petak, 27.08.2004.
OPET KAO NOVA
Jučer mi je zaista bilo zlo od krampanja na plantaži. Valjda je za to kriva i prljava voda ili neoprane ruke. Uglavnom, dobih neki želučani virus. No mi, domoroci, to liječimo jabučnim octom, tako da sam se prilično brzo oporavila. I danas ujutro, opet kao nova, na plantažu.
I plantaža ima svoje novosti. Plantažer želi biti bolji i ljudskiji gazda.
Možda je to utjecaj opće demokratizacije koja prožimlje sve pore ovoga svijeta.
Možda je to neki novi trend među plantažerima - stvoriti si ljudskije lice, biti omiljeniji.
Nadam se da ne očekuje da mu izrađujemo tijekom godine male tabletiće, štrikamo torbice za duhan -tzv. duvankese, ili možda čak šlapice u kojima će hodati kući po svojim lakiranim mahagoni parketima. I koje će moći pokazivati svojim kućnim prijateljima.
Sve bi to valjda trebali poklanjati za Božić ili Novu godinu.
Možda i postoji Dan plantažera, a da mi za njega ne znamo. Ako postoji, dat će nam do znanja.
Za sada samo želi da mu pišemo na papiriće što mislimo o njemu. Anonimno. Ta mala pisamca će čitati njegov najpovjerljiviji posilni - Naš Pisar, koji će mu ih prepisati svojim krasopisom. Tek onda će čitati naše izljeve ljubavi, poniznosti, poštovanja, tihe patnje. Tek će tada čuti misli naših duša, saznati naše skrovite nade i očekivanja koja se dotiču Njega - Velikog Plantažera.
Oh, kako je milostiv, drag i ljubezan, kad nam sve to dopušta.
O tome što ću napisati, razmišljat ću cijelu subotu i nedjelju.
Nisam ni sigurna, hoću li se uopće usuditi početi vući crte po tom papiru.
Nikada to do sada nisam radila. Pisala osobna pisma Plantažeru. I još će ih netko drugi čitati.
Ne želim da se itko ubacuje između nas. Pitam se, što ako Naš Pisar krivo pročita moja slova i pogrešno shvati moje misli. Što će biti između mene i Plantažera? O tome moram dobro promisliti.
I tako sam sretna što sam opet došla k sebi. Jučer sam uspjela samo odigrati tri kruga karata, toliko mi nije bilo dobro. Za vikend ću to nakoknaditi. Sva sreća da ne igramo za novac, nego za žetone.
Karte me baš ne idu. Čovjek bi rekao da imam sreće u ljubavi, no nisam baš sigurna u to.
No nada uvijek postoji. Svijet se uvijek može okrenuti u drugu stranu, zare ne?
Bitno je da sam opet kao nova.
- 16:54 -
