Kako svijet drugačije izgleda kada čovjek promijeni piće koje pije, kada s instant kave prijeđe na kakao, s šećerom naravno. Sve je ljepše, bez obzira što vani pada kiša i sve je mokro. Svijet je uvijek isti, a biokemija organizma nam stvara utiske svega oko nas.
Danas su mi čak i bezvezne gluposti i bezizlazne i neizazovne aktivnosti super.
Svijet je podnošljiviji uz malo prirodnog dopingiranja.
Čak mi danas i plantaža izgleda kao Eden.
Ipak, kako smijemo piti kakao kad krampamo na plantaži kave.
Inače, smisao je prčkati po zemlji i nešto kopkati oko biljčica, te paziti da koje ne bude zgažena ili uništena. Ne smiju se niti previše zalijevati, jer bi mogle strunuti.
Prijašnji je gazda farme bio drugačiji čovjek. Tada nismo znali na kakvoj smo plantaži.
Vrijeme smo provodili pripremajući zemlju za nekakve nasade. Kopali smo i prekopavali.
Vadili smo kamenje iz zemlje, a zemlju usitnjavali. Podizali smo ograde, kopali kanale za navodnjavanje.
Moram priznati, prije je bilo zanimljivije. Znali smo što radimo. A sada? To samo on zna.
On? Plantažer naravno. Ipak, čujemo, da nije on gazda. Valjda je neka banka ili nešto veće u pozadini. No, to nije naša stvar.
Post je objavljen 26.08.2004. u 16:51 sati.