ponedjeljak, 23.08.2004.
JOŠ JEDAN PONEDJELJAK NA PLANTAŽI KAVE
Plantaža je opet otvorila svoja vrata da nas primi na rad. Moramo biti zahvalni. Dobit ćemo plaću.
Sunce i dalje prži, mada se ujutro činilo da će biti veća svježina i da ćemo posao bolje podnositi.
Plantažer užurbano juri uokolo, nema vremena za nas crnce. Ipak, znamo da krajičkom oka gleda da ne bi previše izravnavali leđa ili brisali znoj sa lica. Piti vodu još nije zabranjeno.
Danas je pun sebe. Ima goste. Nizozemce. Želi nas prikazati u što boljem svjetlu. Za pokazivanje smo još dobri, ali ne previše, da se ne zanesemo i ne izgubimo glavu.
Glava nam treba da nađemo put do posla. Nakon pola pet nas puštaju doma. Onda počinje život.
Mislim da bismo trebali umjesto datuma, razgovarati u terminima koji je danu po redu u kojem tjednu u godini po redu. Kao što me je jedna Austrijanka podučavala, kad sam radila honorarno u firmi njezinoga brata: "Brojimo EW-ove". Što je to EW? Uspješni tjedan, glasi hrvatski prijevod. Dakle, brojimo UT-ove.
Godina ima 52 UT-ova. Od toga, na svu sreću ukupno provedem 5,5 UT-ova doma ne dolazeći na plantažu.
Ne smijem reći ime svoje plantaže. To je tajna. Ja sam mulat. Mogli bi me prepoznati. Moram se praviti nepismen. Ja volim svoj život, mada ga ne provodim kako želim. Svijet je takav.
- 16:37 -
