Oduvijek sam voljela ono zadnje. Zadnji sat prije mraka. Zadnji proplamsaj sunca prije nego stigne oluja. Zadnje gomile snijega prije proljeća. Zadnje mećave koje će se, znaš to već, u dodiru s tlom otopiti. Ono zadnje.

A sad brojimo zadnje sate ljeta.
Udišem ga duboko, pokušavam ugrijati kosti.

Obećaj mi ruke.
Kad nasloniš dlan na moj, obećaj da će ruke uvijek jednako premrežiti linije.
Život na život.
Ljubav na ljubav.

Obećaj mi prste.

Ovo nisu moje riječi.
Ne govorim ih tebi.