čak bih rekla da su tu agresivne žene u ofenzivi. Pitam se što će svima komentari na blogovima, kada uvijek ne nailaze na dobrodošlicu već znaju polučiti cijelu eksploziju žuči nekih netrpeljivaca koji očevidno žele da ih čitaju samo njima slični. Pitam se koja je onda svrha bloga. Onda ga ne treba niti pisati, zar ne?
- 15:40 -
